Nova Vlada stručnjaka i svega tri stručnjakinje na vlasti je mjesec dana. Sasvim dovoljno da dođe do smjene jednog ministra, ali ne i da doznamo u kojem nas točno smjeru nova Vlada gura. Obećane reforme su i dalje u fazi najave. Iako je predizborna kampanja obilježena ograđivanjem od ‘nebitnih’ svjetonazorskih pitanja, upravo su ona obilježila početak mandata nove Vlade. Premijer Orešković kao ciljeve navodi podizanje i održavanje rasta BDP-a na razini od najmanje tri posto, smanjenje nezaposlenosti na stopu koja neće biti veća od 14 posto, zaustavljanje vanjskog zaduživanja i ravnotežu dohodovne i rashodovne strane proračuna bez uvođenja novih interventnih poreza. Međutim, to je i dalje samo cilj, a način dolaska do navedenih ciljeva je nešto sasvim drugo. O tome, pak, ne znamo gotovo ništa.
Analizu prvih mjesec dana Vlade premijera Oreškovića ponudio je GONG. Na jučerašnjoj konferenciji za medije svoje su viđenje tendencija u državi i društvu iznijeli Nenad Zakošek u funkciji predsjednika Vijeća GONG-a, Goran Čular, zamjenik predsjednika Vijeća GONG-a te Jelena Berković, GONG-ova izvršna direktorica.
U pitanje dovedeno 25 godina razvoja
Zakošek je naglasio kako već 25 godina doživljavamo postupne pomake na gore. Od 2000. godine se, kako kaže, stvara temeljni demokratski konsenzus, nadogradnja institucija, razvijaju se sve rafiniraniji kontrolni mehanizmi, a političke elite prihvaćaju zajedničku osnovu koja se tiče predstavničkih institucija, odnosa između Vlade i Sabora, odnosa prema medijima, civilnom društvu i položaju etičkih manjina. Međutim, ističe Zakošek, u svega mjesec dana je izborom ministara, nekim potezima, riječima, ali i propuštenim reakcijama, Vlada u pitanje dovela dvadesetpetogodišnji napredak. Propustima kao što su, primjerice, izostanak reakcije na ideju da država uspostavi registar nacionalnih izdajnika ili na prosvjed ispred Agencije za elektroničke medije, na kojem je, Ivan Tepeš, jedan od potpredsjednika Sabora, marširao okružen prosvjednicima koji su zdušno izvikivali ‘Za dom spremni’.
Negativne tendencije, navodi GONG, moguće je prepoznati na tri razine – na razini temeljnih demokratskih institucija, demokratskih sloboda i na razini nekih civilizacijskih vrijednosti koje su dovedene u pitanje.
“Demokracija nije samo vladavina većine, demokracija su i neki zaštitni mehanizmi za manjine. Ako smo svjedoci toga da članovi vladajuće većine sudjeluju u prosvjedima u kojima se pripadnicima etničke manjine poručuje da odu iz Hrvatske ili da se skandira ‘Za dom spremni’, moramo se zapitati koja je pozicija Vlade i podržava li ona takav stav”, smatra Zakošek.
Osvrnuo se i na izbor Zlatka Hasanbegovića na funkciju ministra kulture, objašnjavajući kako se nitko ne mora smatrati odgovornim za neke izjave iz mladosti, ali ministar mora pokazati temeljnu privrženost vrijednostima ustavnog poretka Hrvatske, Europe i europskog građanskog društva. Hrvatska je, zaključio je, jedna od rijetkih zemalja koja je imala autentičan antifašistički pokret za vrijeme Drugog svjetskog rata “i onima koji to osporavaju mora biti jasno da to neće proći i da će samo stvoriti podjele”.
Bježanje od odgovornosti, nejasan program i autoritarni refleksi
{slika}
Problemi vezani uz funkcioniranje Vlade, smatra Čular, donekle proizlaze i iz načina na koji je Vlada formirana. Jedan od najvećih problema zasigurno je činjenica da ne postoji jasan politički program oko kojeg se slažu svi koalicijski partneri.
