U nizu ekscesnih poteza kojima Francuska proteklih tjedana privlači pozornost svekolike europske javnosti, manje zapaženo prošla je najnovija izjava francuskog ministra rada da će njegova vlada kažnjavati tvrtke koje žene plaćaju manje od muškaraca. Sarkozyjev ministar Erik Woerth ovu je mjeru najavio kao dio “amortizacije” svoje mirovinske reforme koja izaziva golemo nezadovoljstvo u zemlji. Pojedinosti poput onih kako francuska vlada to konkretno namjerava izvesti nisu još poznate, ali ideja zvuči vrlo zanimljivo i nadasve privlačno. Jer jaz u plaćama žena i muškaraca tumor je koji tvrdoglavo preživljava u svim europskim zemljama. No, je li Francuska stvarno pronašla dugo čekan, jednostavan i efikasan lijek za jednu od ključnih poluga rodne diskriminacije u suvremenom društvu?
Odgovor je, nažalost, niječan jer ni rješenje problema rodno uvjetovanih razlika u plaćama, kao ni njegovi uzroci, nisu ni jednostavni ni jednoobrazni. Tako je u svim, i najrazvijenijim europskim zemljama, a i u Hrvatskoj.
Hrvatski zakoni
Jamstva protiv izravne diskriminacije žena u plaćama – kada se posve identičan rad plaća različito – daju zakoni. Uz Zakon o radu, kod nas ih je ojačao i Zakon o ravnopravnosti spolova. A kad postoji izričita zakonska obveza, jasno je da je moguća i sankcija za one koji je krše, pa tako i za poslodavce koji bi ženu plaćali lošije od muškarca.
– I Zakon o radu i Zakon o ravnopravnosti spolova propisuju da plaća muškarca i žene koji rade isti posao ili posao iste vrijednosti mora biti identična, kaže Gordana Lukač Koritnik, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Dodaje kako se često ne razumije da je ključna formulacija “isti posao ili posao iste vrijednosti”. To, naime, znači, da nije odlučujuće kako se zove neko radno mjesto jer isti naziv ne znači da svaki zaposlenik radi posve jednak posao.
Hrvatska je zakonski vrlo jasno definirala izravnu diskriminaciju u plaćama. No, drugi je problem to što su žene na ukupnoj razini i dalje 15-tak posto manje plaćene. Jedan od razloga je sigurno u tome što one i dalje preuzimaju najveći dio obiteljskih i roditeljskih obveza – odlaze na porodiljne dopuste i na bolovanja zbog djece, što im smanjuje primanja, napominje Lukač Koritnik. Slučajeva izravne diskriminacije u plaćama ima malo, barem ako se sudi po pritužbama koje stižu u ured Pravobraniteljice. Proteklih sedam godina bile su samo dvije.
Segregacija na tržištu rada
No, abeceda razumijevanja neravnopravnosti spolova na područjima rada kaže da je izravna diskriminacija najmanje utjecajan element rodno uvjetovanih razlika u primanjima. Mnogo je drugih čimbenika, a jedan od ključnih je segregacija na tržištu rada koja ima dva lica. Prvo je rodna distribucija sektora – žene rade u slabije, a muškarcima u bolje plaćenim djelatnostima. Da je ovakva podjela još uvijek na djelu i u Hrvatskoj, potvrđuju najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS). U 2008. godini žene su činile oko 80 posto svih zaposlenih u zdravstvu, socijalnoj skrbi i obrazovanju, tradicionalno “ženskim” područjima. Iako su na razini cijele Hrvatske žene prosječno 11 posto manje plaćene nego muškarci, u ovim “ženskim” sektorima zaostaju dvostruko više – plaće su im 20-tak posto manje nego muškim kolegama. I to je drugo lice segregacije na tržištu rada – i u djelatnostima gdje čine najveći dio radne snage, žene dobivaju slabije plaćene pozicije, odnosno radna mjesta koja one zauzimaju donose manja primanja. Tako su u školama žene nastavnice i učiteljice, a muškarci ravnatelji, u socijalnim ustanovama žene rade neposredno sa štićenicima, a muškarci dobivaju 95 posto svih rukovodećih položaja. Isti je obrazac u zdravstvu. Europska istraživanja pokazala su da unutar istih sektora, čak istih tvrtki, visina plaće ovisi o tome da li neka radna mjesta češće popunjava ženska ili muška radna snaga. Tako su u trgovinama slabije plaćeni blagajnički poslovi koje redovito obavljaju žene, nego rad u skladištu ili utovar i istovar robe, što rade muškarci.
