Femicid čini 25 do 30% svih ubojstava.
Svakih 15 minuta u RH bude fizički zlostavljana jedna žena.
Svaka treća žena u RH doživjela je ekonomsko nasilje u partnerskom odnosu.
Ovo su samo neki od podataka o nasilju prema koji su jutros izneseni pred Hrvatskim saborom u sklopu prosvjedne akcije povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. “Je li RH ozbiljna u borbi protiv nasilja nad ženama ako predloženi proračun za 2018. za ‘unaprjeđenje zaštite žrtava nasilja nad ženama’ iznosi samo 2,1 milijun kuna?”, pitaju se organizacije civilnog društva, aktivistkinje i političarke, koje su pred Saborom od zastupnika i zastupnica Hrvatskog sabora te Vlade RH zahtijevale ratifikaciju Konvencije Vijeća Europe za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) do kraja tekuće saborske sjednice.
“Pozivamo naše zastupnike i zastupnice, ali i sve građane i građanke RH da ne nasjedaju na priču o nametanju rodne ideologije – pojma bez ikakvog sadržaja – i da ne nasjedaju na priču da se Istanbulskom konvencijom promiče rodna ideologija, jer osnovno što Konvencija radi jest pružanje mehanizama zaštite ženama od nasilja. Sve ostalo je demagogija”, poručila je jedna od organizatorica akcije Lana Bobić.
Zastupnici i zastupnice mogli_e su dati svoj potpis na ulazu u Sabor, a potpisom su javno obećali_e da će “u solidarnosti sa svim ženama izloženim seksualnom, fizičkom, psihičkom i fizičkom nasilju i diskriminaciji, u sućuti i poštovanju za sve žene koje su ubili njihovi supruzi, partneri, očevi, sinovi, preuzeti odgovornost za ratifikaciju Istanbulske konvencije i sustavnu zaštitu svih žena Hrvatske od rodno uvjetovanog nasilja”.
Izjavu su potpisali zastupnici i zastupnice Anka Mrak Taritaš, Bernarda Topolko, Vesna Pusić, Sabina Glasovac, Goran Aleksić, Furio Radin, Bojan Glavašević, Ivan Kovačić, Dalibor Prevendar, Joško Klisović, Mihael Zmajlović, Domagoj Hajduković, Nenad Stazić, Predrag Matić, Peđa Grbin, Arsen Bauk, Gordan Maras i Darko Parić i drugi.
{slika}
Potpisale_i su da će: “glasati za bezrezervnu ratifikaciju Istanbulske konvencije, glasati za namjenska sredstva u Državnom proračunu za 2018. za provedbu Istanbulske konvencije, aktivno se suprotstaviti društvenim i političkim napadima na politiku rodne ravnopravnosti i Istanbulsku konvenciju, tražiti političku odgovornost Premijera i Vlade RH ukoliko Vlada Saboru ne uputi zakonski prijedlog za bezrezervnu ratifikaciju Istanbulske konvencije do kraja aktualne saborske sjednice u 2017. godini”.
Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije objasnila je zašto se zapravo odugovlači s ratifikacijom Istanbulske konvencije. “Rodna ideologija vješto se koristi kako bi vladajući izbjegli još jednu godinu povećati proračun za zaštitu žena i djevojčica od nasilja. Ako to sad ne uđe u proračun ili se izglasa naknadno, oni to najvjerojatnije neće staviti ni u rebalans nego će ući u proračun tek za 2019. godinu. Na taj će način odgoditi primjenu, ali će odgoditi i proračunske obaveze koje primjena stvara. Dakle, ne radi se ni o kakvoj rodnoj ideologiji nego o konkretnim stvarima, a to je novac koji treba odvojiti za skloništa za žene, novac koji treba odvojiti za SOS linije, za stručnu pomoć žrtvama seksualnog nasilja; te odlučnost da se počnu provoditi svi oni instrumenti zaštite od seksualnog uznemiravanja i drugačiji tretman žena u kaznenim postupcima za seksualno nasilje”, poručila je Benčić.
{slika}
Još je jednom naglasila važnost ratifikacije Istanbulske konvencije kojom se “po prvi se puta utvrđuje pozitivna obveza države i to financijska odgovornost države prema žrtvama nasilja ako država nije postavila sve one mehanizme koje je trebala postaviti da žene žrtve nasilja zaštiti od nasilja ili da to nasilje sankcionira”. To konkretno znači, kaže Benčić, da žena – u slučaju u kojem je tražila pomoć od policije, a policija nije došla ili nije na vrijeme sankcionirala počinitelja, a ona je zbog toga pretrpjela nasilje – može ne samo tužiti nasilnika, već i državu što je propustila određenu radnju koja ju je trebala zaštititi od nasilja.
Svoj potpis i javno obećanje dali_e su zastupnici i zastupnice oporbe (njih nekolicina), dok se iz HDZ-a i dalje čeka jedinstveni stav stranke. “Vjerujemo da će na kraju imati jedinstven stav, ali izgleda da to još nije dozrelo. Mislim da je razlog taj da troškovi primjene ne uđu u proračun, a ne zato što se netko boji rodne ideologije. Zaista nitko normalan ne vjeruje u ‘rodnu ideologiju’ nego ju koriste kao izliku za nefinanciranje onoga što bi ratifikacijom morali financirati”, zaključila je Benčić.
Na obmane o rodnoj ideologiji koje se šire u javnosti reagirala je i Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč. “Ratifikacija Istanbulske konvencije bitna je zato što se u javnosti stalno miče fokus s nasilja i uporno se priča o nečem drugom. Očito žene nisu važne, pogotovo ovoj strani koja uporno govori o tzv. rodnoj ideologiji umjesto o onome što je stvarni problem – nasilje protiv žena. U Hrvatskoj svaki mjesec barem jednu ženu ubije sadašnji ili bivši partner. Ako to nije alarmantan podatak zbog kojeg bi svi trebali ustati, onda ne znam koji jest.”
{slika}
Medijima se obratila i Anka Mrak Taritaš. “Premijer je rekao da će do kraja godine Istanbulska konvencija doći u saborsku proceduru. Ovo ljeto je zakon kojim se Istanbulska ratificira bio u javnoj raspravi. Bilo je 370 primjedbi, sve su obrađene i onda je na web stranici objavljen i odgovor na te primjedbe. Taj odgovor bio je dostupan dan i pol, a onda je maknut. Očito da nekim udrugama to nije odgovaralo, očito nekim udrugama koje pišu Obiteljski zakon to nije odgovaralo”, poručila je i predložila svima koji imaju problem s terminom ‘rod’ da pogledaju dokumente koje je Sabor donio u doba, npr. Vlade Ive Sanadera, u kojima se već koristi taj termin.
“Vlada Zorana Milanovića u kojoj sam bila ima i zamjerke. To je jedna od tih zamjerki i moramo se malo posuti pepelom, trebali smo to napraviti”, pokajnički je ustvrdila Mrak Taritaš na pitanje zašto Vlada Zorana Milanovića nije ratificirala Istanbulsku konvenciju onda kad ju je i potpisala – 2013. godine.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
