Libijska bi vlast trebala iskoristiti povijesnu priliku za promicanje i zaštitu ženskih prava kao zemlja koja je na prijelazu iz četiri desetljeća diktature, navodi Human Rigts Watch (HRW) u svom izvješću.
Parlament, Vlada i druga tijela trebaju osigurati ravnopravno i aktivno sudjelovanje žena u izradi nacrta novog Ustava i reformi zakona koji utječu na njihove živote, stoji u izvješću.
“Libijske su žene u ključnom trenutku u povijesti svoje zemlje, s izradom novog Ustava i početkom zakonodavne reforme. Ukoliko Libija propusti ovu priliku da uspostavi pravni temelj za prava žena, to bi moglo dovesti do ozbiljnih kršenja prava u nadolazećim godinama.”, poručila je Liesl Gerntholtz, izvršna direktorica za ženska prava u HRW-u.
Izvješće od 40 stranica pod nazivom Revolucija za sve: Ženska prava u novoj Libiji ističe ključne korake koje Libija treba poduzeti da bi ispunila svoje međunarodne obveze i to odlučnim odbacivanjem diskriminacije na temelju spola, kako u zakonu, tako i u praksi.
HRW u izvješću poziva libijski parlament – Nacionalni kongres, da osigura ženama jednake uvjete kao i muškarcima prilikom sudjelovanja u procesu izrade ustava, uključujući i aktivno sudjelovanje u Ustavotvornoj skupštini zaduženoj za izradu nacrta ustava.
“Revolucija je potres za kulturni položaj žena u Libiji. Ne želimo izgubiti ono što smo stekle kao libijske žene”, rekla je Iman Bugaighis, aktivistkinja za prava u Bengaziju.
Takvo mišljenje dijeli i njezina sestra odvjetnica, Selwa Bugaighis, čije su riječi odjeknule: “Nikada prije nismo sudjelovale u prosvjedima, bila je to tabu tema. Revolucija nas je učinila ponosnima na prvoj crti bojišnice.. Ali sada neki misle da je ženama vrijeme da se vrate kući”.
Ustavotvorna će skupština biti izabrana na izborima ove godine. Nacionalni kongres priprema izborni zakon za te izbore.
Aktivno participiranje žena u Ustavotvornoj skupštini od izrazite je važnosti, navodi HRW. To uključuje imenovanje savjetnika za rodnu ravnopravnost, kako bi se osiguralo da nacrt ustava zadovoljava međunarodne standarde ljudskih prava.
Nakon što izrada nacrta Ustava započne, Ustavotvorna bi skupština trebala eksplicitno izraziti da jamči potpunu ravnopravnost žena i muškaraca. HRW također navodi da bi Ustav trebao izričito naglasiti da su njegove odredbe o ravnopravnosti iznad svih zakona.
Novi Ustav, koji mora biti potvrđen referendumom, treba između ostalog, izričito zabraniti diskriminaciju na temelju spola, roda i bračnog statusa. Libija je potpisnica Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, ali i drugih međunarodnih instrumenata koji zahtijevaju rodnu jednakost pred zakonom. Vlada bi također trebala odrediti prioritete uklanjanja diskriminacije prema ženama, koja još uvijek prevladava u Libiji, kao i smanjivanje nasilja nad ženama, uključujući obiteljsko nasilje.
Izvješće HRW-a poziva Nacionalni kongres i buduće parlamente na ukidanje ili izmjenu zakona i propisa iz Gadafijeve ere, koji dovode do diskriminacije i zlostavljanja žena. To uključuje diskriminirajuće zakone o rodno-uvjetovanom nasilju, dvosmislene zakone o nacionalnosti, kao i problematične članke u Kaznenom zakonu.
Aktualan libijski Kazneni zakon, na primjer, klasificira seksualno nasilje kao zločin protiv ženine časti, a ne protiv žene kao žrtve, odnosno, silovanja kao napada na tjelesni integritet osobe. Također, zakon broj 70, koji definira preljub i bludnost, obeshrabruje žrtve seksualnog zlostavljanja da prijavljuju kaznena djela.
“Aktivisti i aktivistkinje za ženska prava u Libiji kažu da su žene postigle određene dobitke tijekom posljednje dvije godine, igrajući važnu ulogu u javnom životu”, rekla je Gerntholtz. Ali, postoje opravdani strahovi da će žene izvući deblji kraj dok se zemlja bori oko izgradnje svojih novih pravosudnih institucija.
Žene su odigrale ključnu ulogu u prosvjedima protiv Vlade koji su započeli u Bengaziju u veljači 2011. i koji su izazvali pobunu koja je rezultirala Gadafijevim porazom. One su pomogle organizirati demonstracije. One su dokumentirale kršenje ljudskih prava i one su širile informacije putem društvenih medija. Kako se intenzitet sukoba pojačavao, Libijke su osiguravale liječničku, logističku i drugu potporu opozicionim oružanim skupinama, uključujući krijumčarenje municije i hranjenje boraca.
Parlamentarni izbori prošle godine ukazali su na pozitivan pomak, budući da su izabrane 33 žene od ukupno 200 izabranih, što je označilo značajan porast u ženskoj političkoj participaciji. Rezultat je to izbornog zakona koji je odredio da na svakoj listi uz kandidate moraju naizmjenično biti istaknute i kandidatkinje, kako bi se na taj način osigurao određen postotak žena u parlamentu.
Unatoč tim dobicima, Libijke se i dalje suočavaju sa značajnim izazovima. U veljači ove godine, Vrhovni je sud u Libiji ukinuo zakon kojim je bila zabranjena poligamija. U travnju je pak Ministarstvo socijalne skrbi suspendiralo izdavanje dozvola za brak ženama koje se žele udati za strance, nakon što je veliki muftija pozvao državu da to učini.
“Libijske ogromne političke promjene omogućile su dosad nezabilježene mogućnosti preoblikovanja ženskog pravnog i društvenog statusa”, navodi Gerntholtz. No postignuti su dobici nepotpuni i krhki. Sada je vrijeme za proširenje i obranu tih dobitaka i to ustavnim i zakonskim jamstvima.