Prema studiji objavljenoj ovih dana u časopisu “Opstetricija i Ginekologija”, 97 % specijalista ginekologije i porodništva u SAD-u susreće se s pacijenticama koje žele učiniti pobačaj, no samo 14 % spomenutih liječnika voljno ga je i izvesti. Pitanje koje se nalaže kao nužno jest, zašto je to tako i čini li to pobačaj zbilja dostupnim ženama kao njihovo prirodno pravo na izbor ili ga pak svodi na minimum?!
U SAD-u još uvijek ne postoje dovoljno jasni zakoni i “reproduktivna pravda” u bolnicama, klinikama, obitelji i praksi. Potrebna je javna rasprava o pobačaju, bazirana na životnom iskustvu i potrebama stvarnih ljudi koji traže pobačaj, a ne bezličju političke retorike, navodi portal feministing.com u komentaru ovih podataka. Tako se dešava da je za žene koje traže pobačaj, pronaći doktora koji je voljan obaviti postupak, lakše reći, nego učiniti. Ove godine, stanje je takvo da SAD imaju 80 novih ograničenja vezanih uz temu pobačaja, duplo više od prethodnog rekorda od 34 nova ograničenja iz 2005.godine, što sramotno narušava slobodu ženskog odabira. Također, rezultati prikupljeni iz anketa poslanih 1800 ginekologa/inja diljem SAD-a (od kojih je njih 1100 ponudilo valjan odgovor) prikazuju razlike u razmišljanjima između ženskih i muških liječnika/ca ginekologa/inja, gradskih i seoskih liječnika/ica, razlike prema religijskim afinitetima i sl. Tako će npr. 19 % ginekologinja biti spremno obaviti postupak pobačaj, dok je taj broj kod ginekologa nešto niži i iznosi 11 %. Spomenuti religijski afinitet vrlo je značajan i postaje dobar “indikator” spremnosti pojedinih liječnika da omoguće pobačaj ili ne. Pobačaj će poduprijeti 40 % liječnika židovske vjeroispovijesti, u usporedbi s tek 1 % evangelika. 9 % rimokatolika i članova Istočne pravoslavne crkve će najvjerojatnije odobriti pobačaj, kao i 27 % njih koji su se izjasnili da nemaju vjersku pripadnost. Još jedno od mogućih pitanja je, šalju li liječnici koji ne nude uslugu pobačaja pacijente svojim kolegama koji ih nude? Vjerojatno ne, ako se povode izjavom kardinala Alonsa Lopeza Trujilla, predsjednika Papinskog vijeća za obitelj: “Izopćenje iz Katoličke crkve kazna je za svakoga tko izazove pobačaj i za svakoga tko se s njime suglasi, dakle, za majku, liječnika, bolničara, a i oca ako je suglasan”. Prilično “oštro” poimanje jednog za jednog vjernika, no dobro, tko sam ja da sudim?! Ovdje će kako on kaže, suditi tek Bog, dok za to vrijeme, primjerice, u Portugalu, kriminalno se gone žene, liječnici i medicinske sestre koji su pomagali u pobačaju, a kazne za ilegalni pobačaj su 3-8 godina zatvora.
No, ništa bolje nije niti u Hrvatskoj u kojoj je i prilikom Papina posjeta povedena rasprava o pobačaju. Hrvatsko zakonodavstvo također poznaje prigovor savjesti i ukoliko liječnik smatra da prema svojoj savjesti ili vjeroispovijesti ne može obaviti pobačaj, ima potpuno pravo odbiti sam postupak. U teoriji bi pacijenticu trebao poslati drugom liječniku koji je isti voljan obaviti. Prema nekim podacima 70 % hrvatskih ginekologa i ginekologinja odbija prekinuti trudnoću, a prije nekoliko godina, ginekologe sa prigovorom savjesti moglo se nabrojiti na prste jedne ruke. Slično je stanje u Općoj bolnici Sveti Duh i Petrovoj bolnici. Na Svetom Duhu, prije 5,6 godina, samo 2 ginekologa nisu obavljala pobačaj na zahtjev žene. Danas, od njih 18, svi imaju prigovor savjesti, dakle, odbijaju obaviti pobačaj. U Petrovoj, kao što sam rekla, stanje je vrlo slično, od njih 38, više od polovice liječnika izražava prigovor savjesti. Zanimljivo je što su naglo svi odlučili odjednom postati puni morala, ili.. Džepova. Dakako, izuzeci i dalje postoje, nađu se ona 2,3, pa i 5 liječnika kojima se odluka o prigovoru savjesti u potpunosti temelji na njihovom stavu o neopravdanosti pobačaja i pobačaju kao smrtnom činu. Što je s ostalima? Ništa, prijepodne imaju savjest, a poslijepodne je kao i zarađeni novac, spreme u džep. Cijene pobačaja u privatnim klinikama prema dostupnim podacima kreću se oko 5000 kuna, a nakon 12.og tjedna navodno idu i preko 10 000 kuna. Što se tiče cijena, ni u javnom zdravstvu nije ništa bolje i pobačaj ne spada u postupak u potpunosti pokriven zdravstvenim osiguranjem. Uz to postoji izrazita neujednačenost u cijenama pobačaja između pojedinih gradova. Tako ćete, za pobačaj negdje platiti 600 kuna, dok će cijena negdje drugdje porasti i do vrtoglavih 2400 kn. Premda je u cijenu uračunana jednodnevna hospitalizacija, od žene se očekuje da 2-3 sata nakon zahvata napusti zdravstvenu ustanovu.
U cijeloj ovoj “zbrci” deblji kraj kao i obično izvlače žene. Ono što me posebno naljutilo dok sam obrađivala ovu temu je izjava na koju sam naišla, kako bi društvo više trebalo cijeniti vrijednost začetog života od ženskog prava na izbor. Pitam se je li se itko od ljudi koji daju takve izjave ikada zapitao kako je toj ženi, je li iscrpljena, psihički i fizički, mijenja li to dijete koje silom mora zadržati, njen život, njene snove, mogućnosti, htijenja, nastojanja … Ona je živo biće, nije li?
