Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
Prošle subote, 10. prosinca, londonska Ulica Harley postala je poprištem tzv. ´Marša mufova´ kojim su brojne žene protestirale protiv pornifikacije ženskih spolnih organa.
“Držite vaše kirurške rukavice dalje od naših mufova!”, “Volim svoju vaginu!”, “Šubare na glave i među noge”, samo su neki od slogana kojima su mahale sudionice subotnjeg Marša mufova. Cilj Marša? Povećati svijest o rastućoj popularnosti estetske kirurgije ženskih spolovila (kako u javnom zdravstvu, tako i u privatnim klinikama).
Marš, koji je prikupio više od 300 sljedbenika/ca na Facebooku, rezultat je udruženih napora feminističke udruge UK Feminista i skupine umjetnica performansa The Muffia (kombinacija riječi muf i mafia). Zaštitni znak članica Muffie su trikoi boje kože ukrašeni bujnim stidnim dlakama.
Marš mufova protest je protiv pornografijom potaknute opsesije uklanjanjem stidnih dlaka. No to je ujedno i protest protiv estetskih operacija ženskih spolnih organa, poput labioplastike (skraćivanje ili uklanjanje stidnih usana) ili vaginalne rejuvenacije (sužavanje ulaza rodnice čime se postiže izgled tzv. ´dizajnerske vagine´). U Sjedinjenim državama ova grana estetske kirurgije donosi oko 6,8 milijuna dolara godišnje. 2008. godine u Ujedinjenom je Kraljevstvu zabilježen porast od čak 70% operativnih zahvata u odnosu na prethodnu godinu (2006. godine zabilježena su 404 slučaja labioplastike, 2007. bilo ih je 669, a 2008. čak 1118). Valja istaknuti da se navedeni podaci odnose samo na javno zdravstvo. Britanska udruga plastičnih kirurga Harley Medical Group prošle je godine zaprimila više od 5000 upita o estetskoj kirurgiji ženskih spolnih organa (65% upita odnosilo se na labioplastiku).
Profesorica s londonskog King´s Collegea, Linda Cardozo, nedavno je upozorila na neugodne posljedice labioplastike poput trajnih ožiljaka, infekcije, krvarenja i iritacije, kao i na činjenicu da unutar privatnog sektora ne postoji adekvatni nadzor i regulacija. “Ako se zahvat obavlja u okviru javnog zdravstva, najprije vas čeka pregled kod liječnika opće prakse koji vam mora dati zeleno svjetlo. U tom smislu postoji kakav-takav nadzor nad time tko se, kada i zašto podvrgava tim operacijama”, kaže Cardozo. Nedavno sam razgovarala s jednom liječnicom opće prakse koja mi je otkrila da ju zabrinjava sve veći broj tinejdžerki nezadovoljnih izgledom svojih spolovila. Moja sugovornica drži da je problem u tome što moda odnedavno diktira depilaciju intimnih područja, što povećava samosvijest među djevojkama. Dakako da postoje slučajevi u kojima su ovakve vrste operativnih zahvata medicinski opravdane, no takvi su slučajevi izuzetno rijetki. Razgovarala sam i s ginekologom kojemu se pacijentice često obraćaju s pitanjima o labioplastici: “U većini slučajeva, njihova su spolovila sasvim normalna,” kaže on.
Neki stručnjaci smatraju da je riječ o novom obliku dismorfičnog tjelesnog poremećaja (prekomjerna zaokupljenost vlastitom pojavom i nezadovoljstvo zbog (stvarne ili imaginarne) nesavršenosti na tijelu; ponekad se naziva i “sindromom ružnoće”). Drugi, pak, tvrde da je riječ o tužnoj ali logičnoj posljedici pornifikacije kulture u kojoj živimo. Sve smo tolerantniji prema činjenici da mladi gledaju pornografske filmove, koji promoviraju “standardiziran” izgled genitalija i depilirane vagine. Djevojke stoga osjećaju pojačani pritisak da se prilagode tim nerealnim i deformiranim “normama”. Evo kako jedna djevojka objašnjava što ju je potaknulo na operativni zahvat: “Listala sam bratov Playboy jer me zanimalo kako izgledaju spolovila drugih žena. Žene na fotografijama većinom su imale vrlo male stidne usne. Neke gotovo da ih i nisu imale.”
Zar je moguće da živimo u svijetu u kojem čak ni naše stidne usne nisu dovoljno lijepe? U tom slučaju, krajnje je vrijeme da uzvratimo udarac. Mufovi, naprijed marš!
