Prevela Dea Ajduković
Raewyn Conell (ranije Robert William Connell ili Bob Connell) je poznata australska sociologinja koja se kritički bavi kulturom, medijima i političkom hegemonijom te je nadaleko poznata po svojim značajnim istraživanjima u području rodnih studija, osobito maskuliniteta/ muških studija.
Conell je profesorica na Fakultetu za obrazovanje i socijalni rad Sveučilišta u Sydneyu. Koristi pojmove i teorije iz feminističkih istraživanja roda kako bi analizirala ulogu muškaraca u društvu. Članovi organizacije MAVA (Men Against Violence & Abuse/Muškarci protiv nasilja i iskorištavanja) nedavno su se družili s prof. Connell, a mi prenosimo izvatke iz razgovora.
1. Čitav život ste socijalistkinja, a to za vas znači posvećenost jednakosti među ljudima, što se očito tiče odnosa muškaraca i žena. Što očekujete, kako će neokonzervativna agenda koju guraju imperijalističke sile utjecati na rodne odnose u svijetu koji nastaje?
Ljudska ravnopravnost i socijalna pravda su opći ciljevi. Oni mogu imati mnogo različitih oblika – jednakost u poštovanju, jednakost prihoda, jednakost pred zakonom, pravednosti u raspodjeli bogatstva i tako dalje. Svaki od ovih oblika dolazi u pitanje, jer u svakoj sferi postoje ljudi koji su u prednosti i koji imaju moć – koji često koriste ovu moć kako bi obranili, ili povećali, svoje prednosti. To čine menadžeri transnacionalnih kompanija i njihovi saveznici u državi. Slijedeći ove strategije, osobe koje drže moć se mogu naći u kontradiktornim situacijama, kao što je to sada slučaj kod neokonzervativaca u Sjedinjenim Američkim Državama – da se opiru rodnoj ravnopravnosti kod kuće, a tvrde da je brane u inozemstvu.
2. Mislite li da je diskurs o maskulinitetima u posljednja tri desetljeća usvojio i imao koristi od iskustava muškaraca iz nekadašnjeg trećeg svijeta?
Znanstvena literatura o maskulinitetima sada počinje razumijevati važnost istraživanja muškaraca iz zemalja u razvoju, nakon razdoblja u kojem su ideje dolazile isključivo iz bogatih zemalja. To znači, istraživanje o maskulinitetima postaje stvarno međunarodno. Ali popularna literatura o maskulinitetima u bogatim zemljama ostaje etnocentrična.
3. Osim privilegija koje muškarci imaju od patrijarhalnog sustava (koje ste prikladno opisali kao “patrijarhalne dividende”), koji su po vama drugi faktori koji doprinose moći u rodnim odnosima u razvijenim zemljama Zapada i u zemljama u razvoju, a osobito u Jugoistočnoj Aziji?
Nejednaku moć između muškaraca (kao skupine) i žena (kao skupine) održava više faktora – strah muškaraca od gubitka privilegija, strah muškaraca za njihovu muževnost, reakcionarna uvjerenja koja se selektivno izvlače iz religije, rigidnost institucija kao što su vojska itd. Svaka od ovih “podrški” nejednakosti može se dovesti u pitanje. Na primjer, religije kao što je kršćanstvo ili islam mogu se tumačiti tako da podržavaju rodnu jednakost, a ne patrijarhalnu dominaciju. Odgajana sam kao kršćanka i vrlo dobro znam da postoje tekstovi koji kažu “Nema više muško-žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu”, što se kosi s tekstovima koji podržavaju patrijarhat.
5. Je li “kasta” (u usporedbi s npr. rasom i seksualnom orijentacijom) dobila dovoljnu intelektualnu pažnju kao jedna od definirajućih sila u oblikovanju maskulinosti?
Pripadnost kastama je zadobila vrlo malo pažnje u međunarodnim istraživanjima, iako dobiva nešto pozornosti u indijskim istraživanjima maskuliniteta. “Rasa” je veće pitanje u međunarodnim istraživanjima, na primjer u Africi te u Sjevernoj i Južnoj Americi.
5. Za naše čitatelje/ice (koji ne znaju za vaš istaknuti rad na maskulinitetima), biste li mogli nabrojati i ukratko opisati različite oblike maskuliniteta koje ste proučavali i analizirali?
