U petak, 24. svibnja, u prostorima Zelene akcije održana je tribina pod naslovom Mlade žene i tržište rada. Tribinu je organizirala inicijativa Za rad spremne koja je nastala u sklopu projekta Mlade žene mijenjaju svijet, a koju u Hrvatskoj provodi nevladina, feministička organizacija CESI. Kao što smo već pisale, a što je na tribini i istaknuto, cilj ovoga projekta jest problematizirati položaj mladih žena na tržištu rada, te osvijestiti i upozoriti javnost i nadležne institucije o problemu nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj, koja se popela na čak 51,6 posto. Sama tribina je pokrenuta iz potrebe za raspravom i međusobnom razmjenom iskustava, s obzirom da u Hrvatskoj ne postoji reprezentativna analiza mladih žena na tržištu rada, već se mlade promatra kao homogenu skupinu.
Gošće tribine bile su Anamarija Tkalčec (članica izvršnog odbora u CESI), Jagoda Milidrag Šmid (Savez samostalnih sindikata Hrvatske) i Mirela Travar (Mreža mladih Hrvatske). Tribinu je moderirala Svjetlana Knežević.
Tribina je od samoga početka bila vrlo aktivna, u formi dijaloga, odnosno razgovora između publike i izlagačica. Publika je od početka sudjelovala s pitanjima, komentarima i podjelom vlastitih iskustava, što je uvelike pridonijelo dinamici same tribine.
Anamarija Tkalčec govorila je o diskriminaciji žena u svijetu rada, koja je izravno povezana sa zadiranjem u područje privatnosti. To se manifestira prvenstveno kroz postavljanje pitanja mladim ženama od strane poslodavaca, na razgovorima za zapošljavanje, planiraju li imati obitelj i djecu. Po Zakonu o ravnopravnosti spolova, donesenome 2003. godine, poslodavci ne bi smjeli postavljati pitanja koja se odnose na privatni život pojedinke, iako ih većina i dalje to prakticira. Žene i dalje potpisuju izjave, koje su zakonom zabranjene, da neće ostati trudne, ne znajući da ih ne moraju potpisati te da te izjave ne mogu nikako utjecati na njihov status. Izlagačice su ovdje kao ključnu stvar istaknule informiranost ljudi o vlastitim pravima.
Kroz razgovor o spomenutim izjavama, pojavila se potreba definiranja razlike između mobbinga i diskriminacije. Tkalčec je istaknula da mobbing kao takav u hrvatskom zakonodavnom okviru ne postoji, već uznemiravanje i diskriminacija koja je, kako je istaknula Milidrag Šmid, i stvarna, ali i strukturalna i direktna na svim razinama.
Rodna neravnopravnost uočljiva je i u području obrazovanja, što direktno utječe na područje rada, s obzirom da su ‘muška zanimanja’ i dalje bolje plaćena. Ovdje je Tkalčec istaknula i feminizaciju određenih zanimanja, koja je danas posebice istaknuta, budući da je sve više žena prisutno u području obrazovanja, zdravstva kao i prava. Stoga je situacija koju susrećemo kada izađemo iz svijeta obrazovanja vrlo loša i upravo zato je potrebna aktivacija mladih skupina (posebice žena), što je i cilj inicijative Za rad spremne, kao i propitivanje Mrsićeve mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa za 1.600 kuna. Ta mjera posebno pogađa žene, s obzirom da se takvi ‘poslovi’ nude većinom u humanističkim znanostima, u kojima je zastupljen veliki broj žena – odnosno u javnom sektoru ‘koji fenomenalno zloupotrebljava situaciju egzistencijalne besperspektivnosti mladih ljudi’, istaknula je Milidrag Šmid.
Stručno osposobljavanje Jagoda Milidrag Šmid, nadalje, opisuje kao krađu perspektive i budućnosti mladim ljudima, te egzistencijalno prisiljavanje istih da pristaju i prihvaćaju, bez postavljanja suvišnih pitanja. Ističe to kao sistemsko pitanje, jer naime, kapitalizmu ne trebaju ljudi. Kapitalizmu ne trebaju osobe sa stavom, integritetom i hrabrošću.
Mirela Travar je pokušala objasniti donošenje same mjere stručnog osposobljavanja za 1.600 kuna, jer smatra da ljudi s tim nisu dovoljno upoznati, te posljedično, ne postavljaju prava pitanja. Stručno osposobljavanje, dakle, nije potpuno nova mjera, već je bila namijenjena prvenstveno ljudima koji su trebali položiti stručni ispit. Ono što se dogodilo Mrsićevom intervencijom jest da je ta mjera izašla iz sfere HZZ-a, što je na samome početku bio naočigled pozitivan korak. No, dolaskom nove vlasti, dolazi i do zabrane zapošljavanja u javnome sektoru, te javna uprava koristi tu mjeru od mizernih 1.600 kn ‘kako bi popunila i zaobišla zakon koji je sama donijela’. Čak dvije trećine mladih koji su zaposleni kroz ovu mjeru stručno se osposobljava, odnosno radi za sramotnih 1.600 kuna u državnom i javnom sektoru. Ta mjera je, dakle, bila namijenjena privatnom sektoru, koji je istu trebao iskoristiti radi poboljšanja mjere zapošljavanja mladih ljudi, no koji je očito nije prepoznao kao takvu, te je nije iskoristio. Dakle, sudionice tribine su se složile kako je riječ o promašenoj mjeri.
