U više od 75 država homoseksualnost je zakonom zabranjena, a u najmanje pet kažnjava se i osuđuje na smrt. Kad razmišljamo o izbjeglicama najčešće ih povezujemo s ljudima koji bježe od građanskih ratova, prirodnih katastrofa ili političke opresije. Stotine osoba svake godine napušta svoje domove i postaju izbjeglice zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja od članova svog društva, često i vlastite obitelji, države i policije, te aktivnim prijetnjama njihovim životima, brojne osobe drugačijeg seksualnog opredjeljenja dolaze u Kanadu u potrazi za sigurnijim životom. Kada napokon stignu, moraju se kretati kanadskim imigracijskim sustavom s minimalnim financijskim sredstvima, jezičnim vještinama i podrškom.
Budućnost tih izbjeglica ovisi o odluci jedne osobe, na jednom ročištu. U većini slučajeva, pojedinci i pojedinke su proveli/e čitav život skrivajući svoju seksualnost i samim time imaju jako malo dokumentacije koja bi potkrijepila njihove tvrdnje. Migriraju svojom odlukom i najčešće u tajnosti, a čak se i u Kanadi pribojavaju prilaziti svojim etničkim skupinama jer su uvjerenja kako predrasude nisu ostavljene na granici i kako bi mogli ponovno proživjeti nasilje i poniženja. Ako im se odobri stalni boravak, mogu započeti novi život u nepoznatoj zemlji. Kanada iza sebe ima desetljeća štićenja ljudskih prava i omogućavanje novog života onima kojima je zaštita najpotrebnija. Iako je borba teška i duga, izbjeglice ulaze u čitav proces nadajući se kako će time zaštiti svoje živote i dobiti priliku za novim životom daleko od svojih domovina.
U serijama fotografija Matthewa Sherwooda zabilježeni su njihovi životi, priče i borba s kojom su se neki pripadnici/ce LGBTQ zajednice morali suočiti tijekom legalnog procesuiranja njihove zamolbe za trajnim azilom u Kanadi. Iako još uvijek nedovršen, projekt ‘Let us stay’ daje detaljan uvid u sudbine ljudi koji su se našli u stranoj zemlji u borbi za život na koji u svojoj domovini nemaju pravu. Fotografije privlače pozornost već na prvi pogled, no u pozadini kriju mnogo više od zamrznute emocije: životnu ispovijest, neizvjesnost i borbu za opstanak.
{slika}
21. siječanj 2014. godine. Soraya Hoggarth uzima duboki udah u svojoj sobi u ženskom skloništu u Torontu, nakon što je tri puta bila odbijena za najam stana. Soraya je izbjeglica iz Jamajke čiji se zahtjev za azilom temelji na diskriminaciji i okrutnosti kojom se LGBTQ osobe tretiraju u njezinoj domovini. Imala je pozitivno saslušanje na kraju 2013. godine, što znači da je njezin zahtjev odobren i da će joj biti dozvoljeno da ostane u Kanadi i dobije stalan boravak.
{slika}
Ova fotografija prikazuje reakciju Abdulaha Aziza Ssalia nakon saslušanja u Odboru za imigraciju i izbjeglice u Kanadi, 2. prosinca 2013. godine. Primio je negativnu odluku, što znači da je njegov zahtjev za azilom odbijen. Ssali je došao u Kanadu iz Ugande tražeći status izbjeglice na zbog načina na koji tretiraju homoseksualce u njegovoj domovini. Jedan član njegove obitelji otkrio je da je gay i proširio priču po cijelom selu. Policija ga je ubrzo uhitila i mučenjem iznuđivala informacije o drugim homoseksualcima u regiji. Tri dana nakon incidenta, otišao je iz Ugande i ostavio svoju obitelj koristeći radnu vizu za Kanadu, koju si je osigurao nekoliko mjeseci ranije. Od njegovog prvog saslušanja u prosincu, The Red Pepper (tabloid u Ugandi) objavio je listu imena homoseksualaca u državi i Ssali je imenovan u tim novinama. Trenutno se apelira na odluku Odbora da na sljedećem saslušanju priloži listu s imenima kao dodatni dokaz u svom slučaju. Ako se negativna odluka potvrdi, Abdulah Azizi Ssali ne zna što će učiniti, niti gdje će nakon Kanade otići.
