Odmah moram napomenuti da nisam gledala Latinicu od početka, tek negdje oko 20:30 mi je moja najdraža majka poslala poruku da jel gledam i da ima materijala za Libelu. A ako majka kaze da ima materijala, onda sigurno ima pa sam upalila prvi program najdražeg nam javnog servisa da pogledam Latinicu pod nazivom “Gdje je nestala ženstvenost?”. Prvo me bolio želudac od nevjerojatne količine stereotipa, seksizma, homofobije. Onda sam se čudom čudila činjenici da se tako nešto emitira, a negdje pred kraj sam doslovno umirala od smijeha jer više nisam mogla vjerovati da je cijela ta Latinica napravljena za ozbiljno. Iako je Latinovo smrtno ozbiljno lice davalo dojam da se on ne zeza, u jednom trenutku sam bila uvjerena da je to zapravo test. Nakon svih mogućih cenzuriranja Latinice pomislih da je Latin odlučio testirati svoje urednike i urednice ovako jednom stupidnom emisijom kako bi provjerio koliko idiotizma i fobija raznih vrsta su spremni emitirati u tzv. prime-timeu. Bila mu to namjera ili ne, ako ništa drugo sad znamo da je količina idiotizma i fobija koje je HTV spreman emitirati bezgranična.
Zahvaljujući izvještajima HRT-a o njihovoj zakonskoj obvezi promicanja ravnopravnosti spolova, znamo da oni baš i ne razumiju tematiku i da je njima maltene svaka emisija u kojoj sudjeluju žene i koje se bave ženama (ma što to zapravo značilo) predstavlja ispunjenje te zadaće, i uopće ne sumnjam da će i ova emisija u nekom sljedećem izvještaju biti navedena kao njihov doprinos rodnoj ravnopravnosti. Em su žene bile gošće, em se raspravljalo o ženama, a čak su izgovorili i onu strašnu riječ na F i njezinu sestru na E. Misija obavljena, sigurno zadovoljno trljaju ruke HTV-ovci. A dok oni zadovoljno trljaju ruke, pune ruke posla nakon ove eskapade javnog servisa imati će Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
P.S. Okej, povremeno su gosti i gošće bili na dobrom tragu. Na momente se činilo da će možda doći i do toga da postoje stereotipi, predrasude, rodni identiteti, društvene konstrukcije ženskosti. Bruno Šimleša je na kraju emisije bio čak i dosta suvisao inzistirajući na integritetu i samorealizaciji osobe kao takve neovisno o spolu i rodu. No ti momenti nisu niti približno dovoljni, niti su ih gosti, gošće, a Latin ponajmanje, uopće prepoznali kao vrijedne diskusije, a da bi pokrilo i opravdalo seksizam koji je ova emisija još jednom promovirala kao normalno hrvatsko stanje stvari.