{slika}
Zbog sve većeg iskorištavanja ove mjere zapošljavanja mladih, dolazi i do sve većeg rasprostiranja prekarnosti rada u čitavoj Europi, pa tako i u Hrvatskoj. Milidrag Šmid je upozorila na pripremu Zakona o privremenim i povremenim poslovima, što je najavljivao ministar Mrsić, a što je također jedan oblik prekarijata. Takvi oblici rada ne donose radniku/ici nikakav oblik sigurnosti.
“Ono što je otežavajuće u smislu organizirane borbe protiv prekarnog rada i daljnje prekarizacije rada jest heterogenost grupa koje se marginalno zapošljavaju – od doktora znanosti do sirotinje na poljoprivrednim radovima NKV (nekvalificirani, op.a.) koji rade na sat“, objasnila je Milidrag Šmid.
Nadovezujući se na ovu izjavu, Travar je istaknula dvije stvari: da se prekarni rad održava u vremenima krize, kada ljudi pristaju na svakakve radne uvjete. Drugo, svi koji se bave radom i radničkim pravima trebali bi pratiti razvoj mjere ‘zapošljavanja’ za 1.600 kn, za koju je Mrsić najavio da će se u dogledno vrijeme podići na razinu minimalne plaće.
Travar je također reagirala na termin ‘volontiranje’ kada se govori o stručnom osposobljavanju, te upozorila da miješanje tih dvaju termina nije dobro.
“Volontiranje je nešto što pojedinac/ka zaista želi raditi, društvena vrijednost iz koje je sektor civilnog društva izrastao, a stručno osposobljavanje je nešto na što su ljudi primorani pristati; izrabljivanje“, istaknula je razliku, dok je moderatorica istaknula kako je riječ o ironičnom upotrebljavanju riječi termina uz obavezno korištenje navodnih znakova.
Milidrag Šmid je koristeći Lutherovu izjavu ‘nepravda negdje nasilje je nad pravdom svugdje’, istaknula da živimo meki totalitarizam, a da toga nismo ni svjesni.
“Sva korporativna poduzeća imaju poslovne politike prilagođavanja uvjetima na globaliziranom tržištu rada”, naglasila je te upozorila da nas sistem tjera na odustajanje od najboljega što kao ljudi imamo, a to je sposobnost suosjećanja s ljudima koji su imali manje sreće od nas, koji su nemoćniji od nas. Ono najbolje što imamo jest da se borimo za njih, za sebe, za druge i one koji tek dolaze.
“Sistem je taj koji nas gura da gledamo samo sebe. Sistem radi od nas individualke, bešćutne osobe koje ne reagiraju na patnje drugih”, naglasila.
Također je pozvala da u ime vlastite samosvijesti i ljudskoga dostojanstva pružimo otpor društveno uništavajućem modelu. Otpor je moguće pružiti organiziranjem, aktivnim građanstvom, solidarnošću, podizanjem glasa na nepravdu.
Između ostaloga, bitno je istaknuti napomenu da ovaj sustav mijenja i rodne odnose i uloge, što označava repatrijarhalizaciju društvenih odnosa neoliberalne ideologije. To se jako dobro može uočiti u ministrovoj izjavi da part-time poslovi pogoduju ženama, jer na taj način mogu lakše uskladiti obiteljske i profesionalne obaveze. Milidrag Šmid to označava kao getoizaciju, no i kao odustajanje javne politike od financijski dostupnih kredita za mlade žene.
“Majčinstvo je, ekonomski gledajući, skupa priča. Skupa za samu majku ako joj društvo ne osigurava potporu i potrebne servise za odgajanje djeteta, skupo za državu i poslodasaca jer moraju plaćati porodiljni, bolovanja, service pomoći zaposlenim roditeljima”, zaključila je.
Travar je na samome kraju, iznijela podatke prošlogodišnjih istraživanja Mreže mladih Hrvatske o (rodnoj) diskriminaciji mladih na tržištu rada: tako su najčešća pitanja prilikom razgovora za posao ona o bračnom statusu, namjeri formiranja obitelji i djeci, pitanja o nacionalnoj pripadnosti i pitanja o zdravlju. Sveukupno je 57 posto ispitanika/ica doživjelo neka od diskriminatornih pitanja – njih 64 posto pitano je o namjeri formiranja obitelji i djeci, diskriminaciju na osnovi spola doživjelo je 27 posto ispitanika, a petina ispitanika smatra da posao nije dobila zbog fizičkog izgleda. Sveukupno je 61 posto žena barem jednom doživjelo diskriminatorna pitanja tijekom razgovora za posao, dok je to slučaj kod 47 posto muškaraca.
Zaključila je kako su mlade žene skupina koja je izložena višestrukoj diskriminaciji. Mladi, iako imaju zajednička obilježja, su izrazito heterogena skupina, a upravo u takvim skupinama dolazi do višestruke diskriminacije (i zato što ste mladi i zato što ste žena; i zato što ste žena i zato što ste Romkinja, npr.), koja još uvijek nije dovoljno istražena. Upravo mladi, posebice mlade žene, su ona skupina koja to treba najviše osvijestiti, te pridonijeti tome da se taj sustav ne održava.
Travar ističe da mali, ali sigurni pomaci ka promjenama postoje, te savjetuje da pratimo javne politike i zakone koji se donose, da budemo zainteresirana javnost, da budemo aktivne!