{slika}
Rodney de Roche (u sredini, s lijeva) moli u posebnom prostoru namijenjenom za džamiju u ženskom centru u Torontu, 28. ožujka 2014. godine. Stigao je u Kanadu iz Trinidad i Tobaga bježeći od bande koja mu je prijetila smrću i iznuđivala novac nakon što su otkrili da je gay. Rodney je u Trinidadu imao putničku agenciju i od svoje zarade bandi je morao plaćati 5.000 dolara. Kad su se vratili tražeći veći iznos koji nije mogao platiti projetili su mu životom. Otišao je u Kanada, imao pozitivno saslušanje u travnju i dobio stalan boravak.
{slika}
Eugenia Flavius se useljava u subvencionirani stan u Torontu, 25. ožujka 2014. godine. Stigla je s Karipskog otočja, države Svete Lucije u lipnju 2012. godine nakon godina mučenja unutar zajednice u kojoj je živjela zbog svog seksualnog opredjeljenja. Eugenijin zahtjev temelji se na ponižavanjima s kojima se morala suočavati unutar svoje zajednice zbog veze sa ženom. Također je u bijegu od bivšeg muškog partnera koji joj prijeti smrću i koji ju je fizički i seksualno zlostavljao jer je lezbijka, a policija joj nije željela pomoći. Eugenia je predala svoj zahtjev prije promjene kanadskog imigracijskog sustava u prosincu 2012. godine. “Starim” zakonom može godinama čekati odgovor na svoj zahtjev, a još uvijek nema zakazan datum za prvo saslušanje. U zadnje dvije godine izgradila je novi život u Torontu, i mogla bi sve izgubiti ako joj se odbije azil kada napokon dođe na red za saslušanje.
{slika}
Osoba na slici transrodna je izbjeglica iz Južne Koreje koja sjedi na krevetu u svojoj unajmljenoj sobi u Surreyu, BC, 27. svibnja 2014. godine. Koristi pseudonim Kate, a u Kanadu je došla iz Južne Koreje nakon što je mobilizirana za vojsku. Identificira se kao žena i nije se osjećala ugodno na prisiljeni život i tuširanje s nepoznatim muškarcima u sljedeće dvije godine koliko bi trebala provesti u vojsci. Rekli su joj da treba promijeniti spol kako bi mogla izbjeći vojsku, pridružiti se vojsci ili biti zatvorena. Kate je imala uspješno saslušanje u svibnju i najvjerojatnije će joj biti odobren stalan boravak.
{slika}
Daniel Goncalves vozi se u podzemnoj prema imigracijskom uredu u Etobicoku u Torontu, 30. travnja 2014. U Kanadu je iz Brazila došao preko studentske vize kako bi pobjegao od svakodnevnih ponižavanja zbog svoje homoseksualnosti. Nakon što mu je istekla viza, odlučio je ne vratiti se u Brazil. Iako je njegova zemlja nije na listi sigurnih zemalja, zbog koje je teško imigrirati, otežana okolnost mu može biti što je u Brazilu to legalno. Saslušanje će imati ovo ljeto.
{slika}
Edgar Benjamin Buenrostro –Benjamin (na fotografiji s lijeva) ruča sa svojim dečkom Ericom u njihovom stanu u Torontu, 2. veljače 2014. godine. Benjamin je došao u Kanadu iz Meksika, i predao zahtjev za azilom zbog diskriminacije na račun njegove homoseksualnosti. Maltretiran je od članova svoje zajednice i seksualno napadnut od strane policijskog službenika dok je išao prema svome domu. Imao je uspješno saslušanje 2011. godine i sada sretno živi sa svojim partnerom, te je zaposlen u tvrtki za poslove čišćenja. Da je Benjamin došao u Kanadu koju godinu kasnije, pravila bi bila drugačija i možda ne bi uspio dobiti vizu. Naime, u veljači 2013. godine, Meksiko je dodan na posebnu listu zemalja koje Kanadska vlada smatra sigurnima ‘Designated Country of Origin list’. Uspješno odobravanje zahtjeva za izbjeglištvom iz DCO zemalja uvelike je otežan, a tražitelji azila imat će samo 45 dana kako bi pripremili svoj slučaj od dana kada predaju svoj zahtjev.
