Zaboravite Jennifer Lawrence, Lupitu Nyong’o i njima slične – stigla je nova feministička filmska ikona za mlade žene!
No dobro, pridjev ‘nova’ možda i nije najtočnija riječ kojom bismo mogli opisati Meryl Streep, glumicu sa 64 godine životnog iskustva, 18 nominacija za nagradu Oscar, tri zlatna kipića i kilometarskim profilom na IMDB-u. No dok se glumicama u 20-im i 30-im godinama koje probijaju blještavi, glamurozni stakleni strop Hollywooda (zasluženo) dijele lovorike, često zaboravljamo da je upravo Streep pionirka koja već desetljećima polako ali sigurno pravi pukotine u tom istom stropu. Njena feministička postignuća često padaju u drugi plan, zasjenjena njenom titulom najomiljenije Hollywoodske glumice, no ne dajte da vas to zavara: Streep je više puta dokazala da je istinska božica filmskog feminizma.
Ova titula (ili barem njen prvi dio koji Streep opisuje kao božicu) nedavno je dobila i ‘službenu’ potvrdu: web portal slate.com objavio je da dobitnici/e Oscara u svojim govorima više zahvaljuju Meryl Streep nego – Bogu! U posljednjih 12 godina, Streep su u čak četiri navrata zahvaljivali za filmove u kojima uopće nije glumila, dok su Gospodinu upućene svega tri zahvale.
No šlag na torti, koji će zacijeli pridobiti čak i skeptične mlade feministe/kinje je vijest da ćemo Streep uskoro gledati u britanskom filmu o pionirkama feminizma Suffragette, i to u ulozi Emmeline Pankhurst, jedne od najutjecajnijih feminističkih vođa. Iako ju je zapala sporedna uloga, Streep će ipak biti dio tima iz snova, zajedno s kolegicama Carey Mulligan i Helenom Bonham Carter, scenaristicom Abi Morgan (koja potpisuje i scenarij za Čeličnu lady) i Tessom Ross, kraljicom britanskog filma. Ova će uloga zacijelo zacementirati mjesto Streep kao ultimativnog feminističkog uzora za mlađe generacije gledatelja/ica.
Streep je do sada briljirala igrajući ženske likove koji pomiču granice: uloga Mirande Priestly, urednice modnog časopisa koja se vjerojatno temelji na prvoj ženi Voguea Anni Wintour u filmu Vrag nosi Pradu (The Devil Wears Prada, 2006.), donijela joj je Zlatni globus i nominaciju za Oscara; iste lovorike donijela joj je i uloga Julie Child, TV ličnosti i pionirke kulinarstva u filmu Julie & Julia (2009.). Gledali/e smo je i u filmu Sati (The Hours, 2002.) izgrađenom oko romana Virginie Woolf Gospođa Dalloway (Mrs Dalloway, 1925.). No možda najfeminističkija uloga Meryl Streep do sada je ona Margaret Thatcher, jedne od prvih izabranih ženskih političkih vođa na svijetu, u hit-filmu Čelična lady (The Iron Lady, 2011.). Ta joj je uloga donijela trećeg Oscara za glavnu žensku ulogu. Nedavni angažman na filmu Suffragette čini se kao logičan sljedeći korak: jer što bi drugo Streep mogla učiniti nakon uloge Thatcher nego zaigrati ultimativnu feminističku ikonu, Emmeline Pankhurst?
U nešto manje hirovitoj (ali nipošto manje važnoj) verziji tirade protiv visokih peta Emme Thompson, Streep – u pravom duhu sufražetkinja – aktivno potiče filmsku industriju da preispita svoje prioritete. Na dodjeli nagrada Women in Film Crystal + Lucy održanoj 2012. u Los Angelesu, Streep je zahtijevala više filmova namijenjenih ženskoj publici – ne nužno zbog feminizma ili pravednosti ili realizma, već i zbog povećanja zarade. Istaknula je da je u proteklih pet godina, pet tzv. ženskih filmova – Tajni život kućnih pomoćnica (The Help, 2011.), Čelična lady, Djeveruše (Bridesmaids, 2011.), Mama Mia! (2008.) i Vrag nosi Pradu – zaradilo više od $1,6 milijardi. Nije slučajno da Streep glumi u čak tri od pet nabrojanih blockbustera.
“Uzmite, na primjer, Čeličnu lady“, rekla je Streep na ceremoniji. “Film je koštao $14 milijuna, a zaradio je oko $114 milijuna diljem svijeta” – više i od Igre pobjednika (Moneyball, 2011.), filma o baseballu s Bradom Pittom u glavnoj ulozi. “Eto, čista zarada! Pa onda zašto? Zašto ne snimate više filmova za žene? Zar ne želite zaraditi?” Film Djeveruše, također iz 2011., zaradio je $ 288,4 milijuna, više i od Huga Martina Scorsesea ($185,8 milijuna), Nasljednika (The Descendants) s Georgeom Clooneyjem u glavnoj ulozi ($177,2 milijuna), Ponoći u Parizu (Midnight in Paris) Woodyja Allena ($151,1 milijun) i Umjetnika (The Artist; $133,4 milijuna), koji je te godine trijumfirao na svim dodjelama nagrada.
Pjevajući hvalospjeve izvedbi Emme Thompson u filmu Kako je spašen gospodin Banks (Saving Mr. Banks, 2013.), Streep je prozvala Walta Disneyja zbog seksizma i diskriminacije žena prilikom zapošljavanja. Disney “nije vjerovao ženama ni mačkama”, citirala je Streep njegove kolege, a sebe i Thompsonovu opisala kao zadrte feministkinje.
Naravno, Streep nije jedina. Gore spomenutim ženama valja pridodati Cate Blanchett koja je na crvenom tepihu na dodjeli Zlatnih globusa priprijetila prstom kameri koja je prelazila preko njenog tijela upitavši: “Radite li to dečkima?”. Tu su i Melissa McCarthy, Kristen Wiig i Tina Fey koje uvijek iznova dokazuju da žene imaju smisao za humor. Tu su i Jennifer Lawrence i Lupita Nyong’o koje potiču pozitivne promjene svojim izuzetnim talentom, upornošću, pristupačnošću i samouvjerenošću.
Olivia Wilde nedavno je pogodila ‘u sridu’ zapitavši se zašto Hollywood “ne educira mase nudeći im priče koje će ih osnažiti” i pokazati im kako da izbjegnu situacije koje rezultiraju ekonomskom, rasnom i kulturnom diskriminacijom žena. “Vrlo je teško ‘prodati’ priče o ženama”, dodala je.
Ako postoji netko tko to može postići, onda je to Meryl Streep. Kao što je istaknula u svom govoru prilikom osvajanja Zlatnog globusa za ulogu u filmu Vrag nosi Pradu: “Nevjerojatno je koliko možete dobiti ako to tiho, jasno i autoritativno zahtijevate”.
