Savezna država Rhode Island može se pohvaliti mnogim prekrasnim i zanimljivim stvarima. Imamo newportske vile, grad Providence bubri životom, a ocean se čini gotovo da je posvuda. Uza sve navedeno, našu prelijepu državicu krasi i bogata umjetnička scena. U glavnom gradu Rhode Islanda nalazi se pregršt galerija, uključujući i Belleau Art Glass, gdje uvijek možete gledati umjetnike kako stvaraju, a posebice kada je Riz Paulo u posjetu.
Riz Paulo je feministička umjetnica porijeklom iz East Providencea na Rhode Islandu kojoj je specijalnost puhanje stakla i slikanje. Pohađala je Sveučilište Franklin Pierce u New Hampshireu gdje je studirala puhano staklo i slikarstvo. Njenu umjetnost mogu cijeniti i žene i muškarci. Njeni radovi govore o mnogim feminističkim pitanjima, od poremećaja u prehrani do seksualnosti, na predivan način koji poziva na razmišljanje. Imala sam priliku intervjuirati ovu talentiranu ženu i otkriti zadivljujuću kolekciju radova nastalih kao produkt jednog inteligentnog i promućurnog uma.
Kad je Paulo tek počela slikati, nije znala da je na putu da postane feministička umjetnica, ali kako je vrijeme prolazilo, a radovi se gomilali, njena su djela sve više ukazivala na razvijenu svijest o ženskoj egzistenciji.
“Kad sam se počela više baviti slikanjem i nisam više slikala samo mrtvu prirodu, nisam znala da sam feminstička slikarica niti da ću to postati, premda sam od samog početka stvarala upravo djela feminističke prirode. Nisam bila svjesna što se događa, stvari su se nekako dogodile same od sebe”, kaže i nadodaje “Koliko je žena u svijetu, postotno govoreći? Toliko nas proživljava slične situacije. No ja želim poslati poruku svima, a ne samo ženama, da stvari koje slikam pogađaju sve nas jer mnogo ljudi ne shvaća koliko su teški neki aspekti bivanja ženom.”
{slika}
Ovaj pastel nosi naziv “Ustoprst” (u originalu “Mouthfinger”). Slika prikazuje bolesnu ženu, izduženog lica i upalih obraza. Autorica je za ovo djelo inspiraciju pronašla u bulimiji i borbi kroz koju žena prolazi kada oboli od ovog poremećaja. “Činilo mi se ovo dobrim načinom da prikažem jedno drugačije viđenje bulimije”, kaže Riz. Ono što subjekt stavlja u sebe doslovce izlazi iz nje. “Ona toliko često stavlja svoje prste u usta da sada i oni izlaze iz njih, a ne samo hrana.” Djelo prikazuje tijelo koje odbija bulimiju, povraćajući prste koji pomažu poremećaju da uništi ženu, baš kao što poremećaj utječe na ženu da povrati svoje jelo.
{slika}
“Ulična šetačica” (u originalu “Street Walker”) je ulje na platnu. Žena na slici prikazana je kako šeće sa žuljevima na tabanima. Slika govori o nečemu što mnoge žene iskuse tijekom svog života, a to je da im seks omogućava mir. Mnoge žene osjećaju se prisiljenima koristiti se seksom da bi preživjele, bilo zato što su u vezi u kojoj ih se zlostavlja i gdje nije moguće samo reći ‘ne’ ili pak zato što jedino prostituiranjem mogu zaraditi dovoljno novca za život. Taj osjećaj nemoći je prisutniji nego što mislimo, a ovo djelo zorno prikazuje traumu i očaj kojeg ta situacija nosi.
{slika}
Ovo djelo naslikano je korištenjem tehnike enkaustike. Enkaustička boja vrsta je medija gdje se obojeni pigmenti dodaju otopljenom pčelinjem vosku, a Riz je koristila i isječke iz časopisa kako bi kreirala siluetu subjekta. Naziv ove slike je “Svinja” (u originalu “Pig”). Subjekt gleda svoj odraz u zrcalu i vidi ono što društvo od nje očekuje, a budući da ne zadovoljava te standarde, pretvara se u svinju. “Odlučila sam napraviti ovu sliku jer neki od meni bliskih ljudi imaju problema s tjelesnom težinom, problem koji je zajednički većini žena, bez obzira smatraju li da su premršave ili pak predebele”, kaže Paulo objašnjavajući što ju je nadahnulo za ovaj rad. Isječci iz časopisa dodatno naglašavaju poantu, budući da su upravo časopisi i ostali mediji ti koji nam diktiraju kako bismo trebali izgledati. Žena na slici je toliko puta bila nazvana svinjom da naposljetku postaje ono za što je društvo i smatra.
{slika}
Još jedno djelo nastalo korištenjem enkaustike je “Sam prosudi” (u originalu “Use Your Judgement”). “Ovaj rad ima malo ‘manji’ značaj od prethodnih”, kaže Paulo. “Želim da gledatelj/ica sam/a odluči što joj je to na licu, uživa li u tome što joj se događa ili je sile na tu radnju.”
{slika}
Ovo je moj osobni favorit, “Neplodna” (u originalu “Barren”). Predivni pastel čije značenje ostavlja dubokog traga na gledatelja/icu. Žena prikazana na slici je upravo saznala da ne može imati djece te njezina vagina, njezina ženstvenost, propada. Ova slika u meni budi mnoga pitanja o ženstvenosti. Je li svrha žene zbilja toliko vezana uz rađanje djece? Kad izgubimo tu mogućnost, jesmo li manje ženstvene nego prije? Da ne mogu imati djecu, bih li se osjećala manje ženstvenom? Je li mi, kao ženi, vrijednost određena mojom plodnošću?
{slika}
“Bulimija” (u originalu “Bulimia”) prikazuje metaforičku dilemu s kojom se suočavaju mnoge žene (i muškarci) koji pate od poremećaja prehrane. Srce (život, življenje, zdravlje) ili trbuh/crijeva (mršavost, privlačnost, bolest)? “Ona drži svoje srce iznad svojih crijeva jer se pita bi li ovo trebala raditi”, kaže Paulo. Subjekt pokušava odlučiti jesu li njen poremećaj u prehrani i fizička privlačnost/prihvatljivost u očima društva važniji od imanja zdravog, sretnog života. “Svaka žena u nekom trenutku svog života razmišlja o svojoj težini. Počnete sumnjati u sebe, padne vam samopouzdanje, i pitate se ‘A što ako danas ništa ne pojedem?’ i možda se ne odlučite za gladovanje, ali svejedno se pitate.”
Ovakva umjetnost je važna za žene, važnija nego što smo svjesni. Pokazuje nam da ako prolazimo kroz ove situacije i ako se osjećamo kao subjekti ovih slika, da nismo same u tome, da postoji netko tko se osjeća baš kao i mi i razumije nas. Pokazuje nam da postoji netko tko proživljava naše osjećaje zajedno s nama jer ovo su problemi svih žena.
Ova umjetnost osobna je za svakoga od nas jer čak i ako sami niste iskusili prikazano, vrlo vjerojatno poznajete nekog tko jest, možda nekog vama bliskog. Kada sam je upitala jesu li ova djela rezultat osobnih iskustava, Paulo je odgovorila: “Ove slike su zasigurno dijelom sačinjene od osobnih iskustava i osjećam veliko olakšanje kada ih stvaram. Ove slike su mi veoma važne jer mi je problematika koju obrađuju veoma bitna, bez obzira je li riječ o mojim ili tuđim iskustvima. Sve svoje radove doživljavam vrlo osobno.”
Prevela i prilagodila Ivana Žuškin
