U srijedu, 22. svibnja, u hotelu Panonija u Sisku u organizaciji Centra za žene Adela iz Siska i Autonomne ženske kuće iz Zagreba predstavljeni su rezultati istraživanja Implementacija hrvatskog zakonodavstva vezanog uz partnersko nasilje.
Autorice istraživanja su predstavnice američke nevladine organizacije Advocates for Human Rights (AHR) koje imaju konzultantski status pri Ujedinjenim narodima (UN). Organizacija AHR publicirala je više od 75 izvještaja dokumentirajući prakse vezane uz ljudska prava u više od 25 zemalja.
Partnersko nasilje vrlo je rasprostranjeno. Prema podacima UN-a, čak 70 posto žena budu žrtve nasilja u nekom trenutku svog života. Isto tako, istraživanja su pokazala kako muškarci počine do 95 posto napada u obitelji na žene, dok su žene počiniteljice napada u samo 5 posto slučajeva.
Istraživačice su u Hrvatskoj provele 67 intervjua u 11 gradova s predstavnicima organizacija civilnog društva, radnicima u skloništima i državnim domovima te zaposlenicima u centrima za socijalnu skrb, policijom, sucima i sutkinjama, državnim odvjetnicima i odvjetnicama, zdravstvenim djelatnicima i djetaltnicama te žrtvama nasilja.
Rezultate istraživanja u Sisku predstavile su Mirela Čokešić i Željka Čorak iz Autonomne ženske kuće.
Iako je Vlada RH pohvaljena kao lider u regiji po pitanju implementacije Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (ZZNO), sam izvještaj sadrži stotinjak preporuka kako može poboljšati zakonodavni okvir da bi u praksi puno bolje funkcionirao.
Posebno izdvojene, kao prioritetne, preporuke su:
- izmijeniti i dopuniti ZZNO-a kako bi se redefiniralo psihičko i ekonomsko nasilje
- izmijeniti i dopuniti ZZNO-a kako bi se osiguralo da definicija nasilja u obitelji konkretno uključuje uhođenje
- identificirati primarnog agresora u slučajevima nasilja u obitelji kako bi se izbjeglo kontinuirano uhićenje žrtava partnerskog nasilja kada djeluje u nužnoj obrani
- izmijeniti i dopuniti ZZNO-a koji bi dopuštao izdavanje hitnih zaštitnih mjera ukoliko postoji strah od neposredne, predstojeće fizičke štete
- ukinuti zakonske odredbe koje smatraju žrtve odgovornima kada djeca svjedoče nasilju u obitelji
- izmijeniti i dopuniti ZZNO kako bi se pravosuđu omogućilo izdavanje hitne zaštitne mjere koja će ostati na snazi u punom trajanju (dvije godine) dopuštenom zakonom
- osigurati i financirati obavezno i redovito rodno osjetljivo educiranje sudaca, policije, osoblja Centra za socijalnu skrb, državnog odvjetništva, zdravstvene djelatnike i pružatelje psihosocijalnog tretmana o dinamici partnerskog nasilja u obitelji i prisilnoj kontroli, u suradnji sa ženskim feminističkom nevladinim organizacijama
- ukloniti obavezu prijavljivanja, osim u slučajevima kada se koristilo oružje
- razviti smjernice i osigurati hitnu edukaciju policije, sudaca i državnog odvjetništva o razlikovanju prekršajne i kaznene razine slučajeva partnerskog nasilja u obitelji
- osigurati odgovarajuće i trajno financiranje skloništa
- uspostaviti sustav redovite komunikacije i suradnje koja bi uključivala sve sektore – pravosudni, policijski, kazneni, socijalne skrbi, zdravstvene skrbi, obrazovni i nevladin ženski sektor – ovi sektori bi trebali biti obavezni na redovitu komunikaciju i sastajanje kako bi unaprijedili lokalnu međusektorsku komunikaciju i koordinaciju
- razviti službene i jedinstvene politike, kao i alate za procjenu rizika, u svim tijela uključenim u odgovor na partnersko nasilje
- razviti službene i jedinstvene politike, kao i alate za procjenu rizika, u svim tijelima uključenima u odgovor na partnersko nasilje