{slika}
Aketa Tonge, fotografiran u ulici 519 Church u Torontu, 9. siječnja 2014. godine. Tonge je došao u Kanadu iz Antigue (Gvatemale) 2011. godine nakon godina mučenja i prijetnji smrću zbog homoseksualnosti. Aketin partner je došao u Kanadu iz Jamajke kao izbjeglica zbog istog razloga godinu ranije. Kupio je avionsku kartu Aketi i pomogao mu kroz čitav proces za izbjeglice.
{slika}
Justin Romanov je 18-godišnji izbjeglica iz Rusije koji se odmara na svom krevetu nakon što je napravio Facebook stranicu za gay tinejdžere u Rusiji, 15. svibnja 2014. godine. Romanov je došao u Kanadu preko studentske vize kako bi se maknuo i odmorio od stalnih poniženja koje je trpio unutar svoje domovine. Godinama je zlostavljan u školi, te uhićen od strane policije zbog protestiranja protiv novog zakona o LGBT osobama. Svoj zahtjev za azilom predao je tokom istog mjeseca. Justin je veliki zagovornik LGBT prava, koji se fokusira na aktivizam mladih homoseksualaca koji rijetko imaju financijsku i društvenu potporu kako bi se mogli maknuti iz opasnog okruženja u kojem žive.
EGALE organizacija za ljudska prava u Kanadi, jedina je koja je usredotočena promociju ljudskih prava koji se baziraju na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. 2013. godine poslali su otvoreno pismo uredu za Imigraciju i izbjeglištvom, u kojem su iskazuju svoju zabrinutost. U svakodnevnom kontaktu s LGBT roditeljima u Rusiji koji traže spas u Kanadi jer se pribojavaju da bi njihova obitelj mogla postati ilegalna, a time bi izgubili skrbništvo nad svojim djetetom, organizacija EGALE zabrinuta je da kanadski imigracijski sustav neće moći podnijeti takvu humanitarnu krizu. Naime, Kanada ne dozvoljava da se istospolni parovi deklariraju kao bračni ili izvanbračni partneri, ako u njihovoj zemlji takva zajednica nije legalna. Također, nije dozvoljeno dodati na popis dodati djecu ako roditeljski odnos nije službeni priznat od strane države iz koje dolaze. Zbog niza zakonskih barijera koje ih sprječavaju da budu obitelj, većina ih se razdvaja kako bi svom djetetu omogućili bolji život, ili su natjerani putovati razdvojeno i individualno pristupiti zahtjevu za izbjeglištvom koji ne garantira ostanak svim članovima LGBT obitelji. EGALE je apelirao na promjenu zakona i potporu ruskoj LGBT zajednici zbog sve rigoroznijih zakona koji im prijete.
Nekoliko gradova poput Vancouvera i Toronto, ima svoje centre u kojima se brinu za izbjeglice tijekom njihovih prvih dana u zemlji, te ih pravno informiraju u vezi zahtjeva za azilom. Takva potpora je od izuzetne važnosti, jer se radi o osjetljivoj skupini ljudi koja godinama bježi od nasilja i represije u svojim domovinama. LGBTQ skupina je jedna od najugroženijih i najdiskriminiranijih u većini zemalja na svijetu, a zbog svoje otvorenosti prema ‘različitostima'” Kanadu vide kao svoje utočište. ‘Let us stay’ projekt je koji je zabilježio samo devet takvih priča, dok još stotine čekaju u redu da budu saslušane i prihvaćene u zemlji koja je “slamka spasa” za izbjeglice iz Azije, Afrike, Europe i Latinske Amerike.
