Joseph Kony.
Ime koje možda do sad niste čuli, ali posljednjih dana ga ne možete izbjeći.
Joseph Kony je na čelu zloglasne pobunjeničke skupine koja sebe zove LRA (Lord’s Resistance Army), a nalazi se u središnjoj Africi. LRA je formirana 1987. godine u sjevernoj Ugandi kao pokret protiv tadašnje vlasti, ali u proteklom desetljeću njeno postojanje je vrlo teško objasniti budući da joj je jedini cilj održati moć koju ima.
Počeci djelovanja LRA dakle sežu u 1980-te, ali tek je zadnjih godina stavljena pod povećani interes Međunarodne zajednice i Vlade Sjedinjenih Američkih Država. Zašto? Odgovor bi mogao biti zbog nebrojenih ubojstava, silovanja i otmica počinjenih od njezinih članova. Mogao bi ležati u činjenici da u dvadeset i pet godina djelovanja LRA širi strah u području Ugande, Južnog Sudana, Demokratske Republike Kongo i Srednjoafričke Republike. Također, odgovor je strašna istina da je vojska LRA sastavljena većinom od dječaka koji su oteti iz svojih domova i djevojčica koje su otete da bi postale seksualne robinje. Odgovor je sve to zajedno, ali ono “zašto sada” dugujemo jednom predanom Amerikancu koji je 2003. godine dao obećanje malom dječaku Jacobu u Ugandi koji je vidio kako mu je LRA ubila brata. Obećao mu je da će napraviti sve što može da zaustavi Konyja.
Jason Rusell već više od osam godina pronalazi načine da održi svoje obećanje. Djelovanje LRA uključuje otmice, ubojstva, silovanja i sakaćenja civila, među kojima je značajan broj djece. 2009. godine LRA je masakrirala više od tristo ljudi u DR Kongu, a najmanje osamdesetoro djece je bilo oteto za Konyjevu vojsku. Svejedno, Rusell je naišao na prve prepreke čim je pokušao doprijeti do Vlade Sjedinjenih Američkih Država i pokušao pridobiti političare da učine nešto po pitanju LRA i Konyja. Budući da situacija u Africi nije prijetnja domovinskoj sigurnosti SAD-a, niti imaju tamo financijskih interesa, Rusell se našao u slijepoj ulici. I onda se okrenuo sili koja je pravi pokretač promjena – običnim ljudima. Osnovao je organizaciju Invisible Children oko koje je počeo skupljati volontere, mahom mlade ljude koji su svojom voljom i novčanom podrškom željeli pomoći ljudima u Ugandi i djeci poput Jacoba koja žive u strahu za svoj život. Od sakupljenog novca sagradili su školu, te otvorili radna mjesta, ali glavni problem je ostao. Kony.
U međuvremenu je Međunarodni kazneni sud (International Criminal Court – ICC) proglasio Josepha Konyja brojem jedan na međunarodnoj tjeralici za zločince zbog prirode svojih zločina koji su većinom počinjeni nad civilnim stanoviništvom. Rusell se opet obratio političarima obje stranke u drugom pokušaju da svrati pozornost Vlade SAD-a sa istim ciljem, ali malom razlikom. Ovoga puta je iza njega bilo stotine tisuća ljudi, pretežno Amerikanaca. I nisu bili ignorirani. Barack Obama je 2010. odobrio slanje vojne potpore u Ugandu u formi savjetnika i pomoći ugandskoj vojsci s namjerom da se uhvati Joseph Kony. Kony i LRA uglavnom obitavaju u nepreglednim prostranstvima prašume u središnjoj Africi, a ugandska vojska nema potrebnu tehnologiju da bi ga pronašla. Broj djece koju je Kony i LRA otela broji više od 30 000, a oni koji uspiju pobjeći pričaju stravične priče. Djecu se prisiljava da ubijaju odrasle i djecu, a ako odbiju poslušnost prijeti im sakaćenje ili smrt.
