Posljednjih tjedana Hrvatskom se valjaju štrajkovi i prosvjedi novinara i novinarki. Novinari/ke Glasa Istre započeli su sa štrajkom 7. studenog. Posljedica je to višemjesečnih neuspješnih pregovora sindikata s poslodavcem, koji želi uvesti šestodnevni radni tjedan, dodatno smanjiti već prepolovljene plaće te otpustiti 30-tak radnika, odnosno četvrtinu zaposlenih. ‘Sindikat na to ne pristaje već traži da se potpiše kolektivni ugovor, koji će biti rezultat pregovora, a ne naredbe poslodavca, i u kojem će biti minimum sigurnosti za nas radnike’, istaknula je sindikalna povjerenica Maša Jerin.
No, ‘Glas Istre’, bez obzira na štrajk zaposlenika, izlazi zbog odluke sutkinje Županijskog suda u Puli Ondine Vidulin-Matijević koja je proglasila djelatnost novinarstva nužnim poslom koji se ne smije prekidati niti kada radnici štrajkom pokušavaju izboriti svoja prava. Prema podatcima sindikata štrajka 80-tak zaposlenika “Glasa Istre”, a 20 ih ima radnu obvezu. U znak podrške kolegama u Glasu Istre novinari/ke diljem Hrvatske 11. studenog održavali su štrajkove solidarnosti u akciji koju je inicirao Sindikat novinara Hrvatske.
Novinari/ke Radia 101 8. studenog su organizirali štrajk upozorenja. Račun Radija je blokiran, a posljednja plaća isplaćena je u studenom 2009. Od tada se isplaćuju pozajmice – zadnja za travanj 2010. Doprinosi, porezi i prirezi ne uplaćuju se od veljače 2009.
Danas, točno u podne, krenuo je prosvjed ispred HRT-a. Nezadovoljstvo radom HRT-a koje se rapidno povećalo neobjašnjivom 20-minutnom cenzurom posljednje Latinice, a zatim i otkazima redatelju i novinaru koji su dugogodišnji suradnici na Latinici, kao i prijavom voditelja Denisa Latina te novinarke Ane Jelinić Etičkom povjerenstvu, kulminirat će prosvjedima na Prisavlju. Istovremeno zbog plana restrukturiranja HRT- na Prisavlju će uslijediti novi val otpuštanja honorarnih suradnika od kojih mnogi na javnom RTV servisu rade dugi niz godina.
Ovi posljednji događaji pokazuju alarmantno stanje u hrvatskim medijima. Novinar/ka koji stvara pod pritiskom otkaza i kršenja svojih prava postaje laka meta za pritiske poslodavca te zbog straha pristaje na cenzuru, interveniranje u tekstove i autocenzuru. Neslobodan novinar/ka ne može stvarati slobodne novine, pa zajedno s medijskim radnicima/cama trpe i čitatelji/ice, građani/ke te u konačnici to predstavlja prepreku razvoju demokratskog društva
