Prošlog su tjedna napali doktora Denisa Mukwegea koji je posvetio svoju karijeru pomaganju žrtvama silovanja. Obitelj su mu držali kao taoce, on je držan na nišanu pištolja, a njegov osobni čuvar je ubijen. Nije otuđen niti novac niti išta drugo, čak ni auto nisu ukrali, a to dovodi u sumnju pljačke kao motiva. Radi li se o pokušaju otmice ili ubojstva, nitko zapravo ne može sigurno potvrditi, no ono što se zna jest kako se napad dogodio svega nekoliko blokova nedaleko stožera MONUSCO – a, UN-ove misije za stabilizaciju u DR Kongu – trenutno najvećoj mirovnoj sili u svijetu s oko 20000 trupa. Znamo kako je DR Kongo opterećen s nekoliko oružanih grupa, uključujući zloglasnu M23, FDLR te Mai Mai militantne skupine, a sve su poznate po nehumanim sakaćenjima ženskih tijela.
Mukwege je jedan od najpoznatijih doktora u svijetu koji liječi žene silovane tijekom šesnaestogodišnjeg sukoba u toj zemlji. Doktor mi je nedavno kazao kako je liječio više od 40000 žena u bolnici Panzi u gradu Bukavu, čiji je osnivač i direktor. Operirao je više od 15000 žena koje su bile žrtve nasilnog seksualnog sakaćenja.
{slika}
“Mukwege je epicentar otpora”, kazao je Stephen Lewis, osnivač zaklade Stephen Lewis koja se bori protiv HIV-a i AIDS-a u Africi te podržava bolnicu Panzi. “On je osoba koja predstavlja sidro preživljavanja” govori Lewis, “Izgubimo li njega, izgubit ćemo jednu dimenziju borbe”.
Dugogodišnji sukobi u DR Kongu su nanijeli velike štete civilima, posebno ženama, jer je silovanje korišteno kao oružje u ratu. Nakon službenog okončavanja sukoba, stopa silovanja se sve više povećava umjesto da se smanji, što je vrlo zabrinjavajuća činjenica. Porazne brojke iz dana u dan rastu i čini se kako napori pojedinaca poput doktora Muwegea, koji pokušavaju nešto učiniti po tom pitanju, ne uspijevaju.
Istraživanje koje je 2007. godine objavljeno pod okriljem APHA-e (American Public Health Association) je iznijelo zapanjujuću statistiku koja navodi kako je gotovo 1,8 milijuna žena u Kongu bilo žrtvom silovanja.
Iako je donesen zakon koji kažnjava zločin silovanja zatvorskom kaznom od 5 do 20 godina, u praksi se slabo implementira. Rijetki su osuđeni na zatvorske kazne, a ukoliko nekoga i osude, podmićivanjem ili bijegom iz zatvora izbjegnu kaznu. To značajno obeshrabruje žrtve u prijavljivanju silovanja policiji, jer žrtve se srame i boje reakcije obitelji, a često su stigmatizirane i napuštene od svoje okoline.
Kongo je dobio nezahvalnu i strašnu titulu svjetske prijestolnice silovanja, što dodatno treba potencirati svjesnost o groznim činovima koji se nažalost i nakon rata dešavaju. Sve dok na svijetu postoji zemlja u kojoj se u svakih 5 minuta siluju 4 žene, to je ozbiljan pokazatelj kako se krše osnovna ljudska prava žena. Poražavajuće statistike o žrtvama silovanja jasan su i glasan poziv afričkih žena upomoć te svakako imamo obvezu učiniti sve što je u našoj moći kako bismo im pružili potporu i zaštitu te zaustavili daljnji porast napada.