“Ne želim biti poznata kao djevojka na koju su pucali talibani. Želim biti poznata kao djevojka koja se zalaže za pravo na obrazovanje”.
Malala Yousazfai, djevojčica koja je imala samo jedan san, a to je pristup obrazovanju. Djevojčica koja je postala globalna ikona u borbi za ljudska prava nakon što su joj talibani pucali u glavu upravo zbog njenog sna. O sudbini te hrabre djevojčice pisala sam prije samo godinu dana ni ne sluteći kako ću je ubrzo imati priliku slušati u Europskom parlamentu u Strasbourgu.
Dana 21. studenog 2013, obilježena je 25. godišnjica dodjele prestižne nagrade za ljudska prava, Saharove nagrade koju dodjeljuje Europski parlament. Prisutna su bila 22 dobitnika te nagrade, a u središtu pozornosti bila je, dosad najmlađa dobitnica, 16 godišnja Malala Yousafzai, pakistanska aktivistica za prava obrazovanja djece.
Uvodni govor održao je predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz koji je iskazao divljenje tako mladoj osobi koja čvrsto brani svoje stavove te joj je uručio nagradu za slobodu misli.
Hrabra, borbena i energična djevojka , koja ima lice djevojčice, a stavove i razmišljanja poput žene, svoj govor je započela citirajući Voltairea: “Ne slažem se s onim što mi imate reći, ali branit ću svojim životom pravo da mi to kažete”. Naglasila je kolika joj je čast primiti ovu europsku nagradu, a posebice kad zna da su je prije nje dobili i osobe poput Nelsona Mandele i Kofi Annana.
Djevojka je u svom govoru odaslala jasnu i snažnu poruku zastupnicima u Europskom parlamentu.
“Nadam se da će Europski parlament baciti pogled i izvan Europske unije gdje su ljudi još uvijek lišeni temeljnih ljudskih prava. Mnoga djeca nemaju pristup vodi i hrani. 57 milijuna djece nema mogućnost obrazovanja, a teško je zamisliti svijet bez obrazovanja”, istaknula je.
Navela je i probleme s kojima se susreću pakistanska djeca pod talibanskim režimom te prepreke njihovom obrazovanju.
“Ta djeca ne traže Iphone ili Playstation. Jedino što oni traže je knjiga i olovka”, naglasila je.
Koliko je puta svatko od nas sjedio u školi i slušao žamor sa dječjeg igrališta, poželio izaći na sunce i uhvatiti se lopte umjesto dosadne knjige. Koliko je puta svatko od nas poželio ostati u krevetu u hladnim zimskim jutrima umjesto odlaska na test u školu. Svi/e smo mi to nekoliko puta u životu poželjeli/e, a da nismo ni svjesni/ bili/e koja smo prava imali/e. Naime, imali/e smo pravo na obrazovanje, a mi smo ga doživljavali/e kao da smo šest sati dnevno u kavezu. Obrnute stvari se događaju na drugom kraju svijeta gdje se djeca osjećaju kao u kavezu baš zbog ostajanja kod kuće, neznanja i nemogućnosti obrazovanja. No, na kraju svi/e odrastemo i shvatimo koliko nam je obrazovanje u životu bitno i neprocjenjivo.
Djevojka je došla u pratnji svog oca koji se također obratio prisutnima u plenarnoj dvorani Europskog parlamenta u Strasbourgu. Istaknuo je kako je oduvijek podržavao svoju kćer te nikada nije ograničavao njenu slobodu da sam donosi odluke.
Nagrada Saharov je prestižna nagrada za ljudska prava koju svake godine dodjeljuje Europski parlament, a ime je dobila po Andrejevu Dimitrijeviću Saharovu, ruskom nuklearnom fizičaru i borcu za ljudska prava koji je 1975. dobio Nobelovu nagradu za mir.
Malala je izglasana za dobitnicu među jakom konkurencijom.
