U pol’ 9 kod Sabe osmeročlani su bend osnovan prije četiri godine u stanu tadašnje basistice Sabe. Okupilo se te večeri pet prijateljica, i gle čuda – sve su upravo prekinule dugogodišnje ljubavne veze i odlučile o tome pisati pjesme!
Tada nisu ni sanjale da će itko, osim njihovih prijatelja i rodbine biti zainteresiran da ih posluša ili pozove da nastupe.
Međutim, ljubavna bol bila je upravo proporcionalna njihovom kreativnom zanosu i one su do jeseni imale svoje prve hitove i dogovoren nastup na Vox Feminae festivalu! Publika ih je dočekala sa rukama u zraku, dijelom oduševljena, dijelom zgranuta (“Što je sad ovo? Jel’ one ovo ozbiljno?”).
Posljednje dvije godine bend je odsvirao respektabilan broj nastupa u zagrebačkim klubovima poput Medike, Tvornice, Purgeraja, Saxa, Kset-a, ali i na festivalima Cest is d’best, L-fest, Velika rock eksplozija, slovenskim Rdečim zorama i austrijskom Lady Festu.
Frontwoman benda je pjevačica Martina, klavijature, harmonike i pratećih vokala latila se Ana, saksofon svira Marieta, električnu gitaru Goran, bubnjeve – Zrinka, akustičnu gitaru – Olga, violinu – Maja Sunčica, a na basu je Nataša.
U pol’ 9 kod Sabe potpisuju underground himne zagrebačke feminističke queer scene: “Prihvaćam sve”, “Veseli svaki me kraj”, “Želim biti strejt”, “Ljudska priroda” i “Disko”.
U njihovim pjesmama čut ćete o stanju u regiji, istospolnim ljubavima, čudnim tetama iz susjedstva, propitivanju sebe, prihvaćanju, odlaženju i patnji u G duru. Mogu se pohvaliti repertoarom od 20-tak pjesama i solidnim koncertnim setom u trajanju od sat i pol. Akustični aktivizam smatraju kičmom bendovske koncepcije.
Proteklu godinu bend je proveo u zagrebačkim studijima Kramasonik i Heim gdje su snimili veći dio prvog albuma. U režiji Noe Pintarića i Ane Opalić snimili su video spot za singl “Prihvaćam sve” koji se osam tjedana za redom držao na prvom mjestu Cenera Radija 101. Pjesma “Prihvaćam sve” u izboru glazbenog portala Terapija net odabrana je za najbolji regionalni singl 2012 godine.
Na društvenim mrežama i radijskim postajama trenutno promoviraju spot za posljednji singl “Da je moguće”.
Spot za pjesmu “Da je moguće” sastavljen je od materijala koje je redateljica i glavna autorica benda Ana Opalić snimila za vrijeme svojih putovanja u Tunis i Skadarsko jezero u Crnoj Gori, a dio materijala snimljen je u autu pod zagrebačkim pljuskom. Korišteni su i kadrovi iz njezinog dokumentarnog filma “Putopis – Skadarsko jezero” koji će svoju premijeru doživjeti tijekom godine. Režiju spota potpisuje sama, a savjetima je pomogao i stari suradnik benda Noa Pintarić.
Pjesma govori o mogućnosti nemogućeg, ostvarivoj utopiji bijega iz gradske sigurnosti u nomadski raj. Neobičnim stihom “brod koji hoda mi bi imale” autorice razotkrivaju sebe kao poklonice starih science fiction filmova iz 80-ih, te nesvjesno podražuju kolektivno naslijeđe svojih predaka – brodograditelja.
– Ne znam ništa o tome, “Da je moguće” je ljubavna pjesma u kojoj sam htjela naglasiti onu nevidljivu paralelnu stvarnost koja još uvijek leži u području nerealiziranih potencijala.. Treba imati na umu i staru izreku “pazi što želiš, da ti se ne ostvari”, oprezno je zaključila Opalić.
