Indijski Vrhovni sud donio je odluku za sve indijske države kojom države moraju napraviti uniformnu politiku kojom će osigurati kompenzaciju za sve žrtve silovanja i drugih seksualnih zločina, navodeći da je takva pomoć nužna za rehabilitaciju žrtve, prenosi Thomson Reuters Foundation.
Zbog konzervativnih i patrijarhalnih stavova u Indiji, žrtve seksualnih napada često su odbačene od strane svojih obitelji i zajednica i okrivljene za nasilje koje se nad njima počinilo, navode aktivisti/kinje i odvjetnici/ce. Mnoge su otjerane iz vlastitih domova i ne mogu si priuštiti pravnu pomoć kako bi se borile za pravdu u sistemu kojem nedostaje potrebnih resursa i u kojem se na presude čeka godinama.
Indijskih 29 država i sedam ujedinjenih teritorija na različite načine osiguravaju potporu za žrtve seksualnih napada – u nekim državama, poput Maharashtre na zapadu, ne postoji formalna financijska potpora, dok u državama poput Goe potpora iznosi do milijun rupija (14,620 dolara).
“Sve će države i ujedinjeni teritoriji morati uložiti napor kako bi formulirali jedinstvenu shemu za osiguravanje kompenzacije žrtvama seksualnog nasilja”, iznijeli su suci M.Y. Eqbal i Arun Mishra. “Naravno, nema tog novca koji može vratiti žrtvi dostojanstvo i povjerenje koje joj je optuženi oduzeo. Ne postoji količina novca koja može obrisati traumu i žalost koju žrtva osjeća. No, ova pomoć može biti od ključne važnosti nakon samog zločina“.
Vrhovni je sud navedenu odredbu naredio nakon saslušanja prigovora optuženog muškarca u državi Chhattisgarh, koji je uložio žalbu na kaznu od sedam godina zatvora za seksualno iskorištavanje slijepe djevojke s lažnim obećanjem braka. Sud je odbacio žalbu i naredio vladi države Chhattisgarh da žrtvi isplati potporu u iznosu od 8000 rupija (116 dolara) mjesečno do kraja njenog života.
Broj silovanja u Indiji porastao je za devet posto u 2014. godini, prema posljednjim podacima National Crime Records Bureau. Val javnih prosvjeda nakon grupnog silovanja žene u Delhiju u prosincu 2012. godine prisilio je vladu na strože kazne za rodno uvjetovane zločine, pa kazne sada uključuju smrtnu kaznu za ponavljane silovatelje, kriminalizaciju uhođenja i voajerizma, proglašavanje napada kiselinom i trgovanje ljudima posebnom vrstom kaznenog djela.
Iako je otada javna svijest o ženskim pravima i nasilju nad ženama značajno porasla, skupine za ženska prava ipak ističu kako službene brojke ne pokazuju stvarni broj žrtava koje ne prijavljuju zločine zbog društvenih i financijskih pritisaka.
