Nažalost, u posljednje smo vrijeme imali nekoliko desetaka zaista velikih prilika za pokazivanje humanost, a što je najvažnije, u dobrom dijelu slučajeva u tome smo i uspjeli. Izbjeglička nas je kriza naučila mnogočemu, isto kao što nas je činjenica da od povrata ambalaže neki preživljavaju naučila odvajati plastiku. Tamo gdje je država propustila zaštititi, uskočila je ljudska solidarnost.
Jedan u nizu pozitivnih primjera brige projekt je pod nazivom Kuke dobrote koji se u mjesec dana proširio regijom, dok istoimena Facebook stranica služi kao mjesto na kojem se razmjenjuju iskustva i informacije o projektu. O nesagledivu potencijalu širenja poruke kanalima društvenih mreža gotovo da je bespotrebno posebno pisati.
Što su Kuke dobrote?
Koncept koji je u naše krajeve došao zahvaljujući turistkinji iz Portugala gdje je to uobičajen način na koji građani pomažu socijalno najugroženijima. Ako krenemo ulaziti u trag originalnoj ideji, vidjet ćemo da je riječ o globalnom trendu koji vodi do Južnoafričke Republike i Cape Towna gdje su 2014. godine beskućnici pokrenuli Street Store ili uličnu trgovinu (bez monetarne komponente). Danas postoji preko četiri stotine takvih “trgovina” diljem svijeta.
U Iranu se ovaj način razmjene naziva Zid ljubaznosti, a funkcionira pod parolom “Ako vam treba uzmite, ako vam ne treba ostavite”. Vrlo jednostavno, a sve su akcije krenule spontano. Ovise o dobroj volji i krpaju strukturne pogreške kapitalističkog društva. Naslovi o ovim akcijama sadržavaju lijepe riječi kao “kindness”, “helping homeless people”, “veliko srce” i slično. Iza njih stoje humanost i empatija.
Gdje se mogu pronaći Kuke dobrote?
U svakom većem gradu u Republici Hrvatskoj, a trend se sve više širi u manje sredine. Ako u vašem gradu nema Kuke dobrote, okačite je.
Nakon Srbije i ostalih zemalja regije, Kuke dobrote proširile su se i diljem Hrvatske. Razmjena korištenjem Kuka dobrote zasniva se na konceptu “dođi i ostavi”, odnosno riječ je o vješanju vrećica na za to predviđene kuke. Sadržaj obješen na kukama raznolik je – konzervirana hrana, higijenske potrepštine, odjeća, obuća. Dakle, sve ono što sami svakodnevno koristimo i za što možemo pretpostaviti da je najnužnije onima koji do toga ne mogu doći.
Što se reakcija javnosti tiče, dežurni su se kritičari već oglasili kako nije riječ o pretjerano inovativnom načinu razmjene jer se odjeća i hrana ostavljaju neko vrijeme već kraj kontejnera uz obavezan natpis “čista hrana” ili “čista odjeća”. Pri tome je zaista zabrinjavajuće što je to u nama da na svaku pozitivnu akciju moramo skočiti u napad. Nije da nismo navikli na komuniciranje putem kanti za smeće kraj kojih smo ostavljali odjeću i/ili hranu i/ili odvojene plastične boce, no ovdje je riječ o ipak dostojanstvenijoj inačici. Druga najbolja stvar kod Kuka dobrote je što se iz procesa izbacuju posrednici koji su se, nekad, od socijalne pomoći znali i – okoristiti.
Naravno da je i ovdje riječ o jednokratnoj pomoći koja sanira posljedicu siromaštva, a ne njegov uzrok. No, između opcije sjedenja zavaljen/a u fotelju ili kauč i tipkanja komentara kako nešto ne valja i opcije djelovanja u stvarnom svijetu, uvijek treba izabrati ovu drugu. U konačnici, borba protiv sustavnih problema koje sa sobom donosi uređenje po kapitalističkom modelu, nije u dihotnomnom odnosu s pomaganjem na individualnoj razini. Svatko od nas po svojoj mjeri, može činiti i jedno i drugo. Važno je samo da ni u jednome trenutku ne izgubimo iz vida da pomoć koja je pružena na individualnoj razini nije dovoljna, nije dugoročna i nije konačna.
Umjesto da na kuke okačimo nadu da ovaj svijet možemo mijenjati osobu po osobu, kroz malenu pomoć koju mi kao pojedinke možemo pružiti drugome čovjeku, okačimo radije vrećicu uz koju će uz odjeću ili hranu biti prisutna i nada i borba za bolji svijet.
U protivnom, svijet može samo nizbrdo.
