Između ženskih pokreta i UN-ovih struktura i funkcija za postizanje ravnopravnosti spolova oduvijek je postojala stanovita simbioza. UN-ova Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena ( CEDAW ) tako je univerzalno prihvaćena kao međunarodna povelja ženskih prava, a pekinška Platforma za akciju kao njezin operativni plan. Konferencije UN-a o ženama umnogome su utjecale na formiranje i rast globalnih, regionalnih i nacionalnih ženskih pokreta i organizacija, kao i na vladajući diskurs te promjenu paradigme. Treća UN-ova ženska konferencija u Nairobiju 1985. godine potakla je tako stvaranje ženskih nevladinih organizacija u regiji. Zauzvrat, analitičke, normativne i operativne funkcije UN-ovog ustrojstva za ravnopravnost spolova, bile su podržane te provedene kroz rad ženskih organizacija civilnog društva diljem svijeta. Snažna prisutnost ženskopravaških organizacija sigurno je najuočljivija kroz rad Komisije za status žena ( CSW ); “izvješća u sjeni” o napretku u ostvarivanju unapređenja položaja žena u zemlji izrađena od ženskih organizacija imala su i imaju ključnu ulogu.
Ženskopravaške organizacije pružale su, također, kritičke povratne informacije o načinima na koje UN-ov sustav za ravnopravnost spolova može biti poboljšan te adekvatnije provoditi svoj cilj zbog kojeg je i ustrojen. Momentalno, najveći nedostatak postojećeg sustava jest njegova fragmentiranost. Funkcije ravnopravnosti spolova obavljaju tako četiri UN-ova tijela: Odjel za unapređenje položaja žena ( DAW ), Ured Specijalnog savjetnika Glavnog tajnika za pitanja roda i napredovanje žena ( OSAGI ), UN-ov razvojni fond za žene ( UNIFEM ), te Međunarodni institut za istraživanja i podučavanja za napredak žena ( INSTRAW ). Pored njih, unutar svake UN-ove organizacije postoje jedinice, savjetnici te tzv. “focal points” koji se bave pitanjem ravnopravnosti spolova.
Unutarnja nepovezanost i neusklađenost, nepostojanje jedinstvenog glasa i pokretača za pitanja ravnopravnosti spolova i osnaživanje žena dovelo je do poteškoća u provođenju normi i pravila u praksi. Ženskopravaške zagovaratelji/ce žele također vidjeti i poboljšanja u samom razvoju i financiranju UN-ove mašinerije za rodna pitanja.
Četiri su aktualna paketa reformi za poboljšanje postojećeg UN-ovog sustava za ravnopravnost spolova:
- Status quo s povećanim financiranjem: taj se prijedlog neće prihvatiti budući da on ne rješava problem i ne predlaže rješenje fragmentiranosti sustava;
- Oformljavanje novog fonda ili programa sličnog UNDP-u ( Program UN-a za razvoj ) ili UNICEF-a ( Fond UN-a za djecu ): ovo bi rješenje djelomično konsolidiralo funkcije i ovlasti postojeća četiri UN-ova tijela za provođenje ravnopravnosti spolova. Novi program ili fond ne bi doduše obavljao neke funkcije koje trenutno obavlja Tajništvo UN-a, kao što su praćenje provedbe BpfA ili Rezolucije Vijeća sigurnosti 1325 od 2000, ali bi pridonio jačoj prisutnosti država, većoj mogućnosti istraživanja, analiza te zagovaranju. Sredstva za fond ili program dolazila bi iz dobrovoljnih priloga;
- Kreiranje novog odjela unutar Tajništva UN-a: takvo institucionalno rješenje možda ne bi imalo snažnu operativnu funkciju ili sadržajnu prisutnost, ali bi pružalo savjete i tehničku pomoć zemljama članicama. Financiranje bi se osiguralo iz priloga država članica te dobrovoljnih priloga
- Uspostaviti novo jedinstveno tijelo: Glavni tajnik UN-a predložio je svojedobno rješenje u vidu kombinacije druge i treće opcije. Takvo hibridno tijelo konsolidiralo bi sve analitičke, normativne i operativne funkcije koje momentalno obnašaju postojeća četiri UN-ova tijela za ravnopravnost spolova te bi bilo pod ingerencijom glavnog podtajnika UN-a. Tako zamišljen, imao bi snažnu sadržajnu prisutnost te prisutnost u Tajništvu. Kao i kod treće opcije, financirao bi se iz priloga država članica te dobrovoljnih priloga.
Četvrta je opcija naširoko prihvaćena od zagovornika/ca za rodnu ravnopravnost. Koalicija koju sačinjava preko 300 ženskopravaških organizacija iz cijeloga svijeta godinama je lobirala i organizirala kampanje za reformu UN-ovog ustrojstva za ravnopravnost spolova. Globalna kampanja pod nazivom Reforma za promjenu postojećeg UN-ovog ustrojstva za provođenje ravnopravnosti spolova ( GEAR ) podržava četvrti prijedlog, jedinstveno tijelo. Budući da četvrta opcija jedina može ojačati shvaćanje da postizanje ravnopravnosti spolova nije cilj sam za sebe nego sredstvo za postizanje ciljeva razvoja, mira i poštivanja ljudskih prava, predjesensko razdoblje obilježit će snažne lobističke akcije ne bi li se četvrti prijedlog podržao i usvojio.
