Upoznajmo se s najnovijim kreativnim načinom kojim se pokušava spriječiti pristup pobačaju.
Iako je legalan i Ustavom zaštićen u Sjedinjenim Državama, to ne zaustavlja neke od država da pronalaze načine kako otežati pristup pobačaju. Jedni od najnovijih propisa, koji bi mogli naći zagovornike/ce među zakonodavcima, su zakoni koji zahtijevaju da se tkivo fetusa pokopa ili kremira. U Teksasu je donesena tiha odluka prema kojoj se od klinika za pobačaj, i žena, zahtijeva da sudjeluju u tradicionalnom ritualu oplakivanja.
Evo što trebate znati o zakonima o pokapanju/kremiranju fetusa te zašto su oni loši za reproduktivna prava u SAD-u:
Kakvi su zakoni?
“Otkad je klinika za pobačaje u Sjedinjenim Državama, postoje i protokoli kako postupati s produktom začeća, iliti fetusom”, za Huffington Post govori Elizabeth Nash, viša upraviteljica na Guttmacher Institutu, organizaciji koja se fokusira i bavi reproduktivnim pravima. Nash nastavlja: “Uobičajeno je da se fetalno tkivo tretira kao bilo koje tjelesno tkivo. Dakle, kao medicinski otpad”.
Naglašava kako postoje sitne razlike od države do države, ali već desetljećima klinike za pobačaj redovno potpisuju ugovore sa službama za tretiranje medicinskog otpada koji, prema tim ugovorima, spaljuju fetalna tkiva.
Međutim, posljednjih godina, nekoliko država, primjerice Indiana, dom čvrsto uvjerenog republikanskog potpredsjedničkog kandidata Mikea Pencea, koji ne podržava pravo na izbor, donose zakone prema kojima fetalno tkivo mora biti kremirano ili pokopano. Zakon u Indiani trenutno nije na snazi jer je zaustavljen od strane federalnog suca.
Prema izvještaju The Atlantica, još neke države, kao što su Južna Karolina i Mississippi, od nedavno uzimaju u obzir donošenje sličnih zakona. Štoviše, teksaški Zdravstveni odjel u rujnu je neprimjetno donio izmijenjeni set prijedloga o pokapanju/kremiranju fetusa. Zakonodavni savjetnik i zagovornik prava na izbor, Blake Rocap za Huffington Post govori kako su u razdoblju otvorenom za komentare ti prijedlozi lako mogli postati i zakoni već u tjednu nakon što su iznešeni.
Važno je naglasiti kako su tužbe od strane organizacija kao što su Planed Parenthood i Američki savez za građanska prava (ACLU) zaslužne za to što zakoni još nisu na snazi i Rocap kaže kako je isti razvoj događaja predviđao i za Teksas, ali i to da takve prepreke neće zaustaviti neke od država da nađu druge načine da prijedloge pretvore u zakone.
Kako utječu na žene?
Nezgodno je sažeti i nabrojati sve načine na koje bi donošenje ovakvih zakona moglo štetiti ženama jednostavno zato što je upitno kako bi ti zakoni funkcionirali.
Teksaško udruženje doktora/ica i Teksaško bolničko udruženje u nedavnom su upitu teksaškom Zdravstvenom odjelu tražili odgovore na pitanja je li kremiranje nakon kojeg slijedi sprovod zaista prikladan način za odlaganje fetalnog tkiva te hoće li i smrtni list biti potreban i/ili javan, hoće li pogrebnik biti prisutan te što žene trebaju činiti u slučaju spontanog pobačaja. Još je jedno bitno pitanje, a to je tko sve to plaća? U upitu Odjelu stoji kako se u prijedlozima ne spominje na kome je financijska odgovornost te kako se cijene kremiranja kreću do 4 tisuće dolara, a pokopa čak do 10 tisuća. Teksaški Pogrebni savez također traži od države odgovor o plaćanju troškova i kritizira prijedloge koji ograničavaju ženino pravo na izbor.
“Svi ti prijedlozi i zakoni imaju isti cilj, a taj je zakomplicirati uobičajenu liječničku praksu i otežati ženama pristup pobačaju stvarajući nepotrebne zahtjeve”, kaže Rocap iz teksaškog NARAL-a, koji podržava pravo na izbor, te nastavlja: “Ako u tome uspiju, učinit će pobačaj pretjerano skupim, puno skupljim nego što bi trebao biti”.
Što donosi budućnost?
Unatoč činjenici da kremiranje fetusa i zakoni o pokapanju fetusa imaju mane te da su osporeni u nekoliko država, Nash govori kako se u posljednje dvije godine diže prašina oko njih, posebice nakon izrazito preinačenih i diskreditiranih videa Planed Parenthooda, koji su doveli do kongresnih istraga.
“U samo nekoliko godina ovo je pitanje došlo od ideje do prilično tegobnih zakona i odredbi i izgleda da će postati jedna od bitnijih stavki na zakonodavnom planu sljedeće godine”, pojašnjava Nash.
Nash kaže da obveza kremiranja i pokapanja fetusa ne ograničava ženino pravo na pobačaj samo time što je financijski opterećujuće i što mijenja politiku poslovanja klinika za pobačaj nego je to i pokušaj ideološke promjene te prisiljavanje društva na to da prihvati novi stav o tome što jest, a što nije fetalno tkivo.
“Ovo je zanimljiv odmak od ženskog zdravlja kao razloga“, zaključuje Nash.
“Godinama su protivnici/e pobačaja pokušavali/e dokazati kako su ograničavanja potrebna zbog zdravlja žene, a ovo je zaista odmak od toga. Ovdje se više ne radi o zdravlju žene. Ovdje se pokušava promijeniti stav i pogled na fetus i produkt začeća kako bi se krenulo iz temelja, a to znači promjenu zakona o pobačaju“, zaključuje.
Prevela i prilagodila Sonja Novoselić
