Povodom nastupa Željke Markić na Novoj TV u sučeljavanju sa Sandijem Blagonićem dana 27. studenog 2013, Hrvatsko sociološko društvo reagira, kao strukovna organizacija, na opetovano pozivanje na tzv. ‘teksašku studiju’, čiji je znanstveni kredibilitet upitan što je već u nekoliko navrata bilo pokazano, a zaključci koji se u njoj iznose nisu u skladu s prikupljenim podacima. Korištenjem te studije se pokušava dati znanstveni legitimitet tvrdnjama da je za djecu nepovoljno odrastanje u homoseksualnim obiteljima iako podaci na kojima je ona bazirana to ne pokazuju. S obzirom na to da je u javnosti više puta iznesena kritika te studije, njeno ponovno korištenje smatramo namjernim pokušajima manipulacije znanstvenim istraživanjima koja štete kako ugledu struke tako i točnom informiranju javnosti.
Pod ‘teksaškom studijom’ se zapravo krije rad Marka Regnerusa pod naslovom How Different Are the Adult Children of Parents Who Have Same-Sex Relationships? Findings from the New Family Structures Study, objavljen u časopisu Social Science Research. Regnerus tvrdi da njegovi podaci pokazuju kako djeca odrasla u istospolnim obiteljima postižu lošije rezultate na raznim socijalnim, emotivnim i relacijskim pokazateljima od djece odrasle u obiteljima s roditeljima različitog spola.
Međutim, Regnerus u svojoj studiji nije ispitivao djecu iz istospolnih obitelji kao što se tvrdi, već su većinu njegovog uzorka činila djeca iz neuspjelih heteroseksualnih brakova koja su vjerovala da je jedan od njihovih roditelja u nekom trenutku života imao barem jednu romantičnu vezu s osobom istog spola. U uzorku od 248 djece koje je Regnerus kategorizirao kao djecu iz istospolnih obitelji, samo je tek dvoje uistinu živjelo sa svojim homoseksualnim roditeljem i njegovim/njezinim istospolnim partnerom od rođenja do 18. godine. Dakle, ‘teksaška studija’ uopće nije ispitivala djecu odraslu i odgajanu u homoseksualnim obiteljima.
Regnerus je dakle djecu iz raspalih heteroseksualnih veza čiji su roditelji imali homoseksualno iskustvo uspoređivao s djecom koja su od rođenja do 18. godine živjela u stabilnim i netaknutim obiteljima i čiji su biološki roditelji još uvijek vjenčani.
Različiti rezultati koji su favorizirali djecu odraslu u heteroseksualnim obiteljima su stoga posljedica manipuliranja uzorkom i podacima, a ne postojanjem eventualne razlike između heteroseksualnih i homoseksualnih obitelji. Detaljna kritika Regnerusovog rada iznesena je u članku Gary J. Gates et al., Letter to the Editor and Advisory Editors of Social Science Research(41 Social Science Research 1350 (2012)) koji je potpisalo preko stotinu znanstvenika iz područja društvenih znanosti.
Sam Regnerus je neke kritike priznao i pokušao na njih odgovoriti u članku Parental Same-Sex Relationships, Family Instability, and Subsequent Life Outcomes for Adult Children: Answering Critics of the New Family Structures Study with Additional Analyses (1 Social Science Research 1367, 1369 (2012), međutim na većinu njih, uključujući gore iznesene kritike, nije ponudio odgovore niti izmijenio znanstveno neutemeljene interpretacije podataka. Stoga se na temelju ovog istraživanja jedino može zaključiti da je za razvoj djece bitna stabilna obiteljska okolina. Takav zaključak je u skladu s većinom socioloških i psiholoških istraživanja koja pokazuju da je obiteljska stabilnost, a ne seksualne preferencije roditelja ono što određuje razvoj djece i njihov uspjeh budućem životu. Pregled istraživanja u posljednjih 25 godina pokazuje da djeca koja odrastaju u istospolnim obiteljima postižu jednake rezultate u svim područjima kao i djeca koja odrastaju u heteroseksualnim obiteljima. (Michael Lamb, Mothers, Fathers, Families, and Circumstances: Factors Affecting Children’s Adjustment, 16 Applied Developmental Science 98, 104 (2012).
