Hrvatska nije dovoljno iskoristila prednosti članstva u EU kako bi ubrzala reforme i privredni rast, ali je uspjela biti aktivna u zastupanju tema koje su joj značajne, poput očuvanja kohezijskih fondova i politike proširenja, navodi se u analizi o prvoj godini članstva, javlja BETA.
“Čini se da je Hrvatska uspjela da se bolje postavi u političkom i institucionalnom okruženju EU nego što bi se moglo očekivati na osnovu ekonomskih pokazatelja”, navodi se u analizi Transeuropskog udruženja za studije politike (TEPSA), koje okuplja više instituta europskih zemalja.
Analitičarka Višnja Samardžija sa zagrebačkog Instituta za međunarodne odnose (IRMO) u analizi je navela da se Hrvatska pokušala postaviti kao mala zemlja koja u nekim politikama može imati veći utjecaj.
“To je posebno slučaj s politikom Hrvatske prema Zapadnom Balkanu, za što je u Bruxellesu prepoznata kao značajan faktor stabilizacije u regiji. To je jedan od ključnih prioriteta vanjske politike zemlje”, navodi se u analizi.
Samardžija dodaje da je Hrvatska nastavila proaktivnu politiku u regiji, da se postavila kao most između EU i Zapadnog Balkana, da promovira regionalnu suradnju i posebno proširenje, kao i da je imala i konkretne inicijative za razvoj aktivnih načina da se ubrzaju europske integracije Bosne i Hercegovine, koja je na začelju u regiji.
U analizi piše da je Hrvatska pokušala i da se pozicionira kao točka povezivanja na energetskoj mapi EU, da podržava regionalne energetske projekte za povećanje energetske sigurnosti, kao i da je nakon poplava krenula u razvoj mehanizama za prevenciju kriza i koordinaciju prirodnih nepogoda u regiji.
Hrvatska je u prvoj godini članstva također ušla u koalicije osnovane za promociju određenih tema u EU, poput grupe Prijatelji kohezijske politike koja je tijekom pregovora o višegodišnjem financijskom okviru EU zastupala zadržavanje kohezijskih fondova, koje dobivaju manje razvijene regije.
Također je bila uključena i u zastupanje potrebe da se omogući produženo iskorištavanje pristupnih fondova.
U analizi se, međutim, ukazuje da bi se Hrvatska trebala fokusirati na povećanje kapaciteta za iskorištavanje strukturnih fondova budući da je tijekom prve godine članstva povukla manje nego što se očekivalo.
Ocjenjuje se i da Zagreb nije bio dovoljno posvećen ekonomskim reformama, i da nije uspio poboljšati ekonomsku situaciju i privući veći iznos direktnih stranih investicija.
Hrvatska se ubrzo po pridruživanju EU našla u proceduri za prekomjerni deficit, jer se po Europskoj ekonomskoj prognozi iz 2013. može očekivati da će 2014. godine državni deficit dostići 6,5 posto bruto domaćeg proizvoda a javni dug premašiti 60 posto BDP-a.
Iako se, kako se navodi u analizi, na tu proceduru u Hrvatskoj gleda kao na dobar disciplinski instrument za stabiliziranje javnih financija, neće biti lako da se istovremeno provode te mjere i da se stvaraju uvjeti za rast i zapošljavanje.
U analizi se ističe da je Hrvatska pristupila EU u trenutku krize u eurozoni što nije bilo povoljno vrijeme za nove članove, a da je i Hrvatska već bila u recesiji, tako da se nije mogao očekivati isti efekt sinergije za poticaj privrede kao što je bio slučaj s proširenjem 2004. godine.
Navodi se da je Hrvatska s bruto domaćim proizvodom po stanovniku od 61 posto europskog prosjeka ispod većine zemalja EU, izuzev Bugarske i Rumunjske, ali da su zemlje Zapadnog Balkana u lošijem položaju.
Kada je riječ o raspoloženju građana, nije bilo istraživanja ali je opći utisak da nema dovoljno entuzijazma u pogledu utjecaja članstva na život, navodi se u analizi.
Istraživanje za Europsku komisiju Eurobarometar iz listopada 2013. pokazalo je da se samo 58 posto građana Hrvatske osjeća kao europski građani, što je blizu europskog prosjeka od 59 posto, kao i da je 42 posto građana svjesno svojih prava kao građana EU, što je blizu europskog prosjeka.
Međutim, u Hrvatskoj je veći postotak onih koji žele znati više o svojim pravima (64 posto), dok je europski prosjek 59 posto, što pokazuje da se dijalog o pitanjima EU u Hrvatskoj mora intenzivirati.
Ističe se i da Hrvatska kao predvodnica u članstvu u EU u regiji treba pokazati korist koju su osjetili građani, kao i da su europske integracije trajan projekt, koji prave rezultate donosi na duži rok.