Istraživala sam nekoliko skupina australskih muškaraca, koji pokazuju različite obrasce maskuliniteta. Jedna je bila grupa mladih muškarca iz radničke klase, koji su se borili da stvore pojam o sebi u teškim ekonomskim uvjetima. Druga su grupa bili muškarci u ekološkom pokretu, koji su općenito podržavali feminizam i tako pokušavali stvoriti maskulinitete koji nisu opresivni prema ženama. Treća skupina bili su poslovni ljudi, prvenstveno u proizvodnim granama povezanim s međunarodnom ekonomijom, čija je maskulinost bila usmjerena na karijere, i bila je isprepletena s tehnologijom i kompetitivnom borbom za moć u poslu. Jedna od mojih briga jest promjena u obrascu “hegemonije”, dakle, dominacija određenih obrazaca maskuliniteta nad drugima.
6. U području akademskih disciplina, gdje smještate “studije o maskulinitetima”; zajedno sa “ženskim studijama”, “muškim studijama” i “rodnim studijama”?
Studije o maskulinitetima ne čine, prema mom viđenju, zasebnu akademsku disciplinu. Ovo pitanje može (i treba) izrastati iz mnogih polja istraživanja, uključujući sociologiju, povijest, književnost i tehnologiju. O istraživanjima maskuliniteta razmišljam kao o fokusu unutar rodnih studija, koje su same po sebi interdisciplinarno polje koje povijesno izrasta iz ženskih studija.
7. Koja je, po vašem mišljenju, uloga rodno osviještenih muškaraca u stvaranju socijalne transformacije prema egalitarnijim rodnim ulogama?
Mislim da su rodno osviješteni muškarci od ključne važnosti u tranziciji prema većoj rodnoj ravnopravnosti. Muškarci su, kao što sam navela u jednoj nedavnoj publikaciji, “čuvari ” koji imaju pristup resursima, moći i vještinama koje sve mogu biti važne za socijalnu promjenu. Muškarci koji vjeruju u rodnu ravnopravnost mogu učiniti zaista mnogo. Put nije uvijek lak, ali se često nađe podrška na neočekivanim mjestima.
8. Čini se da postoji promjena paradigme u vizualizaciji muškaraca od “počinitelja nasilja nad ženama” prema “vjerojatnim partnerima koji će zaustaviti nasilje nad ženama”. Koji činitelji su doprinijeli ovoj pojavi? Dalje, je li dovoljno i opravdano ograničiti ulogu muškaraca u zaustavljaju nasilja nad ženama?
Muškarci su obično počinitelji nasilja nad ženama, a muškarci su također i partneri ženama u zaustavljanju ovog nasilja – ali to nisu nužno isti muškarci. Razlike među muškarcima, i razlike u obrascima maskuliniteta, su ovdje od značaja. Mislim da je dio zadaće uspostaviti među muškarcima hegemoniju nenasilnih maskuliniteta, koja zahtijeva rasprostranjeno razumijevanje toga da snaga ne znači silu. Mislim da muškarci koji su uključeni u rad na nenasilju moraju biti pažljivi i puni poštovanja u svom ophođenju sa ženama koje su u toj istoj borbi. Za muškarce može biti teško prihvatiti vodstvo žena, ali to je također nešto što bi muškarci trebali naučiti učiniti.
9. Nalazite li ikakve promjene u stavu ženskog pokreta općenito, a osobito feminističkih znanstvenica i aktivistkinja, prema ulozi muškaraca u suprotstavljanju patrijarhatu?
Feminističke aktivistkinje i znanstvenice su podijeljene u svojim gledištima na mušku uključenost u borbe protiv patrijarhata – međunarodno, neke ovo smatraju dobrodošlim, kao doprinos snazi pokreta za ravnopravnost, dok su druge sumnjičave prema iskrenosti muškaraca u toj borbi. Neke feministkinje sada vide put naprijed kao onaj koji uključuje rasformiranje krutih rodnih identiteta, i kao istraživanje poveznica između ranijih rodnih granica.
10. Koje su šanse za pojavljivanje “koalicije duginih boja ” protiv nastanka unipolarnog svijeta?
Termin “Koalicija duginih boja” predstavlja nastojanje da se različite društvene skupine i predstavnice/i “Drugih” ujedine u stvaranju boljeg društva. Takve inicijative i prakse su već djelomično ostvarene u mnogim kampanjama za socijalnu promjenu. U tom je smislu ona već realnost. Ona još nije prevladavajuća politička sila osim u nekim lokalnim kontekstima. Nisam sigurna da je vjerojatno da će ona postati velika sila opozicije transnacionalnoj korporativnoj moći ili moći američke vlade. Ipak, politika koalicija duginih boja ima mogućnost oporaviti se i pojaviti u mnogim kontekstima. Stoga to vidim kao važan oblik politike u svjetskom poretku koji nastaje.
