SDP u opoziciji i SDP na vlasti nemaju baš veze jedno s drugim. Koliko proturječni mogu biti stavovi stranačkih kolegica, zorno pokazuju sljedeće izjave na temu posvajanja djece od strane “istospolnih” parova:
“Interes djeteta je da bude voljeno i da ima dom, a to mu jednako mogu pružiti istospolno orijentirane osobe kao i heteroseksualci.” (Biserka Perman, zastupnica u Hrvatskom saboru, 2006. godina)
“Neka dodatna prava trebaju imati, ali kad je riječ o usvajanju djece treba prije svega misliti o dobrobiti djece. Ne bi bilo dobro da djeca idu u sredinu u kojoj će ih ostatak društva stigmatizirati.” (Milanka Opačić, ministrica u Vladi RH, 2012. godina)
Organizacije civilnog društva dopisom su reagirale su na izjavu ministrice socijale politike i mladih u emisiji ‘Paralele‘ na temu ‘Posvojiti dijete, emitiranoj na HTV-u 4. travnja 2012., u kojoj gospođa Milanka Opačić upozorava na opasnost stigmatizacije djece ukoliko se “istospolnim parovima dozvoli posvajanje”, naglašavajući pritom kako su nezbrinuta djeca već ionako dovoljno stigmatizirana pa da bi takav vid posvojenja uzrokovao daljnju stigmatizaciju.
Istovremeno, u Hrvatskoj neka djeca već godinama žive u “istospolnim”, jednoroditeljskim a katkad i lezbijskim ili gej obiteljima, koje su nastale smrću jednog od partnera, raskinućem heteroseksualne veze, jednoroditeljskim usvajanjem ili medicinski potpomognutom oplodnjom. Ministrica Opačić na ovaj način, ‘argumentom’ o skrbi za dobrobit djece, zapravo samo perpetuira diskriminatornu praksu potvrđivanjem sveprisutnih stereotipa i predrasuda u društvu kao neupitnih, ne nudeći pritom nikakvo rješenje.
Ukoliko zaista postoji strah od stigmatizacije, tada se zasigurno treba usredotočiti na društvo koje je u očima ministrice Opačić glavni problem i prepreka za legalizaciju ovog vida usvajanja. Pukim konstatiranjem kako negativne pojave postoje, zapravo se prihvaćaju nasilje, diskriminacija i homofobni stavovi. Baziranjem legislative na takvim temeljima legitimira se pasivan odnos prema negativnim društvenim obrascima što predstavlja veliku opasnost za daljnji društveni razvoj i vrijednosnu integraciju u zajednicu zemalja EU.
Postoji li stvarna briga vladajuće koalicije i želja da se suprotstave nasilju, međuvršnjačkom nasilju i homofobiji, tada bi, umjesto restriktivnih odredbi i potvrđivanja diskriminacijskih praksi prema određenim skupinama građana i građanki, više energije trebalo uložiti u stvaranje temelja za ravnopravno i tolerantno društvo. Za takvo nešto nužno je ispuniti jedan od ključnih preduvjeta – uvođenje građanskog i demokratskog obrazovanja u formalni školski sustav, što bi suštinski doprinijelo smanjenju ukorijenjenih predrasuda i stigmatizacije.
Organizacije civilnog društva podsjećaju ministricu Opačić na riječi njezine stranačke kolegice Biserke Perman, zastupnice u Hrvatskom saboru, izgovorene 2006. godine: “Interes djeteta je da bude voljeno i da ima dom, a to mu jednako mogu pružiti istospolno orijentirane osobe kao i heteroseksualci”. To bi trebao biti putokaz ministrici Opačić koja sada ima moć i može bitno utjecati kreiranjem zakona i svojim primjerom na promjenu stavova građana i građanki Republike Hrvatske.
Organizacije supotpisnice: Amnesty International Hrvatske, BABE! – Budi aktivna. Budi emancipiran., Centar za mirovne studije, Centar za LGBT ravnopravnost, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Cenzura Plus, CroL – Udruga za medijski aktivizam, GOLJP – Građanski odbor za ljudska prava, Kuća ljudskih prava, LORI – Lezbijska organizacija, Rijeka, FADE IN, SDF – Srpski demokratski forum, Samostalni sindikat uslužnih djelatnosti Hrvatske, Udruženje Zagreb Pride, Udruga Eko-Zadar, Ženska udruga – “IZVOR” i Queer Zagreb.
