Sinoć sam na 8. Subversive Festivalu imala priliku prisusvovati predavanju jedne od veteranki američkog pokreta za građanska prava i pokreta za oslobođenje žena 60-ih godina prošlog stoljeća Lise Vogel. Tema predavanja je bila njezina knjiga Marksizam i potčinjavanje žena: prema unitarnoj teoriji koja je u prvom izdanju objavljena 1983., a revidirano izdanje izašlo je 2013. sa dodatnim člankom iz 2000. pod nazivom Beyond Domestic Labour. Razgovor nakon predavanja vodila je Ankica Čakardić.
Vogel je predavanje započela konstatacijom da je knjiga bila namjenjena da predstavlja intervenciju u tadašnje diskusije između socijalističkih feministkinja i feminista, posebno u SAD-u. Prvo izdanje nije ostavilo neki pretjerani utisak kada se pojavilo, zbog slabljenja većine društvenih pokreta koji su bili u punom jeku kada je knjiga pisana. Nastojanje da se socijalizam i/ili marksizam ujedine sa feminizmom još je uvijek postojao iako je ženski pokret preživio samo u smislu liberalnog feminizma. Nekoliko godina kasnije počele su stizati dobre recenzije u socijalističkim časopisima. Pojavio se i piratski prijevod na turskom koji je bio izuzetno utjecajan za tamošnje feminističke pokrete. Nešto kasnije, u 90-ima i 2000-ima pojavljuju se i prijevodi na drugim jezicima.
Predavanje je nastavila sa detaljnijim objašnjenjem konteksta nastajanja same knjige. Odnosi se to na vrijeme 1960ih i 70ih. U tom su razdoblju društveni pokreti koji su postavljali pitanja o jednakosti, pravednosti, oslobođenju bili na vrhuncu. Posebno feminizam koji se pojavio u gotovo svim zemljama. Pojavio se i takozvani socijalistički, tj. marksistički feminizam koji je spojio te dvije tradicije. Ta je pojava bila izuzetno važna jer se suprostavila radikalnom feminizmu koji je inzistirao na ideji da je ishodište potčinjavanja žena i glavna prepreka ženskom oslobođenju muška nadmoć. No, tijekom 1970-ih ovaj tip feminizma slabi, a radkalni feminizam dobiva sve veći zamah. Nove feministkinje i feministi smatraju kako nije moguće više spojiti marksizam i feminizam te kako će se feminizam morati učiniti ustupke u korist socijalizmu.
U nastavku predavanja posvetila se pregledu knjige iz prvog izdanja. Analizirajući poglavlje po poglavlje Vogel je jasno i jednostavno objasnila suštinu knjige. Najzanimljiviji dio predavanja odnosio se na njenu analizu i poimanje teorije o društvenoj reprodukciji. Nabrojala je i objasnila šest točaka, koje, kako je navela nisu konačne, i koje bi se, prema njenom shvaćanju trebale odnositi na teoriju o društvenoj reprodukciji.
Kao prvo je spomenula unitarni okvir koji podrazumijeva da je moguće rastegnuti marksističku teoriju na rod i na rasu. Druga stvar koju je Vogel spomenula odnosila se na proces ili sustav procesa koje bi trebalo proučiti i analizirati, a koji bi nam trebali dati uvid u društvenu reprodukciju i na što se ona točno odnosi. Treći je element sastavljen od četiri procesa, kako kažu teoretičari društvene reprodukcije, kaže Vogel, koji čine reprodukciju radničke snage. Prvi se proces odnosi na proces dnevnih aktivnosti radnika koji im omogućuje da se vraćaju na posao svaki dan iznova. Drugi dio se odnosi na održavanje onih koji su ili premladi za rad ili prestari ili prebolesni ili su prestali biti radna snaga. Treće se odnosi na proces generacijske zamjene. Ovaj treći proces je jednini koji zahtjeva “podjelu rada” prema spolu jer su žene te koje će nositi i roditi djecu, koja će kasnije odrasti i zamjeniti svoje prethodnike u svijetu rada. I četvrti proces se odnosi na dovođenje radne snage izvan granica određene društvene zajednice. Ova četiri elementa pretpostavljaju društvenu reprodukciju unutar heteroseksualne zajednice koja se naziva obitelj. Gdje je kroz povijest jedna generacija zamjenjivala drugu kako pod krovom iste kuće, tako i na polju rada. Četvrti aspekt se odnosi na mogućnost teorije o društvenoj reprodukciji da se radna snaga učini vidljivom u posebnim situacijama. Peti i šesti aspekt teorije o društvenoj reprodukciji više se odnose na metodologiju.
Vogel je predavanje završila sa mišlju da se svaka teorija pa i ova o društvenoj reprodukciji mora shvatiti kao leća kroz koju se gledaju pojedini aspekti društva.
Ostatak vremena Vogel je odgovarala na pitanja iz publike. Jedno od zanimljivijih pitanja odnosilo se na budućnost marksističkog feminizma u današnjem svijetu liberalnog feminizma koji nudi quick-fix ideje. Vogel je odgovorila kako je liberalni feminizam primamljiv jer je dio dominantne ideologije. Ovo je izuzetno teško vrijeme za feminizam. Početak feminizma veže se za ostale društvene pokrete koji su ustali za prava pojedinih potčinjenih skupina. Vogel kaže kako nije pretjerano optimistična. Iako, smatra da postoji nešto što se ponovno pokrenulo, samo nije sigurna hoće li se to transformirati u konkretan pokret ili ne.
Na kraju je izrazila zadovoljstvo što je došla, kako je rekla, u malu zemlju koja ima socijalističku povijest i u kojoj je naišla na živu i aktualnu diskusiju o feminizmu i marksizmu.
