Aaminah Kahn je 24-godišnja australska blogerica koja se u središtu virtualne pozornosti našla zahvaljujući svom najrecentnijem blogu naslova Muslimanka, queer i feministkinja – doista je tako komplicirano (Mulism, queer, feminist – it’s as complicated as it sounds). U ovoj intimnoj ispovijesti, čiji će sadržaj u nastavku biti objavljan u integralnoj verziji, Aaminah je iznijela svoja stajališta o vjeri, religiji, univerzalnim ljudskim vrijednostima, ukorijenjenim predrasudama o islamu, osobnim previranjima na putu pomirenja različitih aspekata svoje ličnosti (s naglaskom na rodno i seksualno opredjeljenje) i naučenih, obiteljski uvjetovanih te moralnih i religijskih normi. Raskrinkavanje naučenih društvenih konstrukata kroz redefiniranje osnovnih principa islama i obračunavanje s predrasudama, kako na osobnom nivou tako i na onom općeprihvaćenom, potakli su Aaminah da svoje iskustvo podijeli s javnošću, pritom se jasno se definirajući kao muslimanka, queer osoba i feministica, bez distinkcije. Prirodu najvećeg broja reakcija internetske javnosti najbolje oslikava činjenica da je Aaminahin blog nedugo nakon objavljivanja zatvoren za dodatne komentare, radeći se, prema riječima autorice, o ‘prilivu zluradih komentara zadrtih konzervativaca čija je osnovna poruka bila da ću, kao nedostojna muslimanka, zasigurno završiti u paklu’.
Postoje tri aspekta mog identiteta koje je nemoguće sagledati odvojeno.
Ja sam queer.
Ja sam feministkinja.
I vjerujem da nema drugog boga do Alaha i da je Muhammad Alahov poslanik.
Upravo je treća stavka ona koja izaziva najburnije reakcije.
Odgojena sam kao muslimanka, ali sam se u svojim tinejdžerskim godinama razočarala u vjeru. Nakon što sam prvi put pročitala Kuran na engleskom jeziku, počela sam uviđati koliko je ljudima lako manipulirati napisanim i interpretirati knjigu na način da pogoduje njihovim osobnim htijenjima i potrebama. Shvatila sam da je moj otac navedene metode godinama primjenjivao na meni, uz pomoć pravila za koje je sa sigurnošću tvrdio da dolaze ‘od Boga’ i korigiranjem mog ponašanja koje je za cilj imalo stvoriti uzornu muslimanku. Primjera radi: pokrij tijelo kako muškarci ne bi buljili u tebe i ne privlači nepotrebnu pažnju. Izbjegavaj druženje s muškarcima jer to uvijek predstavlja kušnju za oboje. Slušaj starije ljude iz svoje okoline u svim situacijama, i onda kad znaš da je njihovo mišljenje pogrešno. Apstiniraj ne samo od seksa, već od bilo kakvog oblika intimnosti izvan bračne zajednice. Budi čestita. Budi ponos svoje obitelji. Ponašaj se onako kako to ljudi ispravnih stajališta iz tvoje okoline propovijedaju i očekuju. Ovo su samo neke od naredbi koje su mi svakodnevno bile upućivane.
Sve se to činilo vrlo logičnim sa stajališta muslimanske vjere: kad bi god moj otac tražio od mene na postupim prema njegovim nahođenjima, našao bi religijsko uporište za svoje zahtjeve. S druge strane, kad god bih navela konkretne primjere iz Kurana koji nisu u skladu s tim istim zahtjevima, otac bi našao načine da preinači značenje riječi u cilju postizanja svog cilja. Bilo je to vrlo frustrirajući proces koji je samo uvećavao moj bijes, a upravo u tom periodu sam u potpunosti prestala vjerovati svojem ocu.
No, to je već drugi par cipela.
Imala sam šesnaest godina kad sam odlučila dati islamu još jednu priliku – ovaj put pod svojim uvjetima. Do tog sam trenutka već ostvarila prijateljstva s gej osobama, njegovala sam tajne i neuzvraćene osjećaje i prema momcima i prema djevojkama, pjevala sam u zboru i nastupala bez očevog znanja, sklapala sam prijateljstva s muškarcima (a ponekad čak i koketirala s njima), uvijek u tajnosti. Potajno sam se zaljubljivala i u momke i u djevojke. Proučavala sam svoje tijelo koje se stidljivo počelo razvijati. Kasno u noć, dok su svi spavali, ogledala sam se u ogledalu u kupaonici i primjećivala obrise koji su mi dali naslutiti kakvo bi jednog dana moje tijelo moglo biti. I ne samo to, počela sam se pitati kako bi bilo da ga i netko drugi obuhvati pogledom, ili čak poželi dodirnuti. U isto sam se vrijeme prisjećala čitanja Kurana u djetinjstvu i osjećaja povezanosti s nečim većim od sebe, nečim što me nije ograničavalo već pružalo osjećaj prihvaćenosti. Pitala sam se bih li mogla ponovno uspostaviti tu vezu i dobiti potvrdu da je islam nadilazi autoritativnog čovjeka koji mi naređuje što da radim.
