Nedavno sam morala produžiti svoj boravak u Iranu i ostala sam bez kontracepcijskih pilula. “Nema veze”, pomislila sam, “pilule je lako pronaći u ljekarnama diljem zemlje, a recept mi nije potreban.” Ušetala sam u ljekarnu u Teheranu, pokazala ljekarniku svoje pilule iz SAD-a i zatražila nešto slično. “Nemamo ništa ovakvo”, odgovorio je, “naš je izbor izuzetno sužen posljednjih nekoliko mjeseci.” Jednako je umorno odgovarao na pitanja i drugih mušterija, ponavljajući istu stvar: “Ne držimo to više. Morat ćete provjeriti na crnom tržištu.”
Znala sam da su zapadnjačke sankcije protiv Irana otežavale, ako ne i onemogućavale nabavku mnogih neophodnih lijekova. Pacijenti s karcinomima, oboljeli od multiple skleroze i brojni drugi s ozbiljnim zdravstvenim problemima za nabavku lijekova okrenuli su se crnom tržištu i njegovim pretjeranim cijenama, koje ni nema uvijek sve što je potrebno. Nikad nisam mislila da bi moglo doći do nestašice tako uobičajenog lijeka kao što je kontracepcija. Balansirajući između pitanja i zahtjeva nervoze gomile ostalih mušterija, ljekarnik me jedva pogledao: “Gospođo, jedino što vam mogu ponuditi je Yaz ili Yasmin. To je najbolje što trenutno imamo u Iranu”.
Bila sam poprilično zabrinuta jer mi je Yaz bio loša vijest. Uzimala sam ga četiri godine i zaradila krvne ugruške, ekstremne promjene raspoloženja i dobila na težini. Yaz i Yasmin pilule su od iste tvrtke koja se u SAD-u našla pred teškim tužbama jer je dokazano da uzrokuju srčane i moždane udare, plućnu emboliju, vensku trombozu i krvne ugruške. Distribuirani su od strane Bayer Healthcare farmaceutske tvrtke. Trenutno je u tijeku više od 9000 pravnih tužbi protiv ovih brendova.
Nisam mogla vjerovati da su najbolje kontracepcijske pilule koje su ostale u Iranu – u zemlji čije je farmaceutsko tržište desetkovano sankcijama – one koje su u SAD-u završile na sudu jer su smatrane ozbiljnom zdravstvenom prijetnjom. Istog sam dana posjetila nekoliko ljekarni i svugdje dobila isti odgovor, od jednog mrzovoljnog ljekarnika do drugog, od koji je svaki bio vidno iznerviran govoreći svojim mušterijama da više nemaju lijek koji im treba.
U Iranu, zemlji koja se ističe jednim od najuspješnijih programa planiranja obitelji, godinama je postojalo obilje lako dostupnih i povoljnih pilula i ostalih vrsta kontracepcije. Većina ovih opcija nestala je iz ljekarni kao posljedica američkih sankcija iranskim bankarskim i financijskim sektorima. Sve do prije dva mjeseca, kako su mi rekli ljekarnici, nije bilo nikakvih kontracepcijskih pilula inozemne proizvodnje. Mnogi liječnici oprezni su tijekom prepisivanja pilula iranske proizvodnje jer su sankcije gotovo potpuno onemogućile pristup sirovinama za njihovu proizvodnju, što mnoge od ovih pilula čini nepouzdanima.
“Lice mi je gotovo u potpunosti prekriveno aknama i povraćam svaki dan od pilula koje uzimam”, rekla je Negin, 33-godišnja arhitektica s kojom sam razgovarala. “Probala sam sve pilule na tržištu tijekom prošle godine i od svakih mi je bilo sve lošije. Postalo je toliko grozno da mi sada ujna iz Njemačke šalje paket pilula svaki mjesec.”
Neda, 28-godišnja inženjerka prisjetila se sličnog iskustva. “Taj mjesec, kada sam prošle zime uzimala pilule, bio mi je najgori mjesec u životu”, rekla mi je. “Nikada nisam iskusila takve ekstremne promjene raspoloženja. Mislila sam da ludim.” Naposljetku joj je njen ginekolog savjetovao da prestane uzimati pilule i nađe drugi oblik zaštite.
Otišla sam ginekologinji kako bih saznala može li mi prepisati nešto što je slično pilulama koje inače uzimam. Doktorici Leyli Eftekhari rekla sam da ne želim uzimati Yaz ili Yasmin, s obzirom na moja prijašnja iskustva koja sam imala dok sam ih uzimala. “Znam koliko su grozne”, rekla je, “ali trebaš ih uzimati samo dok se ne vratiš u SAD. Ništa drugo ne prepisujem svojim pacijenticama jer su sve još gore. Ovo je najbolje što trenutno imamo u Iranu.” Odmah mi je prepisala i dodatna tri recepta – jedan u slučaju mučnina, drugi u slučaju točkastog krvarenja i treći u slučaju ekstremnih glavobolja. “Morat ćete pretrpjeti eventualno debljanje i promjene raspoloženja, ali ako primijetite krvne ugruške, odmah me posjetite”. Izašla sam iz njezine ordinacije s četiri recepta u ruci.
