Kulturna homofobija

Slobodna Dalmacija donosi, a Gay.hr prenosi tekst o sastanku splitske gradske vlasti utjelovljene u liku dogradonačelnika Jure Šundova s predstavnicima organizatora splitskog Pride-a. Tom je prilikom Šundov izrekao “Mi smo to (potporu gradske vlasti pridruživanjem samoj povorci op.a.) kulturno odbili jer ova gradska vlast u političkom smislu ne podupire ovakvu vrstu okupljanja, i to smo im priopćili postavivši se s apsolutnim poštovanjem prema njima.” i još “Pozvali smo građane koji ne dijele njihova uvjerenja da se suzdrže od bilo kakvog nasilja ili provokacija”.  Nekoliko stotina kilometara sjevernije u ime kulture i pristojnosti disciplinira se pak goste kafića znakovito smještenog u sklopu Kulturno-informativnog centra (KIC). Zanimljiva je ta institucionalna homofobija koja je čini se sad u fazi potrebe da kaže kako je kulturna i odnosi se s poštovanjem prema onima koje prezire te kao takva očekuje od drugih da budu kulturni i pristojni prema njihovim homofobnim mjerilima. Zna svaki homofob na vlasti (pa makar to bila vlast na šanku lokalne birtije) da bi radije udijelio koju trisku i pod marš te pedere/lezbe isprašio iz svog ureda/birtije. I zna da bi to isto napravio i svaki homofob vulgaris koji bi se mogao zateći na rivi te subote u lipnju ili prijepodnevnoj kavi na Cvjetnom. Pa se onda mora stalno iznova podsjećati da treba biti kulturan, odnositi se s poštovanjem, ne izgovarati riječ peder i ne dijeliti triske već pozivajući se na kulturu lijepo zamoliti poštovane gošće da se pristojno ponašaju. Još malo pa će naučiti podsjećati se na to u sebi i ne izgovarati na glas išta što odaje da mu Pride nije drag i mio, a lezbijke na kavi nepoželjne. Usput će se možda čak i zgražati nad tuđom homofobijom i govoriti s dozom samohvale da je Hrvatska/Split/birtija nekoliko koraka ispred svih po pitanju prava LGBT osoba. A nakon toga će naučiti da se ne kaže da neće doći na Pride jer ga ne podupire nego zato jer ima neodgodivih obveza preuzetih prije nego što je saznao za Pride i da nije zgorega u ime Ponosa organizirati prigodnu izložbu i okititi birtiju šarenim balonima. I iako je eliminacija homofobije iz javnog govora vrijedan civilizacijski doseg koji možda doprinese i općem unaprjeđenju prava LGBT osoba, ostaje ona možda i opasnija homofobija ogrnuta plaštom kulture i pristojnosti koja napada suptilno i iz prikrajka, no jednakom snagom diskriminacije.