Na početku Olimpijskih igara, natjecateljskim sportovima su uvjerljivo dominirali muškarci. Formalno, ženska sportska natjecanja nisu niti postojala do 20. stoljeća, a tek 1928. godine predstavljena su prva međunarodna atletska natjecanja žena. 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća, ženski bejzbol privlači veliku pažnju u SAD-u, ali se na to više gledalo kao atrakciju nego ozbiljan sportski pothvat. Bez obzira na uspješnost sportašica i njihovo postignuće, dokle god je postojala muška alternativa u sportu, sportaši su dobivali veću slavu i novčane nagrade od ženskih kolegica. Svjetska javnost je dugo percipirala muškarce kao bolje sportaše i nije uvažavala žensku atletsku sposobnost, koja osim fizičkih faktora ima i ostale prednosti, kao što je brzo donošenje odluka u natjecanju, okretnost, koncentracija…
Dominacija muških sportaša i muških timskih sportova potaknula je brojne inicijative širom svijeta kojima je bio cilj da povećaju status ženske atletike, kao i jednakost između sportaša i sportašica. Sve do 70-ih se smatralo kako djevojčice i žene nisu primjerene za treninge snage i nije ih se poticalo na sport i fizičku aktivnost. Do danas se sudjelovanje žena u sportu dramatično promijenilo, a njihova prihvaćenost proširila po cijelom svijetu. U nekim disciplinama konkuriraju muškarcima, a njihovo sudjelovanje i rezultati u određenim sportovima ipak ovisi iz koje zemlje dolaze.
{slika}
Nedavno mi je pažnju privukla serija fotografija njemačke fotografkinje Sophie Kirchner o ženama u ‘muškim’ sportovima. Projekt Male Sports započela je 2012. godine zbog interesa prema dokumentarnoj fotografiji i ravnopravnosti između muškaraca i žena. Kroz svoj rad fokusira se na propitivanje ljudskog identiteta i ostalu društvenu problematiku, a 2012. godine radila je fotografski projekt o interseksualnosti koji je bio i njezin diplomski rad. Serija fotografija Male Sports izazvala je veliko zanimanje, a započela ih je s njemačkim sportašicama u trenutku dok su im zjenice bile još potpuno otvorene, a tijelo prepuno adrenalina nakon završene utakmice.
{slika}
{slika}
“Žene s fotografija pripadaju njemačkim sportskim klubovima iz Hamburga i Berlina. Sve igraju u prvim ligama svojih kategorija German Bundes League: vaterpolo, ragbi i hokej na ledu. Rado su pristale na sudjelovanje, i zapravo ih jako raduje biti dijelom projekta koji provocira diskusije o ženama koje se bave muškim sportovima. Projekt sam započela jer su me oduvijek privlačila rodna pitanja i ostale teme koje većina ljudi smatra tabuom. Na sebe gledam kao autoricu koja kroz svoj rad nastoji izazvati problematiku i obratiti pozornost na nešto o čemu bi ljudi trebali razmišljati. Fascinirana sam ljudskim licima, i nastojala sam zabilježiti autentičnu ekspresiju lica bez ikakvog stava, ili razmišljanja u njihovom umu već samo iscrpljenost nakon utakmice”, rekla je Sophie.
U zadnjih 100 godina, dogodila se značajna promjena u načinu na koji su žene zastupljene u sportu. Razvoj ženskih sportova stvorio je različite profesionalne sportske lige koje su namijenjene isključivo ženama, poput WNBA i LPGA. Zbog promjene zastupljenosti žena u sportu, više sportašica počelo je aktivnije sudjelovati u natjecanjima i uključivati se u razne discipline u usporedbi s onima u prošlosti. Sportašice su ostvarile i značajan napredak u medijskoj pozornosti i praćenju njihovih uspjeha i dostignuća. Ipak, žene su i dalje pod povećalom društva koji i dalje nameće uloge i ograničenja koja ne bi trebale prelaziti, što je kroz svoj rad prokomentirala i Sophie.
{slika}{slika}
“Onaj tko se igra s društvenim ulogama koje im je namijenilo društvo brzo postaje autsajder. Svi očekuju da ‘igraš ulogu’ koja njima odgovara, a to se najviše odnosi na rodne uloge koje su nam nametnute. Svojim radom ne želim provocirati, već pokazati ljudima koga i što najviše vole. Ništa više, ali i ništa manje. Ovim portretima htjela sam pokazati da žene na fotografijama nisu marginalizirane, već ih društvo tako tretira. Nikada nisam očekivala da će toliko ljudi iz cijeloga svijeta zanimati ovaj projekt i da ću dobiti toliko povratnih informacija. Svi su pohvalili rad i pretpostavljam da sam njime možda potaknula na razmišljanje. A to je najbolja stvar koja se mogla dogoditi iz cijele priče”, zaključila je Kirchner.