Zapanjena da je pilule od kojih ženama neće biti zlo tako teško pronaći, sljedećeg sam dana obišla ljekarne diljem Teherana i Karaja. U Karaju, gradu u razvoju udaljenom 20 kilometara od Teherana, ljekarnik mi je rekao da su lijekovi, posebice oni namijenjeni ženama, najčešće nedostupni. Jedan mi je ljekarnik situaciju postavio ovako: “Prije dva mjeseca nismo uopće imali pristup inozemnoj kontracepciji, sada imamo makar to, pa čak ako je riječ o Yazu i Yasminu. Pretražite cijeli Iran, nećete pronaći nikakve vaginalne kreme ili antibiotike. Žene koje su u procesu umjetne oplodnje moraju pretražiti crno tržište uzduž i poprijeko kako bi kupile lijekove. U ljekarnama nema više ničega.”
Sve ovo znači da žene koje pate od gljivičnih upala, upala mokraćnog mjehura i ostalih vaginalnih infekcija nemaju pristup suvremenim medicinskim tretmanima za iznimno uobičajene i mučne bolesti. Što se tiče žena koje su u procesu umjetne oplodnje i žele zatrudnjeti, njih čeka crno tržište sa svojim astronomskim cijenama i bez ikakve garancije da je lijek koji kupuju i unose u svoje tijelo uopće onaj koji misle da jest.
Postoje sugestije da je nestašica kontracepcije u Iranu i posljedica Ahmadinedžadove vlade i nastojanja da iranski program obiteljskog planiranja usmjere prema podizanju stope nataliteta i povećanju obitelji (danas, stopa nataliteta u Iranu jest 1,2 posto, dok je stopa fertiliteta 1,6). Postavila sam ovo pitanje ljekarnicima i proizvođačima koji rade na prvom frontu nestašice.
Složili su se da loša politika i unutarnji konflikti oko javnog zdravstva igraju ulogu u nestašici lijekova, ali ne kada je u pitanju problem kontracepcije. Inozemnim brendovi kontracepcije nestali su na pet mjeseci u isto ono vrijeme kada su i ostali strani lijekovi postali nedostupni u zemlji. Prije gotovo tri mjeseca, Yaz i Yasmin vratili su se na tržište, ali ne i ostali brendovi koji su nekoć bili dostupni.
Tijekom cijele situacije, kontracepcijske pilule iranske proizvodnje ostale su na tržištu. Neki su podigli pitanja oko problema s tretmanima za umjetnu oplodnju, dovodeći u pitanje vladinu politiku da stopu nataliteta poveća onemogućavanjem kontracepcije, a istovremeno ne omogućava potrebne injekcije za umjetnu oplodnju. Žene koje su redovito nastojale zatrudnjeti nisu mogle pronaći lijek koji im je trebao kao pripomoć. Također je u pitanje dovedena i nestašica vaginalnih krema i antibiotika koje nisu povezane s povećanjem stope nataliteta. “Ukratko, lijekove za žene sve je teže pronaći i o tome nitko ne priča”, rekao je ljekarnik u Teheranu.
Prošli je tjedan Ministarstvo financija SAD-a, koje nadgleda sve američke sankcije, najavilo dodavanje dodatnih artikala na svoju licencu za izvoz lijekova u Iran. Izvoz lijekova uvijek je bio dopušten bez obzira na trenutne sankcije prema Iranu, ali svejedno postoje ozbiljne nestašice lijekova u toj zemlji. U ovom trenutku, postupci poput tih od strane SAD-a postali su smiješni nama koji u Iran često putujemo. Koja je banka voljna učiniti potrebne transakcije kako bi lijekovi došli do Irana, s obzirom na to da su iranske banke zbog sankcija iščeznule? Koja je tvrtka voljna dostaviti lijekove u Iran, s obzirom na to da su gotovo sve trgovinske rute sankcionirane? Ministarstvo financija SAD-a samo se doima da čini humanitarne geste, ali bez konkretnih promjena bankarskih ili trgovinskih sankcija koje su blokirale i blokirat će prodaju lijekova Iranu ništa se neće promijeniti.
U međuvremenu, milijuni žena u Iranu nastavit će patiti od posljedica kontracepcijskih pilula proizvedenih u SAD-u i manjka bilo kakvih drugih lijekova za tretiranje ostalih ginekoloških problema. Kreatori američke politike, koji su ironično zazivali nevolje žena na Bliskom Istoku kako bi potakli ratovanja u toj regiji nakon 11. rujna, trebali bi znati da je ženama u Iranu od njihove politike doslovno muka.
Prevela i prilagodila Sara Sharifi
