Naša sugovornica, trideset devetogodišnja stanovnica Dugoga Rata (podaci poznati redakciji), donedavno je živjela u vrlo logičnom, ali, pokazat će se, i krajnje naivnom uvjerenju da joj je za nabavu kontracepcijskog sredstva u ljekarni dovoljno imati liječnički recept: vjerovala je u taj aksiom modernoga života, zasnovan na propisima, sve dok joj Ana Dukić, vlasnica dugoratske ljekarne, nije odbila izdati kontraceptiv unatoč receptu.
Naime, prodaja kontracepcijskih sredstava, radi preveniranja neželjenih trudnoća, suprotna je ljekarničinim vjerskim uvjerenjima, zasnovanim na katoličkom nauku, što je objasnila našoj sugovornici, te većim dijelom potvrdila i nama u kratkom telefonskom razgovoru.
No, krenimo redom. U početku bijahu recepti i recepti bijahu u naše sugovornice i oni bijahu od liječnika. Zahvaljujući njima godinama je nabavljala kontracepcijska sredstva u ljekarni “Dukić”. Donedavno.
“Vlasnica ljekarne Ana jednoga mi je dana kazala da se prodaja kontracepcijskoga sredstva protivi njezinim vjerskim uvjerenjima, bez obzira na to što imam liječnički recept. Nije pomoglo ni što sam isto sredstvo godinama bez problema uzimala u njezinoj ljekarni“, tvrdi naša sugovornica.
Nakon razgovora s vjerski osviještenom ljekarnicom, žena se raspitala o svojim pravima.
“Prvo sam se javila ginekologu, koji je rekao da mi ljekarnica mora dati ono što je na receptu. Potom sam se raspitivala kod udruga za zaštitu potrošača, tražila po internetu i nigdje nisam našla da ljekarnici imaju pravo na prigovor savjesti. Imaju ga ginekolozi ako ne žele obaviti abortus, ali svejedno moraju osigurati pravo pacijentici da joj bude pružena usluga“,objašnjava naša sugovornica.
Njezinu priču uglavnom potvrđuje i Ana Dukić. Kaže da je nedavno na “jednom stručnom skupu od kolegica saznala” da po zakonu više nisu dužne izdavati kontracepcijska sredstva ako se to protivi njihovim vjerskim uvjerenjima. Zakonsku odredbu na kojoj temelji svoj stav nije nam citirala.
Osim za prevenciju trudnoće, kontracepcijska se sredstva propisuju i kod nekih ginekoloških problema, a ljekarnica Dukić nam je potvrdila kako je u takvim slučajevima spremna izdati sredstvo.
Drugim riječima, ljekarničina se savjest nadređuje medicini, ona arbitrira hoće li liječnikov naputak biti poštovan. A na upit što preporučuje stanovnicama Dugog Rata kojima su kontraceptivna sredstva propisana radi zaštite od trudnoće, kratko odgovara:
“Ima i drugih ljekarni”, kazala je i tu je razgovor bio gotov.
Mate Portolan, predsjednik Hrvatske ljekarničke komore, tvrdi: – Ljekarnici imaju pravo na određeni prigovor savjesti, ali su dužni osigurati da uslugu koju ne žele dati pruže njihovi kolege ili u drugoj smjeni ili u drugoj ljekarni.
Smatra da je ljekarnica iz ove priče “na određen način prekršila etički kodeks”, te našu sugovornicu upućuje na podnošenje prijave Komori. Portolan nam je, inače, rekao kako ljekarnički prigovor savjesti nije reguliran ni jednim propisom. Odnosno, kada ga koriste kao alibi za odbijanje usluge, ljekarnici krše propise.
Umjesto pouke, nudimo nekoliko poticaja za razmišljanje. Npr. bi li se čovjek trebao posve predati vjeri kada mu ona nadvlada profesionalne imperative? Spada li među bolje običaje neograničavanje tuđih potreba vlastitim vjerskim uvjerenjima i prigovorima savjesti?
Praksa EUStručnjaci EU kažu kako pravo na prigovor savjesti nije neograničeno. Pri tome se pozivaju na farmaceute koji ne žele izdavati lijekove koji se protive njihovim moralnim načelima kao što su kontracepcijska sredstva, pilule za pobačaj ili oprema za izvršavanje eutanazije. Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava pokazuje, ukoliko su kontracepcijska sredstva legalno dostupna ženama, kako se ne smije uskratiti pravo na pristup istima zbog vjerskog prigovora savjesti od strane farmaceuta. |
