Naomi Wolf, liberalna feministica, socijalna aktivistica i politička konzultantica, početkom devedesetih objavila je svoje do sada najradikalnije djelo “Mit o ljepoti”, kojim je postigla svjetsku slavu.
Taj bestseler vinuo ju je u orbitu feminističkih teoretičarki, a poslije je objavila još šest knjiga u kojima kritizira neoliberalizam i američku političko-kulturnu dominaciju.
Kraj Amerike
Kritike su to društva gdje masovni mediji stvaraju dominantnu sliku koja ostatak svijeta smatra kulisama za odigravanje drama američke demokracije i globalne demokratizacije svijeta “Coca Colom”, hamburgerima i holywudskim blockbusterima. Sve te kritike uobličila je u knjigu “Kraj Amerike – pismo upozorenja mladom domoljubu”, objavljenu 2007. i 2008. ekraniziranu u istoimeni dokumentarni film.
Naomi je teoretičarka s dobrim osjećajem za publiku. Startala je iz vrlo privilegirane pozicije i kao mlada autorica postala utjecajna u trendovima kojima je pristupala tako da su ih često s njom poistovjećivali, kao što je poistovjećuju s trećevalnom feminističkom dekonstrukcijom mita o ljepoti i njegova odnosa sa ženskim identitetom. Ne može se reći da je ikad bila vrlo originalna, ali je bila vrlo praktična, uporna i uvijek svojeglava. Zadnje joj je priskrbilo kritike intelektualnog kruga, u koji su je svrstavali nakon objave “Mita o ljepoti”.
Naomino razračunavanje sa ženskim izgledom, kojim je feministička misao opsjednuta već 150 godina, nije uvjerilo radikalne feministice u njezinu “pravovjernost”. Zvali su je sretnom feministicom i smatrali šminkericom koja pripada liberalnim demokratskim krugovima, kojima je inherentan patrijarhat.
Ova aktivistica simpatično sladunjava imidža djeluje kao srednjoškolska učiteljica iz Ohija ili neke druge države američkoga srednjeg zapada: duga dobro njegovana smeđa valovita kosa, uska suknja do koljena i bluza jedan broj manja koja ističe obline što pokazuju da nije opsjednuta ni dijetama ni hranom.
Američki snovi
Takva nepretenciozna i dobroćudna kao topla mila ženica pojavila se na Zagreb! festivalu na simbolički važan datum 11. rujna 2009. godine i pred dvoranom prepunom većinom mlađih ljudi održala interaktivno predavanje o održivoj demokraciji.
U 10 teza o fašizmu koji se sporo šulja i prijeti da zatvori otvoreno demokratsko društvo SAD-a gospođa Wolf podsjetila nas je da demokracija ovisi o sudjelovanju građana i o aktivnosti civilnoga društva.
Naomi Wolf se u Zagrebu obratila svojim sugrađanima Amerikancima i ostalim građanima svijeta u sličnoj situaciji (kojih ovdje baš nema previše), nastojeći ih probuditi iz nekritičkog sna u koji ih uljuljkavaju potrošačke trivijalnosti, dok su “bushizam” i posljedice 11. rujna podrovale ostavštinu očeva osnivača (kojima su se znatno kasnije pridružile i majke) nacije država. Podsjetila nas je kako su američke snove ostvarivale generacije pionira gradeći tu oazu slobode kao utočište od progona i pritisaka koje se uzdiglo iznad svega što su ljudi do sada stvorili.
Slušajući Wolfovu prvih sat vremena, ponovno sam se zaljubila u ideju SAD-a kao u svojem ranom djetinjstvu, kad sam je doživljavala preko filmova za djecu, i istodobno sam se ražalostila lošim stanjem toga političkog diva, o kojem svi ovisimo, a koji posljednjih desetljeća maltretira ostatak svijeta vojno, politički i ekonomski. Još pri čitanju “Mita o ljepoti” uočila sam naglašenu romantičnost i svojevrsnu naivnu neiskvarenost autorice Naomi Wolf.