Stoga sam se dala u potragu. Kuran sam prvotno proučavala na arapskom jeziku, a zatim opet na engleskom – ovog puta pozornije i kroz kritičku prizmu, oslobođena straha da ću u napisanom pronaći postulate kojim me je otac učio dok sam bila dijete. Čitala sam o povijesti islama i razvoju i stagnaciji šerijatskog zakona. Pokušavala sam stvari sagledati iznutra, te sam molila i meditirala o tome tko sam, što želim, na kojem sam putu i kamo će me taj put odvesti. Radila sam ono što je Alah zahtijevao od mene: propitkivala sam sve. Radila sam ono što me je njegov poslanik naučio: tražila sam znanje. Tražila sam ga posvuda – u Kuranu, u religioznim komentarima, u Hadithi, u svetim tekstovima drugih vjera, u razgovorima s prijateljima koji smatraju da je pojam stvoritelja sulud kao i ideja da je svijet ravna ploča. Upijala sam stečene informacije filtrirajući ih kroz prizmu sopstvene realnosti. Ukratko, proučavala sam duhovnost prema sopstvenim emocijama i težnjama.
Bio je to dugotrajan proces koji još uvijek nije završio, a ne mogu ni sa sigurnošću tvrditi da će mu ikada doći kraj. Provela sam sate i sate utonula u knjige ili u duboku molitvu , ili bih s partnerom/icom u nedogled razgovarala o prirodi dobrog i lošeg, značenju života i Božjem poslanju za svakog od nas. Namjera mi je bila dokučiti je li sve već unaprijed određeno i živimo li po nekom višem smislu. Smatram da sam neke odgovore već pronašla, dok će mi neki zauvijek ostati skriveni, mada nikada neću prestati tragati. U ovom postu ću podijeliti što sam naučila i otkrila u svom dosadašnjem traganju:
Moguće je biti queer i muslimanka. Ovo je zapravo vrlo logično. Zabrane usmjerene na konzumiranje predbračnog seksa i seksa s osobama istog spola možda i imaju smisla u društvu u kojem kontracepcija i antibiotici nisu dostupni, u kojem ne postoje testovi za utvrđivanje očinstva ili zakoni kojima se garantira uzdržavanje djeteta (iako u islamu postoje odredbe prema kojima je supružnik obavezan uzdržavati drugoga u slučaju razvoda ). S druge strane, ja imam pristup kondomima, oralnoj kontracepciji, penicilinu i testiranju na spolno prenosive bolesti. Dozvoljeno mi je prekinuti neželjenu trudnoću. Islam je, prema Alahovim riječima, religija namijenjena svim ljudima u svakom vremenu. Ne vjerujem da nam je Stvoritelj namijenio da živimo kao da se znanstveni napredak nije niti dogodio. I najvažnije, vjerujem da je moj bog Bog ljubav te da je razmjena ljubavi među heteroseksualnim, homoseksualnim, biseksualnim, transrodnim, interseksualnim i queer osobama jedna od najuzvišenijih aktivnosti koju ljudska bića mogu iskušati. Ljubav između dvoje/dvije pojedinca/ke ili ona koju razmjenjuje grupa svjesnih odraslih osoba bez obzira na njihov spol sveta je i uzvišena. Ljubav koju homoseksualni par osjeća prema usvojenom djetetu ili djetetu koje je rodila surogat majka sveta je i uzvišena. Ljubav koju roditelj osjeća prema djetetu homoseksualne ili transrodne orijentacije također je sveta i uzvišena. Ne vjerujem da bi nama, ljudskim bićima, moj Bog, najmilostiviji i najmilosrdniji Allah, ikada zamjerio na ma kakvom djelu ljubavi. Vjerujem, štoviše, da smo jedino kroz ljubav u stanju ispoljiti onaj dio sebe koji je suštinski najbliži Alahu. Stvoreni smo kako bi voljeli. Stvoreni smo kako bi materijalizirali ljubav koja nam je data i podijelili ju s drugima.
