Trećina žena u Hrvatskoj doživjela neki oblik nasilja u obitelji, rezultat je istraživanja “Zaštita prava i pružanje podrške žrtvama /svjedocima nasilja u obitelji” koje je u suradnji sa Ženskom sobom – centrom za seksualna prava proveo Ured za ravnopravnost spolova. Istraživanje je predstavljeno povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Prema službenim podacima policije, godišnje se prijavi i registrira od 14 do 22 tisuća slučajeva obiteljskog nasilja, u kojima su 71 posto žrtava žene, a cilj ovog istraživanja je, prema riječima, predstojnice Ureda za ravnopravnost spolova, Helena Štimac-Radin, utvrditi kolika je doista realna potreba za pružanjem pomoći i podrške žrtvama ili svjedocima obiteljskog nasilja te kako je poboljšati i unaprijediti.
U 96 posto slučajeva nasilnik je bio muž, odnosno partner ili bivši partner, a nasilje je trajalo od tri do 51 godine. Najviše ih je u starosnoj dobi od 41 do 45 godina, 46 posto ih je u braku, 45 posto nezaposleno, 80 posto ih ima primanja ne veća od 2.500 kuna, a 35 posto ih je u djetinjstvu bilo svjedok nasilja u primarnoj obitelji.
Istraživanje je provedeno na dvije skupine ispitanika: 183 žrtve nasilja (otprilike jedan posto od službeno prijavljenih) i 389 djelatnika u šest nadležnih institucija, javnih ustanova i organizacija civilnog društva, od policije i sudova do skloništa i centara za socijalnu skrb
Predstavljajući rezultate istraživanja koordinatorica Ženske sobe-Centra za seksualna prava Maja Mamula rekla je da su rezultati pokazali kako Hrvatskoj, po preporukama Vijeća Europe, nedostaje još oko 700 mjesta u skloništima za žrtve nasilja u obitelji (sada ih postoji nešto više od 300 u 19 skloništa). Upozorila je kako Hrvatska ima i samo jedan Centar za žrtve seksualnog nasilja, a po preporukama Vijeća Europe bi ih trebalo biti 11. Uz to, postoji 20 do 30 mjesta gdje žrtve mogu dobiti dugoročnu besplatnu pravnu i psihološku pomoć, a trebalo bi ih biti više od 50. Mamula je kazala i da bi svaka županija trebala imati i bar jedan servis za rad sa žrtvama nasilja u obitelji, a ne da ih u Zagrebu ima 11 dok u središnjoj Hrvatskoj postoji “velika rupa”.
Ogroman problem žrtvama predstavljava povratak u zajednicu nakon što izađu iz skloništa, a država nema nikakve strategije pomoći u rješavanju stambenog pitanja i nalaženja posla žrtvama nasilja. Također trenutno ne postoje nikakvi oblici praćenja što se događa sa žrtvom nakon što jednom napusti sigurno mjesto skloništa za žrtve nasilja.
U obiteljskom i seksualnom nasilju preko 90 posto žrtava su žene, a osim fizičkog nasilja žrtve su i ekonomskog i psihičkog, te emocionalnog zlostavljanja, kao i izolacije, odnosno zatvaranja, zaključavanja i onemogućavanja da posjećuju obitelj. Svake godine u Hrvatskoj nasilnici ubiju od 20 do 45 žena, a u svakom drugom slučaju ubojstva počinitelji su partneri žrtve. Brojke nasilja nad ženama su daleko veće pa se procjenjuje da u obiteljskom nasilju na svaki prijavljeni slučaj dolazi još deset neprijavljenih, a na svako prijavljeno seksualno nasilje još 15 do 20 neprijavljenih slučajeva.
Istovremeno sa predstavljenjem istraživanja objavljeno je da je zbog 33-postotnog smanjenja sredstava za rad skloništa za žene, odnosno 150 tisuća kuna manje u gradskom proračunu za 2011. godinu, Autonomna ženska kuća Zagreb bit će prisiljena privremeno zatvoriti svoje sklonište za žene žrtve nasilja, upozorila je Neva Tolle, koordinatorica Autonomne ženske kuće, na okruglom stolu Povjerenstva za ravnopravnost spolova zagrebačke Gradske skupštine.
Tolle je ustvrdila kako ovakvom politikom Zagreb ne može biti model u suzbijanju nasilja nad ženama, jer postojeća skloništa za žene ionako imaju pet puta manje kapaciteta od preporučenog standarda, a sada se ugrožava i njihov opstanak.
“U sklonište za žene uloženo je ukupno 2,5 milijuna kuna, a sada je zbog štednje u gradskoj blagajni pred zatvaranjem dvije trećine kapaciteta koji su na raspolaganju ženama”, ustvrdila je Tolle, zaključivši kako se “bez ozbiljnih sredstava za represiju i prevenciju nemoguće boriti protiv nasilja nad ženama”.