Izmjeriti stvarnu nejednakost u plaćanju ženskog i muškog rada nije jednostavno. Istraživanje koje je protekle dvije godine proveo portal MojPosao, pokazalo je da su u 2009. i u 2008. plaće žena u Hrvatskoj zaostajale oko 23 posto.Prema podacima Državnog zavoda za statistiku jaz između plaća muškaraca i žena znatno je manji, već godinama se drži oko 10-11 posto. Razlike financijskog vrednovanja ženskog i muškog rada puno su veće ako se uzimaju u obzir obrazovanje, radne karakteristike i iskustvo. Računica koja uključuje i ove elemente, kako je pokazao Danijel Nestić s Ekonomskog instituta u Zagrebu, govori da plaće žene kod nas zaostaju prosječno 15-tak posto.
Obrazovanije, ali manje cijenjene
– Zaposlene žene u Hrvatskoj općenito posjeduju bolje radne karakteristike od muškaraca, posebice višu razinu obrazovanja, ali da su njihove karakteristike manje cijenjene, odnosno manje plaćene od usporedivih karakteristika muškaraca, konstatirao je Nestić.
Slaba nam je utjeha da stanje nije nimalo bolje ni u Europi. Prosječan jaz plaća žena i muškaraca u zemljama Europske unije iznosi gotovo 18 posto. No, razlike među članicama su velike – u Italiji, Belgiji, Poljskoj, Sloveniji plaće žene zaostaju prosječno 10-tak posto, a u Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji, Češkoj, Slovačkoj i Britaniji i više od 20 posto. Europska komisija upozorava da ovi podaci ne govore jednoznačno o rodnoj diskriminaciji budući da statistike obuhvaćaju samo klasične plaće.
A u velikom broju zapadnoeuropskih zemalja žene nemaju zaposlenja s punim radnim vremenom, nego često rade honorarno ili manji broj sati.
Briga za djecu
Više od 30 posto Europljanki ne radi puno radno vrijeme, dok svega 8 posto muškaraca ima takav oblik zaposlenosti. Razlog puno veće nepotpune zaposlenosti žena prvenstveno su briga za djecu.
Kada je riječ o roditeljstvo kao obilatom izvoru rodnih razlika u plaćama, Hrvatska se također dobro uklapa u širu europsku sliku. Majčinstvo i podizanje djece negativno utječu na karijere i primanja naših žena, što je čak egzaktno dokazano.
– Poslodavci u privatnom sektoru lošije plaćaju žene s malom djecom nego ostale žene s istim radnim karakteristikama, ustvrdio je u svojem istraživanju Danijel Nestić.
A rješenja nema sve dok se nastavlja tradicionalna raspodjela poslova u obitelji. Stoga bi trebalo razmisliti o drugačijoj mjeri od one koju su smislili Francuzi. Država bi mogla, primjerice, propisati da svaki otac mora koristiti barem polovicu porodiljnog dopusta i svih bolovanja za djecu. Iz koje će nam zemlje stići takva senzacionalna vijest? Vjerojatno samo iz – Nedođije.
Ženski skok na najvećoj razini obrazovanja
Kad se uzme u obzir razina obrazovanja, razlike u plaćama muškaraca i žena ne samo što su veće nego pokazuju opće statistike, nego su i u porastu. Jer zaostajanje žena u plaćama u Hrvatskoj već je duže zabetonirano na prosječnih 10 posto iako razina obrazovanosti ženske populacije svake godine raste. Prema podacima DZS-a, na visokim učilišta u Hrvatskoj sada diplomira oko 59 posto žena te 41 posto muškaraca. Proteklih godina znatno se povećao i broj žena s magistarskim i doktorskim titulama. U 2008. među magistrima znanosti žene su činila 54,5 posto, a i u doktoratima su dostigle muškarce – pola doktora znanosti su žene. Upravo na ovoj najvišoj obrazovnoj razini žene u Hrvatskoj ostvarile su najveći napredak – prije 20 godina žene su nosile svega 30 posto doktorskih titula.
Osjetno zaostajanje
Izmjeriti stvarnu nejednakost u plaćanju ženskog i muškog rada nije jednostavno. Istraživanje koje je protekle dvije godine proveo portal MojPosao, pokazalo je da su u 2009. i u 2008. plaće žena u Hrvatskoj zaostajale oko 23 posto.Prema podacima Državnog zavoda za statistiku jaz između plaća muškaraca i žena znatno je manji, već godinama se drži oko 10-11 posto. Razlike financijskog vrednovanja ženskog i muškog rada puno su veće ako se uzimaju u obzir obrazovanje, radne karakteristike i iskustvo. Računica koja uključuje i ove elemente, kako je pokazao Danijel Nestić s Ekonomskog instituta u Zagrebu, govori da plaće žene kod nas zaostaju prosječno 15-tak posto.
