Na zboru radnika, održanom u utorak u šivaonici, “Uzorove” radnice dale su rok od tjedan dana direktoru Teu Mandiću da poduzme sve radnje kako bi naplatio milijunska tvrtkina potraživanja.
Ako se od tog iznosa njima ne isplate plaće, spremne su i same zatražiti pokretanje stečaja, na što imaju pravo kao vjerovnice.
Podsjetile su “Uzorove” radnice, koje su posljednju plaću, odnosno jedan dio nje, vidjele za kolovoz prošle godine, da im čak 5,5 milijuna kuna duguju društva u vlasništvu njihova gazde Bruna Orešara.
Preciznije, riječ je o hotelima u Novom Vinodolskom. Stoga su čak razmišljale da se protiv tih dužnika predloži pokretanje stečajnih postupaka.
– Zašto pokrenuti stečaj društva u kojem same radimo i sebi ukinuti radna mjesta, kako bismo naplatile plaće koje smo zaradile, kada istodobno imamo potraživanja iz kojih bi se dalo isplatiti sve naše zaostatke, kazuje nam Ljiljana Šućur, predsjednica Sindikata “Uzora”.
Dobrano se zakuhalo na zboru radnika/ca, bila mu je nazočna i tehnička direktorica Katja Baras, potvrdivši radnicama kako – posla ima.
Sklopljeni su ugovori s “Pleterom” i s “Hrvatskim željeznicama”, u tijeku su pregovori s “Vatroprometom” i “Valamarom”, ali direktorica se boji kako bi krivo konotiran medijski napis mogao utjecati na budućnost tvrtke.
‘Ne mogu ja više’
No, radnice su jednoglasno pristale da se o njihovoj nevolji piše, iako im je “silenzio stampa” u svojim dopisima preporučavao i sam vlasnik Bruno Orešar. Kako i ne bi kada mu i radnici “Jadrankamena” štrajkom pokušavaju izboriti plaću.
– Ko može pola godine živit bez plaće?! Ne mogu ja više, bolje je ić ća, snać ćemo se, ali ovo čekanje, ova neizvjesnost me ubija, dovikuje im jedna radnica.
– Neću više ni za koga mukte radit, kazuje druga, al se tješim da mi je svaki dan ovdje, iako je neplaćen, jedan dan radnog staža više. Punih 33 godine radnog staža u “Uzoru” ima Josip Burić, jedan je od rijetkih koji se ne boje svojim imenom “izać u foje”, kako kaže.
– Sram me dolazit ovdi svaki dan i ne radit ništa, gubim osam sati dnevno, na selu bi barem okopa kumpire, veli nam Burić.
Ne uspijevaju se radnice baš u svemu dogovoriti što točno žele, ali su jednoglasne u jednome – žele plaću! Odmah! Sad! I sve zaostatke, kako su predložile upravi tvrtke! Odvjetnica koju im je sindikat preporučio se razboljela, čekaju da se vrati s bolovanja, direktor Mandić je također na bolovanju, a ni njima svima nije dobro.
– Ko god dođe među nas, razboli se, pronalaze snage za šalu. U svakoj šali pola je istine, jer o svojim su neljudskim uvjetima izvijestile i HHO, uputile su apel i predsjedniku Ivi Josipoviću, pozivaju svakog onog odvjetnika “koji ima muda” da im pomogne uhvatiti se ukoštac sa svim mutnim poslovima oko njihove privatizacije – no naglašavaju kako novca nemaju. Nemaju ni za kruh. Doslovno.
