Svake godine Mreža kuća ljudskih prava organizira Regionalni sastanak branitelja i braniteljica ljudskih prava. Tako je ove godine Kuća ljudskih prava u Zagrebu ugostila mnoge uvažene aktere i akterice na konferenciji pod nazivom Sloboda izražavanja i raspravljanja u javnoj sferi u procesu digitalizacije, koja je održana 04.10. i 05.10.
Ova je konferencija organizirana kako bi se prokomentirali novi izazovi i ograničenja koja su nastupila u području novinarstva, s naglaskom na javne medijske servise i neprofitne medije, nakon procesa digitalizacije. Raspravljalo se i o porastu kontrole nad medijima od vodećih političkih aktera i akterica. Cilj konferencije je rad na poboljšanju uloge neprofitnih medija i nezavisnog novinarstva te pronalazak načina za njihovu održivost.
U procesu digitalizacije, dostupnost informacija je krajnje protočna. Mali je broj svjetske populacije koji nema pristup svakodnevnim događajima iz svakog područja svijeta. Novosti su u većini slučajeva besplatne, i manje-više potrebno je samo posjedovati računalo i pristup internetu. Također, ono što se izmijenilo jest i sam protok informacija. Diskusija je najviše napredovala tim procesom, svaka se vijest može komentirati, a glavna funkcija novinarstva uz informiranje jest i rasprava, odnosno otvaranje prostora za javnu debatu. Izvještaju iz raznih područja svijeta prenose se društvenim mrežama, a kreatori/ice i prenositelji/ice informacija više nisu samo novinari/ke. Dakle, novinarstvo je posao koji nije rezerviran isključivo za novinare i novinarke.
No, to sve nije u potpunosti pozitivno. Novinarsku praksu zahvatila je globalna dekadencija. Danas novinari i novinarke gube monopol na prvu objavu vijesti. Ljudi to sami čine, izvještavati može bilo tko jer internet je dostupan; na raznim mrežama, forumima i inima svatko može napisati bilo što. Time se uglavnom stvara prolaz za spin doktore. Na većini internetskih stranica vlada copy/paste izvještavanje, puko prevođenje većine novosti. Žutilo se žuti, i sve je manje ljudi željno informacija o društvenom, ekonomskom, političkom ili kulturnom stanju – najčitanije su trač rubrike. Tabloidizacija u potpunosti je istisnula istraživačko novinarstvo, te se veći naglasak stavlja na produkciju “soft” novosti. Uz to gotovo 2/3 prostora u novinama, što u papirnatom što u e-obliku, zauzimaju reklame. To je ono što predstavlja drugi problem u ovoj raspravi.
{slika}
Koliku slobodu novinari i novinarke zaista uživaju? Gledaju li oni na čitatelje i čitateljice kao na građanstvo ili kao na potrošače i potrošačice? Čim više reklama postoji u nekom mediju, to je veći pritok financija. Time se s gubi nezavisnost novinara i umanjuje demokratičnost. Uz problem privatizacije medija od strane korporacija, veći problem predstavlja utjecaj vladajućih elita koji onemogućava transparentnost. Najveća opasnost penetracije policy-makers-a u sferu novinarstva i izražavanja je upravo cenzura i namjerno izobličavanje i sakrivanje informacija. Također postoji velika opasnost i u području javne debate, jer zbog pogrešnog mišljenja ili izražavanja inih, u nekim kulturama prijete kazne za pojedince. Na žalost, anonimnost i sigurnost nisu zagarantirani.
U dvodnevnoj konferenciji, prvi dan u Novinarskom domu, sudjelovali su članovi Open society foundations-a koji su izlagali rezultate istraživanja Mapping digital media, projekta koji istražuje prilike i rizike izazvane prelaskom sa tradicionalnih (analognih) medija na digitalne. Istraživanje je provedeno u 60 zemalja, a na ovoj konferenciji izloženi su rezultati iz Hrvatske, Mađarske i Estonije. Detalje o projektu u Hrvatskoj, koji su provodile Viktorija Car i Ivana Andrijašević, možete pronaći OVDJE! Uz njih u posljednjoj diskusiji raspravljalo se o neprofitnim medijima i građanskom novinarstvu.
Posljednji dan, konferencija je održana u prostorijama Fakulteta političkih znanosti, gdje su se održale dvije radne grupe. Jedna se grupa bavila problemima javnih medijskih servisa, a druga neprofitnim medijima. Obrađivala su se pitanja zakonodavstva i financija, te sadržaja i tehnologije. Zaključeno je da je proces digitalizacije isključivo top-down proces u Hrvatskoj, na koji građanstvo još nije u potpunosti spremno i trebalo bi u pripremu i razvoj medija uključiti nevladine organizacije koje bi kontrolirale odluke policy-makers-a.
Ne postoji ni jedan zakon o internetu, kao o najraširenijoj debatnoj mreži. Treba se riješiti problem zaštite djece, zaštite autorskih prava i zaštite ljudskih prava. Svaki zakon, preporuča se, treba biti objavljen, i javnost s njima mora biti upoznata. Potrebno je istaknuti važnost ovakvih konferencija i okruglih stolova, te ih učiniti čim dostupnijima i otvorenijima za javnost. Jer u konačnici, zbog njih se ovakve rasprave i provode.