Stereotipno lijepe
Raznježilo me njezino objašnjenje da politički i korporativni pritisak odvaja muškarce od stvarnih žena sprečavajući ljubav koja bi imala gromoglasnije posljedice na svijet od Listopadske revolucije, koji, potičući pornografiju ljepote, zagovara besprijekorni imidž bijele, mlade, mršave žene zapadnjačkih anglosaskih crta lica, kojemu je jedinomu dopušten pristup u seksualne fantazije i u zadovoljstvo.
Naravno da u svemu rečenome ima istine, pritisak sredine na žene da budu stereotipno lijepe velik je i predstavlja oblik društvene kontrole, ali strasna ljubav među spolovima koji su oslobođeni rodnih stereotipa ne bi ukinula ni kapitalizam ni imperijalizam ni globalno neoliberalno korporativno nasilje nad svima nama.
Nova (prošlogodišnja) knjiga Naomi Wolf “Kraj Amerike”, koja je pretočena u dokumentarni film tipa “socioloških analiza” Michaela Moora, nadahnula je predavanje o kojem sam počela pisati. Moje početno oduševljenje predavačicom i njezinom temom – posrnulom demokratskom Amerikom – pretvorilo se u divljenje kad je pokušala ohrabriti predstavnike studenata koji su štrajkali protiv kapitalističkih zala kasnog proljeća ove godine u nas, koji su bili na predavanju i koji su se na njezin poticaj uključili u diskusiju.
Naomi ih je ohrabrivala kao majka svoju djecu da vjeruju u sebe, da jasno artikuliraju svoje zahtjeve, da ne zaborave kako važne stvari rade za svijet svojom akcijom i, sve u svemu, zaključak je bio da će, ako je PR dobar (ako studenti poprave svoj PR) i ako je civilno društvo aktivno, sve biti dobro.
U maniri samopomoći
Neoliberalna neman koja kupuje i prodaje znanje, ljubav, jajne stanice, spermu i bubrege bit će pobijeđena ako se građani organiziraju da u svoje slobodno vrijeme sudjeluju u demokratskim procesima i ako se razračunaju s pojavama opisanima u 10 lakih koraka koji vode u fašizam. Nevjerojatno.
U maniri samopomoćnice za svladavanje straha od lifta ili za držanje dijete za postizanje savršene linije Naomi Wolf je preporučila 10 koraka koji otkrivaju bit problema fašizacije društva, kako američkog tako i drugih društava u povijesti i danas. Još bih ja tu opservaciju i metodologiju progutala da nije slijedila uputa o načinu rješavanja za mlade revolucionare i mlade domoljube, koja se sastoji u samoosnaživanju i osvještavanju osobne snage u svakom pogledu i onom poznatom američkom individualističkom krilaticom “svijet je onakav kakvim si ga napraviš”.
Završetak nastupa Naomi Wolf na Zagreb! festivalu dočekala sam s podvojenim osjećajima: divila sam joj se na beskrajno iskrenom entuzijazmu, na komunikativnosti koja je dovedena do perfekcije, na erudiciji koja ju nije učinila oholom i umišljenom. Međutim, površnost analiza i lakoća s kojom Wolfova uopćava svoja zapažanja kao istine malo me osupnula. Ukupni mi je dojam bio da se riječ o pametnoj, dobroj, obrazovanoj i vrlo hrabroj osobi, koju nije lako staviti u šablone, bili oni tradicionalni ili avangardni, lijevi ili desni.
Za kraj, pismo iz Zagreba
U “Pismu iz Zagreba” (The letter from Zagreb: Croatia is us) Naomi Wolf je dala svoj doživljaj našeg političkog i kulturnog trenutka. Ovdašnju publiku doživjela je kao tipične tranzicijske cinike koji ne vjeruju da bilo što može promijeniti hrvatsku stvarnost. Možda je to razlog zbog kojega ja ne mogu vjerovati u Naomi Wolf.
Mit o ljepoti
Bestseler “Mit o ljepoti” preveden je i u nas 2008. godine. Knjiga je Naomi Wolf pozicionirala kao važnu predstavnicu trećeg vala feminizma na liberalnom dijelu političkog spektra. Sudjelovala je u kampanji Billa Clintona 1996. i Al Gora 2000. kao savjetnica za pitanja ženskih glasova. Posljednjih godina usredotočena je na probleme demokratskih sloboda u američkom društvu, opsjednutome terorizmom i protuislamskim sentimentima.
