Djevojkama T.M. (34) i L.B. (26) usred noći puca staklo na prozorima na kojima drže zastavu duginih boja sa ispisanom, na talijanskom jeziku, riječi MIR – PACE. Iako tu žive kao lezbijski par, zastavu su zbog njene estetske vrijednosti i pozitivne “vibre” koristile kao zavjesu.
Djelatnici policije napravili su kratak zapisnik u kojem se ne nalaze podatci o djevojkama na čiji je podstanarski stan izvršen prisilni “redizajn” te se u istom nalazi samo ono osnovno: lokacija predmetnog stana te informacije o vlasniku istog.
Nekoliko dana poslije porazbijano je još više stakala na prozorima stana uz viku: “Maknite tu pedersku zastavu!” Jedna od napadnutih podstanarki vidjela je trojicu napadača koje je prepoznala kao pripadnike neonacističkog pokreta “skinheads” koji se skupljaju u obližnjem parku. Prema izjavama dvojica napadača su stara oko 20-ak, a treći 40-ak godina.
Ponovnim dolaskom policije jedan “skinjara” je uhvaćen i otpremljen u policijsku postaju protiv kojeg je podnesen optužni prijedlog.
U reakcije policijskih službenika svakako treba dodati i to kako su djevojke, prilikom uhićenja napadača, prepoznale drugu dvojicu u automobilu koji je u tom trenutku prošao pored njih. Nakon što su upozorile prisutne policajce dobile su samo “utješne riječi” kako se ne trebaju brinuti jer je uhićeni teški zločinac te da je poznat policiji zbog drugih radnji koje nisu u skladu s Zakonom.
Bitno je napomenuti da se policajci, prema izjavama napadnutih djevojaka, nisu potrudili ni pogledati registarske oznake automobila u kojem su bila druga dvojica napadača. Ovaj put su djevojkama uzeli podatke ali nisu bili na uviđaju u stanu, što je i bila osnova prijave.
Istraumatizirane djevojke nakon drugog napada se osjećaju nezaštićeno, nesigurno i nemoćno. Zabranu pristupa za napadače nisu uspjele dobiti jer se radi samo o “manjoj materijalnoj šteti” a ne fizičkom nasilju te se u ovom slučaju, unatoč pozitivnim antidiskriminacijskim propisima, poduzetnost policije mjeri ipak u promilima.
Djevojke su zbog vlasnice stana koja je platila učinjenu štetu, bile prisiljene maknuti zavjesu/zastavu s prozora. Ponosne lezbijke više ne otvaraju prozor jer ne žele dati do znanja “skinjarama” koje svakodnevno viđaju u susjedstvu, da je njihova akcija uspjela.
Na žalost, ovakav način rada službenika MUP-a RH poznat je svim pripadnicama/ima seksualnih i rodnih manjina koji su imali neugodna iskustva sa sugrađanima.
Dok se pitamo da li je u ovom slučaju riječ o predrasudama policijskih službenika ili samo njihovoj općoj nezainteresiranosti za LGBTIQ pitanja, prisiljeni smo dizajn interijera naših stanova i intimnih prostorija povjeriti neonacistima te se moliti samo da konačno upoznaju ružičastu boju, jer u ovakvim slučajevima zakonodavstvo čini se nije na našoj strani.
