Kako smo završili tu gdje jesmo
Samo nekoliko sati nakon izbora u Velikoj Britaniji, nova – stara Vlada je već govorila o novim rezovima kojima su ovaj put pogođene osobe s invaliditetom. Očekivali biste da će bar proslaviti iznenađujuće dobar rezultat prije udarca na ranjive skupine, ali NE. Ne ova šKvadra, ne danas.
Provela sam sate razmišljajući kako se ovo dogodilo. Političke elite zbile su svoje redove i proširile politiku straha. Prvo u Škotskoj, a zatim u cijeloj naciji. Izgubljena ljevica nije se mogla natjecati s nemilosrdnom porukom štednje koja nam poručuje da smo dobili ono što zaslužujemo. Više rezova u javnoj službi. Više nejednakosti, više laži. Više nove – stare doktrine Davida Camerona.
Depresija je prijateljica kasnog kapitalizma
Mnogi su danas vrlo depresivni, imaju dobar razlog za to. Mislim da je o depresiji važno razgovarati, pročitala sam u nekoj brošuri da priča pomaže.
Depresija je fizička i emocionalna bolest s dubokom socio – političkom komponentom. Ona ti govori da si lijen/lijena i da ne vrijediš dovoljno. Govori da su sve loše stvari koje se mogu dogoditi tebi i tvojoj obitelji tvoja greška. Postoji razlog zašto su depresija i tjeskoba dominantne u razdoblju kasnog kapitalizma. Cilj kapitalizma je da ti budeš tjeskoban/na ili depresivan/na. Torijevci se hrane politikom očaja i mi smo im to dopustili. Ipak, to nije naša greška.
Kad je sve grozno i izvan kontrole, paradoksalno, lakše je kriviti sebe nego li usmjeriti bijes prema van. Kad se stvari pogoršavaju vrlo brzo, kad društvo postaje lošije, troškovi života skuplji, kad su vam posao i dom neizvjesni, a nesigurnost i anksioznost su svakodnevica, na neki je način utješno misliti da ste vi i vaša zajednica mogli to promijeniti samo da ste činili druge izbore. Stvarnost u kojoj živiš je tvoja krivnja. Možda vas ta spoznaja neće potaknuti da se osjećate dobro, ali ćete se osjećati sigurnije nego li bi se osjećali da se suočite s činjenicom da su odluke koje su usmjerile vaš život donesene bez vas, od strane ljudi čiji su interesi prilično suprotni od vaših.
Upravo s tim oni i računaju. Ipak, ljutitim stanovništvom teško je upravljati, depresivnim vrlo lako. Politika moderne desnice je politika depresije, a ta politika sad pobjeđuje.
Suprotno od depresije je akcija
Nisam ovdje da vam kažem da živnete. Ovdje sam da vas podsjetim da sebe i druge, ako to možete probaviti, tretirate s osnovnom brigom i ljubavlju. Tražim vas da ne upadnete u klopu koju donosi depresivno razmišljanje, što je teško, jer svijet oko vas je zbilja loš. Depresija nije neprimjerena, no kad joj dopustite da uđe u sve pore vašeg života, oni su pobijedili. Čim ljudi izgovore famoznu rečenicu: “To je način na koji svijet funkcionira”, pobijedili su.
Suprotno od depresije nije sreća ili nada. Suprotno od depresije je akcija. To je odlazak pod tuš iako si umoran. To je nalaženje vremena za prijatelje čak i ako nemate volje. To je popis obveza. Akcija je jedina stvar koja nas vodi u bolji svijet, a velike akcije počinju s malima. Ne moramo rušiti vladu danas. Možemo uzeti nekoliko dana, piti hladan čaj i slušati tužnu glazbu. Oporavak počinje malenim koracima.
Za mene je ovo reći vjerojatno relativno lako. Imam posao, studirala sam u inozemstvu na prestižnom fakultetu. Postoji velika razlika između biti depresivan jer vaša zemlja ide u pakao i biti depresivan jer to urušava vaš život. Oni od nas koji imaju sreću da su dio prve kategorije imaju mogućnost buljiti tupo u zid, jer imamo zid. Iz tog razloga, više nego itko drugi, ti ljudi imaju odgovornost ustati i učiniti nešto. To je najbolji način da dokažemo svoju etičnost, razumijevanje pravih vrijednosti i svrhu čovječanstva. Ovo nije trenutak za sjesti i otvoriti kutiju keksa i reći: “Jebiga, ja imam svoje kekse i dobro mi je.”
Stoga, ne zanima me naročito kako će i hoće li laburisti odabrati prestati sažalijevati sebe i ponuditi alternativu politici straha i beznađa. Nadam se da hoće, no sad me više zanima što će se dogoditi s ljudima na zemlji. Najvažnije je pobrinuti se za sebe i svoje sugrađane i sugrađanke te biti ljubazan i ljubazna. Ispred nas je velika bitka i ljubaznost nam je potrebnija no ikad. Ona je nužna. Ljutnja je nužna. Očaj nam ne treba. Zbog njega su oni i pobijedili. No, neće pobjeđivati zauvijek.
Prevela i prilagodila Iva Zelić
