Vjerojatno ste već čule_i o nedavnoj hospitalizaciji glumice i pjevačice Demi Lovato. Dok su u početku neki izvori navodili da je Lovato hospitalizirana zbog predoziranja heroinom, njezini su predstavnici za Variety izjavili da su takve informacije pogrešne i zatražili poštovanje za vrijeme oporavka. Bez obzira na to što je uzrok hospitalizacije, ovaj je trenutak prilika za razmišljanje o tome kako su ovisnost, i pogreške koje su često dio oporavka, uokvirene u kulturi opsjednutoj dihotomijama, čistoćom, nevinosti i ikonizacijom.
Masovni mediji su reaktivni aparat kojemu je cilj oduvijek bio prodati naslov, a ne skrenuti pažnju na detalje pojedine situacije koje je nemoguće strpati u jednu kratku rečenicu. Javno klevetanje slavnih osoba u trenutcima osobnih kriza, često predstavljeno kao zabrinutost, nije ništa novo. Voajerizam je normaliziran masovnim medijima od samih početaka “žutog” novinarstva, stoga trančiranje svakog detalja privatnog života slavnih osoba nije nikakvo čudo. Prvi spoj ili recidiv – sve se bilježi.
Postoji mračno, voajerističko zadovoljstvo u šokiranosti koja nas obuzme kada slavna osoba padne u nemilost. Slava je posljedica imidža, persone koja se može unovčiti i konzumirati; ovisnost je pak vrhunac neglamuroznog. Ona otkriva stvarno dno koje osoba može dotaknuti. Oporavak je osjetljiv i složen proces, i njegovoj složenosti nema mjesta u području masovnih medija. Tabloidi i izvori vijesti rijetko opraštaju ovisnicima i nemaju razumijevanja za težinu oporavka. Prema općeprihvaćenom shvaćanju ovisnosti, ako ste čisti, sretni ste, zdravi i uspješni. Ako pokleknete, sve suprotno. Poznate osobe koje prevladavaju ovisnost dobivaju pohvale, a one koje se neprestano bore doživljavaju kritike i njihova se bolest promatra kao predstava. Posebno se bolno osvrnuti na osude osoba koje su u konačnici umrle od posljedica svoje ovisnosti. Tako je Perez Hilton, na primjer, zbijao šale na račun alkoholizma Amy Winehouse, nazivajući pjevačicu Wino.
Lovato je vrlo otvorena o svojim problemima ovisnosti i mentalnog zdravlja, boreći se pritom sa stigmom. O ovisnosti progovara i kroz stihove. U nedavno objavljenoj pjesmi “Sober”, pjeva: “Žao mi je što više nisam trijezna. I žao mi je zbog fanova koje sam izgubila, koji su gledali kako opet padam, želim biti uzor, ali ja sam samo ljudsko biće”.
Pjevačica je prošle godine primila nagradu Zaklade Brent Shapiro za prevenciju ovisnosti. Na toj je svečanosti Lovato održala govor o svojoj trezvenosti. “Svaki je dan borba. Moraš živjeti dan po dan; neki su dani lakši od drugih, ponekad zaboravite na alkohol i drogu, osobno radim na svom fizičkom zdravlju, koje je važno kao i mentalno zdravlje”, izjavila je.
Društvo koje je tako duboko stigmatiziralo zlouporabu droga uvjerilo je svoje članove da je ovisnost moralno pitanje, a ne pitanje zdravlja. Duboko je ukorijenjen mit da je nečija ovisnost pitanje karaktera. Upravo ta osuda i posramljivanje otežavaju oporavak i potpiruje osjećaj bezvrijednosti koji je često uzrok ovisnosti. Stoga je naša odgovornosti odbaciti u sustav ukorijenjena uvjerenja o ovisnosti i naučiti što ta riječ zapravo znači. Nitko nije imun na ovisnost, a osobe koje joj podlegnu ne padaju niže na nekoj nevidljivoj moralnoj ljestvici. Čak i ako ne razumijemo složenost bolesti ovisnosti, moramo se reprogramirati kako bismo vijest o recidivu primili sa suosjećanjem, a ne sa zgražanjem.
