Na tribini Umjetnost, žene, društvo – između akcije i nasilja u organizaciji Trećeg programa Hrvatskog radija koja se održala 29. ožujka u Zagrebu oštro se i argumentirano debatiralo. Razgovarajući o društvu općenito i o razvoju društva na ovim prostorima, goste tribine posebno je “razigrala” tema o položaju žena onda i danas. Konceptualna umjetnica Sanja Iveković, antropologinja Svetlana Slapšak, profesorica Snježana Prijić Samaržija te pjesnik i teoretičar Marko Pogačar pokazali su koliko je položaj žene u društvu aktualan i danas. Naime, treći val feminizma koji je započeo krajem 80-tih godina prošlog stoljeća još uvijek se razvija.
“80-tih godina se dogodilo nešto što ja i danas vidim kao ključan povijesni događaj koji feminizmi u ovim krajevima jednostavno još nisu obuhvatili kao svoju povijesnu zaslugu i povijesnu transformaciju – a to je bila transformacija akademskog, teorijskog i aktivističkog feminizma u jedan sveopći ženski pokret koji se onda izrazio tijekom rata.”, naglasila je Svetlana Slapšak.
Marko Pogačar je istaknuo ponovno buđenje feminizma u zadnjih nekoliko godina. Naime, u otporu neoliberalnoj paradigmi žene, a posebno aktivistice, imaju jedan bitan udio.
Liberalizam je donio širenje prostora slobode. Međutim, uzima mu se kao veliki “grijeh” to što ne krećemo svi iz jednakih uvjeta, niti sa jednakih startnih pozicija, a nismo ni svi jednako sposobni.
“Žene i muškarci trebaju imati jednake šanse da u životu ostvare svoje, da tako kažem životne eksperimente. I da pritom one prepreke na koje nailaze ne smiju biti veće za žene no što su to za muškarce.”, podcrtala je Snježana Prijić Samaržija.
U posljednjih 30 godina i u umjetnosti se propitivao položaj žena. Iako danas mlade umjetnice ne govore da su feministkinje, ipak je u njihovoj praksi evidentno nasljeđe feminizma.
“One djeljuju na način da promišljaju važna i urgentna društvena pitanja i nisam sigurna da li je potrebno tražiti da se one izjašnjavaju kao feministkinje. U području umjetnosti ima razloga zašto mali broj umjetnica voljno govori o tome da su feministkinje. Naime, modernistička paradigma je paradigma o bezrodnoj umjetnosti.”, objasnila je Sanja Iveković.
U završnom su se dijelu ove tribine spomenule i neke nove teme feminizma. Više se ne radi samo o muško-ženskim odnosima u društvu već se sada pojavljuju i nekakvi zanimljivi fenomeni među ženama. Naime, Snježana Prijić Samaržija je objasnila da žene radije biraju muškarca na rukovodeće mjesto. Na pitanje Zašto ne ženu? one vrlo jasno kažu: “Ali, ja ne želim ženu na rukovodećem mjestu.”
Je li ovaj fenomen možda posljedica tzv. patrijahalnog modela ili se emancipirana žena uspoređuje sa drugom ženom pa se javlja nekakva nesolidarnost? Kako bilo, kompetitivnost je jedna ubitačna kategorija uopće, a pogotovo u ovo krizno vrijeme gdje se, nažalost, prije otpuštaju žene negoli muškarci. Nema potrebe tomu izlaziti još i u susret.
