June Barrett ponosna je na svoj posao njegovateljice. No, kao i mnoge žene koje rade na sličnim poslovima, Barrett je često bila meta seksualnog uznemiravanja.
“Prvi put kad sam doživjela seksualno uznemiravanje kao njegovateljica, osjećala sam da se nemam kome obratiti”, kaže Barrett. “U to sam vrijeme morala platiti liječenje. Morala sam platiti stanarinu. Morala sam kupiti hranu. Nisam imala povjerenja u agenciju za koju sam radila, a nisam si mogla priuštiti da izgubim posao”.
Barrett nije jedina s takvim iskustvom. Žene koje se brinu za djecu, čiste kuće i ubiru usjeve, uglavnom su bez pravne zaštite od seksualnih napada i uznemiravanja. Ali njihova je situacija jednaka onoj s kojom se suočavaju holivudske glumice i druge zaposlene žene koje su pokrenule #MeToo, vjerojatno najznačajniji društveni pokret u proteklih nekoliko godina.
Problem je kompleksan. U istraživanju koje je u listopadu provela agencija Gallup, 42 posto žena je izjavilo da su bile seksualno uznemiravane. Prema analizi koju je Jocelyn Frye provela na neobjavljenim podacima Savezne Komisije za jednakost zapošljavanja, čini se da se seksualno uznemiravanje događa češće u industrijama u kojima dominiraju radnici_e s niskim plaćama, a posebno su ranjive pripadnice manjina.
Za razliku od glumica, radnica u uredu i rukovoditeljica, rad i radni uvjeti milijuna domaćica, hotelskih spremačica i poljoprivrednih radnica gotovo da su nevidljivi jer često rade same – i obično se nemaju kamo obratiti za pomoć. Žele li prijaviti uznemiravanje ili napad, suočavaju se s kompliciranim pravnim postupkom. Taj proces može biti još teži za migrantkinje ili radnice s niskim prihodima koje slabo govore engleski jezik.
To znači da zlostavljači obično prođu nekažnjeno. Kako bi pomogle promjeniti tu strašnu činjenicu, više od stotinu kućanskih radnica i poljoprivrednica susrelo se s članovima američkog Kongresa 24. travnja povodom Mjeseca svjesnosti o seksualnom zlostavljanju. Na sastanku su tražile pravila koja će omogućiti svim ženama ostanak na radnim mjestima, bilo da se radi o filmskom setu, poljoprivredi ili domu.
Takozvani Dan nezaustavljive akcije predvodio su Nacionalni savez kućanskih radnica (NDWA) i Alianza Nacional de Campesinas. Rad tih organizacija prepoznat je na crvenom tepihu tijekom nedavne svečanosti dodjele Zlatnih globusa.
“Važno je vidljivim učiniti seksualno uznemiravanje poljoprivrednica i kućanskih radnica, kao i drugih radnica koje se suočavaju s ovim problemom”, izjavila je Mily Treviño-Sauceda, potpredsjednica Alianza de Campesinas. “Želimo se udružiti s mnogim drugim industrijama u borbi za pravdu za sve. Koristit ćemo moć kolektiva da vršimo pritisak sve dok ne stvorimo kulturne promjene potrebne za sigurno I pravedno okruženje za radnice”.
Zahtjevi radnica su:
Zatvaranje rupa u zakonu, kako bi se zlostavljanje na radnom mjestu smatralo nezakonitim.
Jednostavnije i sigurnije prijavljivanje seksualnog uznemiravanja.
Financiranje kulturno i jezično odgovarajućih resursa za radnice koje žele prijaviti zlostavljanje.
Osigurati da poljoprivredne i kućanske radnice budu zaštićene zakonima protiv seksualnog uznemiravanja i odmazde.
“Iako su mnoge od nas podržale #MeToo, znamo da nisu sve radnice zaštićene od seksualnog nasilja”, izjavila je Ai-jen Poo, direktorica Nacionalnog saveza za kućanske radnice. “Postoje milijuni poljoprivrednica, dadilja, spremačica i domaćica koje nama ostalima omogućuju da idemo na posao I zarađujemo, znajući da su naši domovi i obitelji u dobrim rukama. To je jedan od najvažnijih poslova koji na životu održava cijelu naciju. Ipak, ove se žene neprekidno suočavaju sa sustavnim isključenjem od zaštite radničkih prava”.
Etelbina Hauser, čistačica i domaćica, članica je Nacionalnog udruženja kućanskih radnica (NDWA) “Sanjamo u crnom” iz Seattlea. Doselila je iz Hondurasa prije 18 godina da bi svojoj djeci, četiri kćeri i trojici sinova, pružila bolju kvalitetu života i obrazovanje.
Kao domaćica, Hauser je doživjela seksualno uznemiravanje u svim gradovima u kojima je radila, uključujući New York, Denver i Seattle. Ta su iskustva za nju bila osobito bolna jer je u djetinjstvu doživjela seksualno zlostavljanje.
“Seksualno uznemiravanje je posve uobičajeno iskustvo za radnice, jer društvo i dalje ne vrednuje naš rad”, kaže Hauser. “Živjele smo u sjeni društva, što naša radna mjesta čini nesigurnima. Imala sam situacije u kojima me poslodavac pozvao da mu očistim kuću, ali tijekom intervjua, eksplicitno je tražio seksualne usluge”.
Ipak, Hauser se nada.
“Ipak vidim svjetlo na kraju tunela, gdje se prepoznaje važnost našega rada”, kaže ona.
Osam država donijelo je Zakon o pravima kućanskih radnika_ca, koji pruža zaštitu od seksualnog uznemiravanja. No, u 42 države, radnici se suočavaju s ozbiljnim preprekama žele li podnijeti optužnice zbog seksualnog uznemiravanja.
Oporba je ušutkana. Prigovori na napore radnica uključuju zabrinutost da bi takvi zakoni mogli povećati cijenu skrbi za djecu ili osobe s invaliditetom.
No, Barrett, predvodnica kućanskih radnica, s NDWA i Miami radničkog centra, kaže da je vrijeme za rušenje barijera.
“Kao žene u tim djelatnostima, mi smo one koje brinu za vaše obitelji”, kaže ona. “Uzgajamo hranu koju stavljate na stol. Kada dođem do Washingtona, želim da zakonodavci obrate pažnju: Svi radnici, u svakoj industriji, zaslužuju sigurno i dostojanstveno radno mjesto.
