Na Dan ljudskih prava, 10.prosinca, predstavljena je publikacija Putokazi prema slobodnim i odgovornim medijima u Kući ljudskih prava.
Publikacija Putokazi prema slobodnim i odgovornim medijima dio je istoimenog projekta kojeg je financirala Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva u sklopu programa uspostave suradnje u provođenju istraživanja vezanih uz pozicioniranje i razvoj civilnog društva u Republici Hrvatskoj tijekom 2012. godine. Kao partneri su ga osmislili i proveli Kuća ljudskih prava i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu. Sloboda izražavanja koja pretpostavlja postojanje slobodnih i odgovornih medija jedan je od preduvjeta uspostave demokracije te aktivnog i utjecajnog civilnog društva. Projektni tim odlučio je stoga provesti istraživanje u kojem će se propitati je li javni medijski servis koji ima jasno definirane zakonske obveze glede promocije koncepta ljudskih prava i osiguravanja vidljivosti svih građana i građanki, bez obzira na njihovu ekonomsku i političku moć i probleme s kojima se u društvu i državi suočavaju, ispunjava svoju zadaću ili se priklanja utrci za gledanošću s profitnim medijima.
Moderatorica promocije je bila Sanja Sarnavka, predsjednica Upravnog odbora Kuće ljudskih prava koja je održala pozdravni govor i riječ prepustila Nenadu Zakošeku, dekanu Fakulteta političkih znanosti koji se osvrnuo na povijesne činjenice, odnosno da je baš 10. prosinca 1948. potpisana Opća deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima.
“Uloga medija je odgojna, a ideja ljudskih prava se mora prenositi kako na nove generacije tako i na starije“, poručio je prof. Zakošek. O publikaciji su još govorili i Milana Romić, programska voditeljica u Kući ljudskih prava, te Viktorija Car, urednica publikacije koja se zahvalila svim suradnicama i suradnicama.
{slika}
Osim javnog medijskog servisa, u središtu istraživanja su se našli i neprofitni mediji. Za razliku od europske prakse gdje u nekim zemljama postoje stotine neprofitnih radijskih i televizijskih postaja, u Hrvatskoj nema niti jedne neprofitne televizije, a radijske postaje se mogu izbrojati na prste jedne ruke. Ono što preostaje su Internet portali, community mediji u službi zajednice koji promiču demokraciju, civilno društvo, građanski aktivizam i ljudska prava. Jedan od najvećih problema neprofitnih medija je što nemaju stalni izvor financiranja, stoga, ovisno o mediju, kvaliteta teksta najčešće ovisi o angažmanu i entuzijazmu volontera i volonterki. Razlozi tome su što radio i televizija zahtijevaju veći broj ljudi i opremu. Možda smo u kriznim vremenima pa se nema novaca za to, no zašto se ne osnuje neki fond ili zašto već postojeći Fond za pluralizam, točnije za poticanje pluralizma i raznovrsnosti koji potiče samo one medije koji ostvaruju profit, a ne one koji promiču građanski aktivizam.
Drugi veliki problem kod neprofitnih medija je što nisu precizno definirani u zakonima. Članak 48. Zakona o elektroničkim medijima spominje samo neprofitni audiovizualni i/ili radijski program, dok se elektroničke publikacije, tj. urednički oblikovane internetske stranice i/ili portali ne spominju ni u jednom stavku spomenutog članka. U ovim zakonima bi trebalo točno definirati odredbu o neprofitnim medijima.
Dizajn publikacije je zamišljen u obliku dnevnih novina, a u podnaslovu stoji: Senzacionalno! Mediji otkrili ljudska prava! Autorice su izjavile kako bi upravo ovakve tekstove u novinama htjele čitati, te se nadaju da će ova publikacija potaknuti daljnje javne rasprave o ljudskim pravima.