Moguće je biti feministkinja i muslimanka. Držim da islam ne ulazi u koliziju s tendencijom pojedinke da pozitivno gleda na seks i da pruža aktivnu podršku osobama koje za život žele zarađivati pružanjem seksualnih usluga, da podržava i propagira ženino pravo da radi ili da se posveti isključivo obitelji (obje mogućnosti su predviđene Kuranom), da podržava pravo žene da zahtijeva seksualno zadovoljstvo (također predviđeno Kuranom). Dozvoljeno je pružiti podršku ženama koje žele nositi burku, nikab ili duppatu kao i onima koje radije biraju minicu i visoke potpetice. Smatram da pojam hidžaba prelazi okvire skromnosti – odnosi se i na ugodnost, postavljanje granica i osobni odabir stupnja izloženosti vlastitog tijela vanjskom svijetu. Ne pokrivaju sve muslimanke kosu, pa čak ni pobožne, odane vjernice koje svakodnevno prakticiraju vjeru. Mišljenja sam da je ženi dozvoljeno imati intimne odnose izvan braka, uz savjesnu primjenu zaštite. Isto tako, vjerujem da žena ima pravo živjeti bez straha da će na bilo koji način biti izložena maltretiranju od strane pripadnika muškog roda (također predviđeno Kuranom). Alah nam govori da je islam tolerantna religija. Cilj joj je olakšati nam život i učiniti nas sretnijim i bezbrižnijim osobama. Namjera feminističkog djelovanja je u svojoj suštini ista. Islam je pravedna religija (Najpravedniji je jedno od Alahovih devedeset i devet imena), dok je feminizam pokret za ostvarivanje pravde. Po mom mišljenju, islam je inherentno feministička vjera, uzevši u obzir ispravno shvaćanje njegovih postulata.
Moguće je imati navedena stajališta i biti poklonica islamske vjere. Nosim minice. Koketiram sa zgodnim djevojkama u kafiću. Dovodim svoju majku do ludila noseći dekoltirane majice i otkrivajući noge. Sklapam prijateljstva s osobama muškog spola. Zaljubljivala sam se i u žene i u muškarce, u transrodne osobe, kao i one koje ne priznaju uvriježenu podjelu na muški i ženski rod, pa time ni njihove kombinacije. Predstavnik islama nije moj otac koji mi govori da se ne mogu pridružiti zboru jer dobre muslimanke ne nastupaju u javnosti. Islam nije muškarac koji mi govori da se moram pokriti ili osjećati posramljenom zbog izbora koje sam učinila. Alahove zapovijedi ne propagiraju osjećaj srama zbog osobnih karateristika svakog od nas. Alah od mene traži da volim, da budem suosjećajna, da gajim empatiju i da svoj život stavim u službu Stvoritelju i stvorenom. I ja sam u svakom trenutku spremna postupiti prema njegovim zamislima.
Riječ ‘islam’ znači ‘spokojno prepuštanje Alahovoj namjeri’. Riječ ‘musliman/ka’ znači ‘onaj/ona koji/a se prepustio/la Alahu’. Otvorila sam srce Alahovoj ljubavi i to me je učinilom osobom koja lakše iskazuje ljubav. Spokojno sam se prepustila ideji života u skladu sa Stvoriteljem i stvorenim i moje je iskustvo na ovom planetu radosnije. Imam put i svrhu. Donekla sam počela razumijevati zašto sam ovdje i koji je moj cilj. Ne tvrdim da znam sve. Nisam čak niti sigurna je li znanje koje sam usvojila do sada ispravno. Ali sigurna sam da, koju god odluku donesem, na koji god način dozovem Alahova učenja u svoj život, to će biti prema mojim uvjetima. Uvjetima feministkinje, queer osobe i muslimanke bezrezervno odane Alahu čija poruka ljubavi, nade i suosjećanja prebiva u njenom srcu sad i zauvijek. Uvjetima osobe zauvijek odane Stvoritelju i sveobuhvatoj njegovoj kreaciji.
Ne govorim u ime islama. Ne govorim u ime muslimana i muslimanki. Govorim samo u svoje ime. Postoji onoliko interpretacija Kurana koliko je čitatelja/ica njegovih riječi. Ovo je moja interpretacija: queer i feminističko poimanje islamske vjere u skladu s mojim queer i feminističkim životom. Ovo je moj put ka spokoju i sloboda od okova neizvjesnoti. Ovo je moja najveća i najiskrenija ljubav.
Samo moja. Ne mog oca, ne moje majke ili bilo koga drugoga. Moja jedino. Moj islam. Moj način života.
Prevela i prilagodila Olivera Jovanović