“Dobili smo Vladu koja nema kodificiran politički program, što je prvi put u povijesti demokratske Hrvatske, da imamo Vladu koja funkcionira na tri ili četiri različita dokumenta nastala u različito vrijeme – prezentacija gospodina Oreškovića prilikom izglasavanja povjerenja vladi, smjernice podijeljene saborskim zastupnicima tom prilikom, pa do odgovora Domoljubne koalicije na Mostovu pregovaračku platformu. Takva razvedena struktura vladinog programa potpuno zamagljuje političku odgovornost, jer je program Vlade nešto na temelju čega mediji, novinari i javnost u cjelini mogu procjenjivati domete i dosege pojedine vlade”, objašnjava Čular, dodajući kako svjedočimo jedinstvenoj situaciji u kojoj se neki akteri, prvenstveno premijer Orešković i Most, ponašaju kao da nisu odgovorni za Vladu u cjelini, već samo za odgovornosti koju prihvaćaju – Orešković za makroekonomsku politiku, ali ništa više od toga, a Most za svoje ministre i ministrice.
Premijer Orešković se nedavno putem Facebooka obrati javnosti pozivajući na napetosti i bavljenje bitnim problemima, a ne ustašama i partizanima. Čular smatra kako postoji jedan tip autoritarnog refleksa u tome da netko s pozicije moći javnosti sugerira što su to važna a što nevažna pitanja, kao da oni koji čine javnost nisu sposobni to sami procijeniti.
{slika}
“I Most i Orešković znaju ili bi barem trebali znati, jer je to svima vidljivo, da do takvih rasprava ne bi došlo da nije došlo do imenovanja nekih ministara, upravo u Vladi gospodina Oreškovića. Štoviše, on ih je osobno predstavio. GONG se ne može oteti dojmu da se u nekim dijelovima vladajuće koalicije izbjegava preuzeti odgovornost za cjelinu funkcioniranja Vlade”, zaključuje Čular.
Opadanje kvalitete javne komunikacije i dijaloga
Berković je analizirala jedan od prvih poteza Vlade, ukidanje Povjerenstva za neprofitne medije, kao i najavljene smjene na HRT-u i Hini.
“Odluke o medijima donose se preko noći bez ikakve javne rasprave na koju smo kao zainteresirana javnost navikli. To nam govori kako savjetovanje sa zainteresiranom javnošću neće biti visoko na listi prioriteta kao način donošenja odluka”, smatra izvršna direktorica GONG-a.
Kvaliteta odgovora od strane odgovornih je također upitna. Premijer ne odgovara zastupnicima u parlamentu, nema poštenih prilika za novinare i novinarke da na konferencijama postavljaju pitanja za vodeće aktere. Javna komunikacija se, smatra Berković, ne može zamijeniti objavljivanjem postova na Facebooku. Dodaje i kako nema niti naznaka prilika za novinare/ke da propitkuju odgovorne, osim da trče za njima ili da ih čekaju na hladnom i na otvorenom. Premijer mora redovito održavati konferencije za novinare i odgovarati na pitanja, isto tako i potpredsjednici Vlade, zaključuje ona.
Ne smijemo pristati na ovakve političke uzuse
Mjesec dana je, slažu se svi, kratak period. Ipak, dovoljan je da razaznamo neke od smjerova u kojima se krećemo. Raspršena odgovornost je svakako jedan od načina funkcioniranja aktualne Vlade. To, međutim, ne treba prihvatiti zdravo za gotovo. Goran Čular poručuje kako unatoč svemu ne bismo trebali odustati od toga da tražim odgovornost za cjelokupne politike svih aktera uključenih u funkcioniranje Vlade:
“Hrvatska javnost ne bi trebala pristajati na taj tip diktirane odgovornosti gdje će svaki pojedini dio Vlade biti odgovoran samo ograničeno za svoj resor ili za nešto za što oni misle da su odgovorni. Ako je netko u poziciji vlasti, odgovoran je za funkcioniranje ne samo Vlade, već cjelokupne vladajuće koalicije.”
Nažalost, kako zaključuje Jelena Berković, demokratska politička kultura gradi se godinama, ali ju je vrlo lako pogaziti. Zbog toga moramo inzistirati na odgovornosti, transparentnosti i uključenosti javnosti u proces formiranja javnih politika.
