“Projekt MC2“ čine četiri lutke koje imaju i vlastitu televizijsku emisiju, sve s ciljem poticanja što većeg broja djevojaka da se bave djelatnostima iz područja prirodnih znanosti, matematike, tehnologije i inženjerstva. No hoće li to upaliti?
Karijere u takozvanom STEM sektoru (Science, Technology, Engineering, Math), tj. zanimanjima iz područja prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, među najbolje su plaćenim poslovima u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, radi se i o sektoru u kojem je zaposlen vrlo mali postotak žena: svega 13 posto. Postotak djevojaka koje biraju predmete iz spomenutih područja u sklopu visokog obrazovanja nije ništa bolji: istraživanje provedeno na Institutu inženjerstva i tehnologije pokazalo je da svega 1 posto roditelja u inženjerstvu vidi potencijalnu buduću karijeru za svoje kćeri. Novo istraživanje čije je rezultate ovoga tjedna objavila tvrtka Accenture pokazuje da više od polovice dvanaestogodišnjakinja u Ujedinjenom Kraljevstvu (60 posto) smatra da su predmeti iz STEM područja “preteški”. Rezultati ankete u kojoj je sudjelovalo više od 4.000 djevojaka, žena, roditelja i učitelj(ic)a otkrivaju da gotovo polovica mladih djevojaka (47 posto) smatra da takvi predmeti više “leže” dečkima, a više od tri četvrtine njih (77 posto) vjeruje da u sektorima prirodnih znanosti i tehnologija nema dovoljno ženskih uzora za mlade djevojke.
Nova Netflixova TV serija (i njoj pripadajuće četiri lutke) nastoji to promijeniti. Project MC² trodijelna je dramska serija čiji je cilj pokazati da je cool biti pametan, te tako potaknuti novu generaciju djevojaka da odabere STEM predmete u školi. U središtu priče četiri su pametne školarke koje rade za tajnu špijunsku organizaciju. McKeyla McAlister, Adrienne Attom, Bryden Bandweth i Camryn Coyle u govoru se služe akronimima, provode mnogo vremena na Instagramu i spašavaju gostujućeg kraljevića koristeći svoje pametne izume, poput olovke za izradu selfija, smjese od brašna koja otkriva otiske prstiju i detektor laži iz kućne radinosti. Prema likovima izrađene su i četiri lutke: svaka ima vlastiti uradi-sama set za pokuse koji djevojčicama omogućava da izazovu “erupciju vulkana” i naprave “lava svjetlost”. Možda je upravo to poticaj koji djevojke 21. stoljeća trebaju da bi se odlučile na karijeru u znanosti.
Ranije ovoga mjeseca, Dama Athene Donald, profesorica eksperimentalne fizike na Sveučilištu Cambridge izazvala je nacionalnu raspravu svalivši krivnju za rodnu nejednakost u STEM sektoru na igračke. “Društvene konstrukte uvodimo odabirom stereotipnih igračaka koje od najranije dobi dajemo dječacima, odnosno djevojčicama”, rekla je. “Igračke za djevojčice uglavnom potiču pasivnost – primjerice, češljanje Barbikine kose – a ne maštanje, stvaralaštvo i kreativnost kakvu iziskuje igra s Lego ili Meccano setom”. Lutke-znanstvenice nastoje to promijeniti: svojim znanstvenim eksperimentima i pretpostavljanjem razvoja raznih vještina hodanju u visokim petama očito se žele profilirati kao anti-Barbike. No hoće li to upaliti?
“Dvoumim se”, kaže dr. Jennifer Rohn, biologinja na londonskom University College-u. “Jasno da je lijepo imati lutke koje potiču djevojke da se bave znanošću i matematikom. No kad ih pogledam, u njima vidim jedino supermodele. I dalje su prekrasne, mršave i nerealistične. Izgledaju kao Barbike samo u drugom pakiranju i oboružane epruvetama”. Na sličan su način reagirali/e i korisnici/e Twittera. Nakon beskonačnih rasprava o nerealnim proporcijama i nezdravom izgledu tijela lutaka Barbie i Bratz, zašto je Project MC2 odlučio stvoriti njihove kopije? Marketinška menadžerica tvrtke MGA Entertainment koja proizvodi lutke-znanstvenice Marian Davis pokušala je opravdati njihov izgled: “Osnaživanje djevojaka odveli smo na novu razinu: svaki lik ima jedinstveno kulturno porijeklo, građu lica i visinu, čime se promiče različitost. Kosa, staklene oči i ukorijenjene trepavice pomažu u stvaranju prirodne i realistične estetike. Svaki lik također njeguje jedinstveni modni izričaj vezan uz njegovu osobnost koji ujedno odražava suvremene geek chic modne trendove koje djevojke vole”. Dr. Rohn i dalje je sumnjičava i strahuje od toga da bi glamurozne lutke mogle promovirati nove stereotipe i nerealne ciljeve za djevojke: “Znači, ne samo da moram biti pametna kako bih postala znanstvenicom, već moram biti i nevjerojatno zgodna? To viđamo i na televizijskim programima kao što je serija CSI. Znanstvenici su nekad bili starija gospoda, danas su naočiti mladi glumci. Meni sve to zajedno djeluje kao neuspješno zakamuflirana smicalica koja ne uzima u obzir dječje interese i preference”.