Rusell je 05.03. na YouTube postavio video pod imenom KONY 2012 s jasnom porukom. Ako vojska ne pronađe Konyja, američka potpora bi mogla biti otkazana, vojni savjetnici povučeni natrag u SAD, a Konyjevi zločini mirno nastavljeni. Cilj filma je prenijeti poruku tko je Joseph Kony što većem broju ljudi i tako podignuti svijest o njegovom postojanju. Preko drušvenih mreža i YouTube kanala, slavne osobe i obični ljudi šire informacije o Konyju. Današnje globalno selo tako se koristi da podsjeti osobe koje šalju konkretnu potporu u Afriku da je ljudima diljem svijeta stalo da se Kony uhvati i privede pravdi.
Glavni događaj vezan za Rusellov projekt i širenje svijesti o zločinima koje čini LRA na čelu s Kony-jem, trebao bi se održati 20.04. kada će volonteri po cijelom svijetu izaći na ulice i polijepiti plakate i letke gdje stignu. No, Kony je već unazad par godina promijenio svoja obitavališta i otišao iz Ugande prema središtu Afrike. Kako će ova hvale vrijedna akcija doprinijeti njegovom stvarnom hvatanju, to ćemo vidjeti. Jedna stvar je ipak sigurna. Kony, koji za sebe misli da je Božji glasnik i medij Duha Svetoga postao je u svega par dana globalno poznat, a film Jasona Rusella je pregledan više od 70 milijuna puta.
Velika i nagla popularnost filma rezultirala je sve većim brojem skeptika i kritičara koji tvrde da su ciljevi ove globalne virtualne kampanje zapravo sasvim različiti od onoga što se “prodaje” ljudima. Spominju se težnje SAD-a da se stacionira u Ugandi, pretežno zbog problema sa Al-Quaidinim ogrankom u Somaliji. Kritičari prozivaju i samu organizaciju Invisible Children i filmaša Rusella da su više novaca dali svojem osoblju, putovanjima u Afriku i za stvaranje promotivnih filmova, nego što su poslali Ugandi. Također, ističu da Kony ne djeluje u Ugandi već godinama, pa nema razloga slati vojnike tamo. U filmu KONY 2012 istaknuto je da se djelovanje Konyja i LRA preselilo na sjevernije dijelove u Sudan, DR Kongo i druge zemlje, ali to opet ne objašnjava činjenicu da se savjetnici i vojnici šalju baš u Ugandu.
Cilj udruge Invisible Children je zaustaviti djelovanje LRA i zaustaviti Konyja, ali nigdje se ne spominje znači li to zatvoriti ili ubiti Konyja. Što će biti sa ostatkom LRA, sa njegovim pomoćnicima? Ništa od toga nije definirano u filmu. Što je još bizarnije, na internetu postoje svjedočenja ljudi koji tvrde da je Kony mrtav već par godina. Jedini intervju sa Konyjem koji je postao viralan je iz 2006., i glasi za jedini intervju sa zloglasnim kriminalcem. I dok internetom kruži slika Rusella u društvu članova Sudanske oslobodilačke vojske koji su optuženi za razne zločine, organizacija Invisible Children njih brani. U svom odgovoru na kritike organizacija je istaknula da želi da ljudi dolaze k njima s pitanjima, da provjeravaju činjenice i da im šalju svoje sumnje. U svjetlu toga prikazali su dijagrame koji bi trebali pokazati financijsko poslovanje udruge, kako bi se nagađanja oko toga što ide kome ili čemu prestala.
Problem filma KONY 2012 je što podrazumijeva da afričke zemlje ne mogu same sebi pomoći, nego da je potrebna intervencija izvana. U Ugandi smatraju da je njihov najveći problem neadekvatna Vlada, te da će mir i bolji standard doći promjenom i većim angažmanom iste.
Pokret za mir je sjajna ideja. Film je sjajna ideja. Mobiliziranje mladih za borbu za prava svake osobe na planeti je prekrasna ideja. Sam film je sjajan prikaz kako mediji imaju moć motivirati ljude diljem svijeta na traženje pravde. Dobro je podići svijest o zločinima koji se događaju u svijetu, ali ti problemi su kompleksni, a ne jednodimenzionalni kako je prikazano u filmu KONY 2012. Ako već doniramo novce i podupiremo neki projekt, trebamo se potruditi istražiti kome vjerujemo i iza čega zapravo stojimo.
