Jako sam relaksirana zadnjih tjedana. Mislim da se to nekako poklopilo s izborom novih ministara koji, za razliku od onih ljenjivaca Šukera, Biškupića i Vukelića, jedva da podižu glavu od stola. Ili je to možda zbog novog investicijskog ciklusa. Ko će ga znati. Ali kad mi je prije koji tjedan izdahnula perilica za rublje, skroz sam relaksirano izvadila Mastercard i otvorila šesti kredit u nizu za kupnju nove. Jednako relaksirano sam ovih dana platila popravak auta, sa sedmim kreditom. Također nadasve relaksirano praktički radim za benzin. Naime, ja si sama plaćam gorivo i punim rezervoar, ali neka Premijerka ne brine, pritom sam izuzetno relaksirana i nisam prijetnja po radnike na Ininim benzinskim postajama. Neka na nekom slijedećem službenom putovanju pokuša “natankati” koji od Vladinih automobila. To je zaista vrlo relaksirajuće iskustvo za 9,33 9,50 kuna po litri. Samo par minuta posla, a osjećati će se lagano kao perce.
No, lako za mene. Mislim da su posebno relaksirani oni koji zarađuju manje od 1600 kuna po članu/ici obitelji ili ne zarađuju uopće. Naime, njima država daje čitavih tristotinjak kuna dječjeg doplatka. Ako to neće čovjeka učiniti relaksiranim i potpuno optimističnim spram budućnosti vlastite djece, ne znam što će. Ili recimo oni koji rade “na crno”. Njima je super jer kad za nekakvih trideset godina odu u mirovinu moći će relaksirano jesti u pučkim kuhinjama i oblačiti se u Caritasu. A da ne spominjem koje je neopisivo relaksirajuće iskustvo voziti se u tramvaju. I to besplatno! Kakve masaže, wellnesi, spa zone – najobičniji plavi zagrebački tramvaj je sve što vam treba za opuštanje uma i tijela. Ah, gotovo je proročanski glasio onaj stari turistički slogan – Hrvatska, mala zemlja za veliki relax. Ili tako nekako.
