U Novinarskom domu u Zagrebu prošlog petka i subote održana je međunarodna konferencija na temu LGBT teme i mediji: etičke specifičnosti i pitanje odgovornosti, prva konferencija koja se bavi tom temom u ovom dijelu Europe. Konferencija se sastojala od diskusijskog programa i radionica.
Pozdravne govore održali su novinar Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Nicole Davison iz britanske ambasade u Zagrebu, Vesna Roller iz Vijeća za elektroničke medije, te Zvonimir Dobrović iz udruge Domino.
Zdenko Duka kontekstualizirao je temu konferencije, stavljajući naglasak na sve teži položaj novinara i novinarki, ali i novinarstva kao profesije, u kojemu sve veću ulogu igraju profit i vlasnici/e, a ne odgovorno izvještavanje o društveno bitnim temama. Također, ukazao je na specifične stereotipne ‘slike’ koje mediji stvaraju o pripadnicima LGBT društva, no i o ostalima (ženama, migrantima, invalidima, itd.),0 stvarajući na taj način predrasude. “To se treba promijeniti”, zaključio je.
Nicole Davison istaknula je kako se prvi dan konferencije ‘poklopio’ s Međunarodnim danom borbe protiv homofobije, te kako odgovorno novinarstvo može pomoći uništiti predrasude prema pripadnicima i pripadnicama LGBT populacije. Vesna Roller istaknula je kako Hrvatska ima sve zakonske mjere koje zabranjuju govor mržnje, no on je i dalje zastupljen u medijima, bez adekvatnog popratnog komentara i ‘ograđivanja’.
“Koji je ispravni način izvještavanja o LGBT temama? Koliki prostora novinari/ke trebaju dati tzv. drugoj̓ strani, onima koji gaje predrasude”, samo su neka od pitanja koje je postavila Roller.
Dobrović je zaključio kako je određeni napredak u Hrvatskoj u zadnjih 10 godina vidljiv, jer se dogodio pomak od isključivog prikazivanja LGBT osoba kao ‘žrtava’ ili ‘bolesnika’ do drugih uloga koje im se sad pridaju.
Prvi dio panela bavio se temom Podrška i prepoznavanje LGBT sadržaja i medija (primjeri iz Hrvatske i regije), a otvorio ga je Milan Živković iz sekcije za medije Ministarstva kulture RH.
“Naglasivši kako mediji predstavljaju javnu komunikaciju shvaćenu kao javno dobro, oni imaju nekoliko zadaća koje moraju ispuniti. Moraju razlikovati istinu od laži, moraju biti svojevrsni watchdog društva, moraju služiti kao platforma javnog diskursa jednakog za sve građane i građanke. Komercijalne televizije vođene profitom ne mogu to ispuniti”, smatra Živković i dodaje kako su upravo komercijalne televizije vodeće u Hrvatskoj. Istaknuo je kako Ministarstvo izdvaja neka sredstva za neprofitne medije upravo kako bi ti mediji izrazili ono što se u Hrvatskoj ne može u javnim i komercijalnim medijima, u tom kontekstu je bitan i Queer.hr.
“Komercijalni mediji nisu prirodni alat i saveznik̓ potlačenih”, zaključio je Živković.
{slika}
Vanja Gagović iz Crne Gore, jedna je od pokretačica prvog (i zasad jedinog) tamošnjeg LGBT portala, Gay Montenegro, na konferenciji je podijelila tamošnja iskustva. Portal je otvoren 2009. godine kao ekskluzivni LGBT portal sa sadržajem koji se dnevno postavlja na stranicu. Imaju i doktore/ice i sociologe/inje koji pišu za portal, te drop-in centre, telefonsku liniju za prijavu homofobnih ispada i napada, psihologe za razgovor i savjetovanje i sl. Naglasila je kako se shvaćaju kao određenu zajednicu, koja funkcionira u homofobnoj sredini.
Tatjana Greif, doktorica arheologije, publicistica i lezbijska aktivistica iz Slovenije, iznijela je slovensko iskustvo na temu medija i LGBT osoba. Prvi LGBT mediji u Sloveniji javljaju se 1980- ih godina, u kontekstu tadašnjih građanskih pokreta u Jugoslaviji. Postoje brojni časopisi i internet portali, te radio program u sklopu Radio Študenta Ljubljana. Ističe kako je lezbijska udruga u kojoj i sama djeluje pokrenula i izdavanje knjiga koje se bave LGBT tematikom, pritom se najviše fokusirajući na slovenske autore/ice, no i prevođenje stranih djela. Suradnja s Novinama za znanost i antropologiju rezultirala je uređivanjem šest posebnih izdanja o LGBT studijama.
“Što se tiče ‘mainstream’ medija i njihovog odnosa prema LGBT temama, tema homoseksualnosti se javlja 1970- ih nakon dekriminalizacije, a u iduća dva desetljeća mediji se sve više bave LGBT temama, no na antipolitički ili nepolitički način”, istaknula je Greif.
“Izvještavanje je uglavnom bilo senzacionalističko. Perspektiva se promijenila, te se sada o tim temama počelo izvještavati u kontekstu ljudskih prava”, dodala je.
Zanimljivo je slovensko iskustvo referenduma o Obiteljskom zakonu pokrenutog 2012. godine, kada se društvo podijelilo, kao i sada u Hrvatskoj, na pro-gay i anti-gay strane. Naravno, u sve je bila upletena i Crkva. Nacrt Obiteljskog zakona uključivao je jednaka prava za gay obitelji. Greif ističe kako je većina medija prikazivala obje strane ‘debate’, no ipak je većina simpatizirala zakon, zauzimajući poziciju koja je odobravala pravo posvajanja djece istospolnim parovima. Referendum je ‘srušio’ zakon, nakon čega su i mediji utihnuli i ‘debata’ je prestala.
Posebno je zanimljivo bilo čuti britansko iskustvo, koje je izložio Benjamin Cohen, osnivač PinkNewsa , najčitanijeg LGBT portala u Velikoj Britaniji. Svoju novinarsku karijeru počeo je kao kolumnist Times Londona, prativši uglavnom ekonomske vijesti, no jednom je htio ‘pokriti’ priču o gay biznisu, što su mu urednici odbili. Pokrenuo je PinkNews kojeg čita tri milijuna čitatelja/ica mjesečno! Riječ o prvom LGBT portalu koji nema nikakve pornografije na svojim stranicama, već isključivo ozbiljne vijesti koje pokrivaju LGBT tematiku.
“Htjeli smo LGBT teme učiniti mainstreamom”, izjavio je Cohen.
U kontekstu diskusije o pitanju bračne jednakosti u Donjem domu britanskog parlamenta, PinkNews su pokrenuli i kampanju za bračnu jednakost, na što su se homofobni i desni mediji zgranuli i uzburkali, pokrenuvši anti- kampanju.
“Da ste me prije petnaestak godina pitali kakvo je britansko društvo prema LGBT osobama, rekao bih veoma tolerantno. Danas je drugačije”, rekao je.
Svoje izlaganje zaključio je nadom u to da će PinkNews jednog dana nestati, jer ako nestanu razlike među ljudima s obzirom na seksualnu preferenciju, onda više neće biti potrebe za takvim portalom.
