Zabrana pobačaja u Irskoj izlaže žene diskriminatornom, okrutnom i degradirajućem postupanju i odmah mora biti odbačena u slučajevima fatalnih abnormalnosti fetusa, poručili su UN-ovi stručnjaci i stručnjakinje u četvrtak. Izvještaj UN-ovog Odbora za ljudska prava na 29 stranica obrazlaže odluku nakon usvajanja pritužbe od strane Amande Mellet, žene iz Dublina kojoj je 2011. godine odbijen zahtjev za pobačajem podnesen nakon što su joj liječnici/ce rekli/e da fetus ima srčanu manu i neće preživjeti izvan maternice.
Irski zakon trenutno dopušta pobačaj jedino u slučajevima životne opasnosti za ženu, za što su se Irkinje također jako dugo borile, i ne prije nego što se dogodila tragedija koja je uključivala smrt žene. U svim drugim okolnostima, uključujući i fatalne abnormalnosti fetusa, ženu se prisiljava da iznese trudnoću do poroda ili smrti fetusa u maternici. Jedina opcija koja im preostaje jest otputovati izvan zemlje kako bi prekinule trudnoću, najčešće u susjednu Englesku, što je tisuće Irkinja godišnje prisiljeno napraviti. Da to nije rješenje problema, kristalno je jasno – čak i da zanemarimo financijske izdatke koje takva situacija zahtijeva, a koje mnoge žene jednostavno nisu u stanju izdvojiti, ovakva zabrana predstavlja kršenje cijelog korpusa ženskih prava i onog osnovnog – prava na dostojanstvo.
Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda, sastavljen od stručnjaka i stručnjakinja iz 17 zemalja, na čelu s Fabianom Salviolijem iz Argentine, zaključilo je kako irska zabrana pobačaja krši UN-ov Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i poziva na hitnu reformu. Odbor nema ovlasti napraviti tražene promjene u Irskoj, koja je većinski katolička zemlja, s jednim od najrestriktivnijih zakona o pobačaju u EU, uz Maltu i Poljsku.
Mellet je rekla kako se nada da će Vlada pronaći dovoljno snage da napravi nužne promjene u zakonu. “Nadam se da će u Irskoj uskoro osvanuti dan kada će žene moći pristupiti zdravstvenim uslugama koje su im potrebne. Izlaganje žena ovolikoj količini nepotrebne boli i traumi se jednostavno ne može nastaviti”.
Irski ministar zdravstva, Simon Harris, rekao je kako je Vlada svjesna loše pozicije žena poput Amande Mellet te da je otvorena prema reformiranju tog zakona. No, ističe kako bi taj proces mogao potrajati godinama, zahtijevajući najprije javnu raspravu kako bi se izgradio javni konzenzus, a nakon njega i referendum na kojem bi se odlučivalo o ustavnoj zabrani pobačaja.
Mark Kelly, direktor Irskog odbora za građanske slobode, navodi kako je UN-ova kritika još jedna u nizu stručnih mišljenja koja podsjećaju Irsku da je njeno zakonodavstvo o pobačaju izvan doticaja sa zakonima o pobačaju i obiteljskom politikom u civiliziranim zemljama.
“Irska vlada mora izvaditi glavu iz pijeska i vidjeti da se mora prihvatiti rješavanja ovog problema”, ističe Colm O’Gorman, direktor Amnesty Internationala u Irskoj.
Ankete provođene u Irskoj u posljednjih nekoliko godina pokazuju rastuću potporu za proširivanje prava na pobačaj u slučajevima fetalnih abnormalnosti i trudnoće uzrokovane incestom ili silovanjem, no anti-choice aktivisti/kinje se tome protive, tvrdeći da će proširivanje prava s vremenom dovesti do potpune legalizacije pobačaja na zahtjev.
Irska anti-choice skupina, Pro Life Campaign, proglasila je UN lobijem za pobačaj. Voditeljica skupine, Cora Sherlock, navodi kako je Melletin fetus trebao dobiti šansu da preživi, bez obzira na stručno medicinsko mišljenje.
UN-ov izvještaj ističe da irski zakon o pobačaju stavlja pravo nevijabilnog fetusa iznad prava žene i da ova arbitrarna neravnoteža ne može biti opravdana, s obzirom da u takvim slučajvima život tog fetusa ne može biti spašen. Navodi se i kako su restrikcije na pružanje savjeta i državne medicinske potpore ženama koje pobačaj obave izvan zemlje izazvale Melletovoj “intenzivu patnju” te da je njeno iskustvo ravno “okrutnom, nehumanom i degradirajućem tretmanu”. Naime, irski Abortion Information Act dopušta pružateljima/icama medicinskih usluga da obavijeste pacijenticu u kojim je slučajevima moguće napraviti pobačaj, ali im zabranjuje da kažu išta što bi se moglo protumačiti kao promoviranje pobačaja.
Njena je pravna žalba sadržavala i stručno mišljenje profesora ginekologije s Trinity College Dublina i kliničkog psihologa koji su naveli kako irske restrikcije dovode do nepotrebno dugoročne traume za žene čiji fetusi neće preživjeti.