Inženjerka Roma Agrawal drugačijeg je mišljenja: “Igračka koja će djevojčice zainteresirati za znanost dobra je stvar. Prečesto nailazimo na kemijske setove na kojima piše: ‘za dečke’. Ljubav prema lutkama i haljinama nikada nije isključivala ljubav prema znanosti ili inženjerstvu. Lijepo je vidjeti igračke koje djevojčicama poručuju da znanost i ženstvenost mogu ići ruku pod ruku”. Da glamurozne lutke dugačke kose i odjevene u svjetlucavu odjeću mogu pridonijeti razbijanju stereotipa smatra i dr. Heather Williams, medicinska fizičarka i ravnateljica mreže ScienceGrrl posvećene promicanju žena u industriji. “Problem je u tome što su u glavama mladih žena znanost i ženstvenost dvije posve razdvojene ideje i zbog toga vjeruju da ne mogu i biti žene i baviti se znanošću”, objašnjava Williams. “Zbog toga ne smatram da Project MC2 radi nešto loše spajajući ženstvene i modno osviještene djevojke sa znanošću. Bitno je samo da fokus ostaje na znanosti. Poznajem mnogo prekrasnih i modno osviještenih znanstvenica, dakle, nije da takve osobe ne postoje”.
Mnoge od tih stvarnih znanstvenica već se neko vrijeme putem Twittera bore protiv zastarjelih stereotipa o tome kako znanstvenice izgledaju. Žene zaposlene u STEM sektoru koriste hashtagove kao što su #ILookLikeAnEngineer i #DistractinglySexy i objavljuju selfije kako bi razbile mitove o tome da su znanstvenici/e ili sexy žene s naočalama ili stariji muškarci u bijelim kutama. Dr. Williams u tome vidi korak u pravom smjeru: “Radi se o pozitivnim pokretima, no kad je riječ o društvenim medijima, često završite u razgovoru s ljudima koji su baš poput vas. U tom je smislu njihov doseg ograničen. Također, sve što želite reći ne stane uvijek u 140 znakova i fotografiju, pa ta vrsta komunikacije ne može zamijeniti dobre savjete vezne uz karijere i pozitivnu podršku roditelja i učitelja”. Isto bismo mogli reći i za četiri lutke i Netflixovu seriju.
Tvrtka MGA Entertainment (proizvođač lutaka Bratz) nije jedini proizvođač igračaka koji je odlučio osuvremeniti svoje lutke. Tvrtka Mattel na tržište je nedavno lansirala “poduzetnicu Barbie” koja ima i vlastiti profil na LinkedIn-u. No greška koju redovito rade Mattel i njima slične tvrtke jest ta da svoje proizvode namjenjuju isključivo djevojčicama. Jess Day iz skupine “Let Toys Be Toys” navodi sljedeće: “Ove lutke izgledaju zabavno, a lijepo je vidjeti i etničku raznolikost. No veselilo bi me da skupina uključuje i dečke. TV program i igračke koje promoviraju znanost su odlična ideja, no šteta je da ju nude u zasebnoj kutiji namijenjenoj isključivo djevojčicama”. Tvrtka Lego i njoj slični proizvođači pioniri su na području igračaka namijenjenih i djevojčicama i dječacima, a nedavno su svojoj liniji proizvoda odlučili dodati još figurica znanstvenica. Vodeće žene u STEM sektoru zahtijevaju više ove vrste inkluzivnosti koja bi djevojčicama trebala dati do znanja da znanost ne treba predstavljati na drugačiji način da bi za njih postala relevantna. Žele odaslati poruku da su dječaci i djevojčice jednaki, da su jednako sposobni za sve, od nuklearne fizike do baleta, te da nema potrebe za njihovom segregacijom u ranoj dobi.
Navedena razmišljanja efektno je sažela dr. Rohn: “Nema ništa loše u lijepoj lutki. Nitko ne želi ružnu lutku. Problem je u tome što nam se ne nudi velika mogućnost izbora. Nije fer da se djecu usmjerava u ovom ili onom pravcu”. Stoga, umjesto da izmišljamo nove lutke, zašto jednostavno ne bismo postavili kemijski set na police s igračkama u odjelu trgovine namijenjenom djevojčicama? To je ono što im je doista potrebno.
Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
