Odlukom Matičnog odbora za područje društvenih znanosti kojom se potvrđuje mišljenje i prijedlog Stručnog povjerenstva o izboru dr.sc. Ivane Radačić u zvanje znanstvene suradnice u znanstvenom području društvenih djelatnosti – polje prava, okončan je dugotrajni postupak inače standardnog postupka kojim se znanstvenici/e biraju u područje svojega djelovanja. Izbor u zvanje predstavlja preduvjet obavljanja znanstvene djelatnosti i zapošljavanja u sustavu znanosti, prenosi CMS.
Postupak izbora provodi u prvoj instanci ovlaštena znanstvena institucija – pravni fakulteti u slučaju izbora u polje prava, koja daje mišljenje i prijedlog Matičnom odboru za pravo a temeljem izvješća stručnog povjerenstva. Matični odbor, čije članove bira Nacionalno vijeće za znanost, znanstveno tijelo koje izravno odgovara Saboru, potvrđuje, odnosno u taksativno navedenim slučajevima ukida odluku (ako smatra da su oni doneseni protivno uvjetima za izbor, da su u nesuglasnosti s podnesenim dokazima o ispunjavanju uvjeta, ili da je bitno povrijeđen postupak provođenja izbora).
Znanstvenica Ivana Radačić prvi je zahtjev za izbor postavila Pravnom fakultetu u Zagrebu još u studenom 2009. godine. Vijeće toga fakulteta usvojilo je negativno mišljenje stručnog povjerenstva koje je predložilo da se dr. sc. Radačić ne izabere u pravo, već u rodne studije unatoč tome što dr. sc. Radačić ispunjava uvjete za izbor u zvanje. Razlog negativne odluke bilo je njezino područje rada (međunarodna ljudska prava žena) koja, prema Pravnom fakultetu, ne pripadaju niti jednoj grani prava. Dr. sc. Radačić bezuspješno se na tu odluku žalila.
Zatim podnosi drugi zahtjev 12.1.2012., te Pravni Fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku donosi odluku kojom se bira u zvanje znanstvene suradnice u znanstvenom području društvenih znanosti – polje prava, znanstvena grana međunarodno pravo. Međutim, Matični odbor ne potvrđuje odluku te se na zahtjev očituje jednom rečenicom: da njezini radovi ne spadaju u granu ‘Međunarodno pravo’. Takav zaključak Matični odbor nije obrazložio; nije se niti osvrnuo na mišljenje osječkoga fakulteta koji je područje rada znanstvenice Ivane Radačić okarakterizirao ovim riječima: “Uglavnom se bavi pitanjima zaštite prava žena i nekih drugih ranjivih skupina prema pravilima međunarodnog prava. Prvenstveno se to odnosi na njezino bavljenje tumačenjem i primjenom Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, te praksom Europskog suda za ljudska prava i usklađenosti nacionalnog prava s tim standardom. Nadalje, bavi se i drugim međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava žena i praksom njihovih odgovarajućih nadzornih mehanizama (…) čime je potvrdila svoju znanstvenu orijentaciju na znanstveno polje prava, znanstvena grana međunarodno pravo”.
Ivana Radačić je uz pomoć Centra za mirovne studije i odvjetnice Ines Bojić podnijela upravnu tužbu protiv odluke. Upravni sud u kratkom roku poništava odluku zbog formalnih razloga: takva odluka je nezakonita jer ne sadrži obrazloženje prema čl. 98. Zakona o upravnom postupku – nije utvrđeno činjenično stanje, kao niti razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razlozi zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka… itd. U upravnom sporu je također sudjelovao Ured Pučke pravobraniteljice koji je bio prisutan na ročištu kao zainteresirana javnost, a zbog diskriminacijskog elementa ovakve odluke Matičnog odbora.
Nakon poništenja odluke Matični odbor ipak donosi odluku kojom se potvrđuje izbor znanstvenice Ivane Radačić u polje prava, bez posebnog izbora u granu (međunarodno pravo) te joj se nakon dugogodišnje borbe omogućava da nastavi s karijerom koju je posvetila upravo ranjivim skupinama, ne znajući da će pri tome upravo ona postati jedna od njih i da će joj biti ugrožena brojna prava: pravo na rad budući da je izbor u zvanje uvjet za zapošljavanje u znanstvenoj instituciji; pravo na privatan život jer joj je onemogućen izbor profesionalne djelatnosti i razvoj (na primjer samo docenti pravnih znanosti mogu davati pravne savjete); pravo na obrazovanje jer je tužiteljici onemogućeno obrazovati se dalje u njenom znanstvenom području (npr.postdoktorski studiji iz prava), te pravo na slobodu od diskriminacije jer je tužiteljica stavljena u nepovoljan položaj u odnosu na druge kandidate za izbor u zvanja u polju prava koji ispunjavaju uvjete za izbor, a temeljem znanstvenog područja kojim se bavi (međunarodna ljudska prava s naglaskom na prava žena) i činjenice da se školovala u inozemstvu.
Ova odluka je, također, važna jer predstavlja promjenu prakse prilikom izbora u znanstvena zvanja: bez izbora u određenu granu moguće je biti izabran u pojedino polje znanosti. Time je učinjen korak prema osuvremenjivanju hrvatske znanosti koja je do sada njegovala zastarjeli način klasifikacije znanosti.
1. Dr. sc. Ivana Radačić diplomirala je 2001. na Pravnom fakultetu u Zagrebu sa summa cum laude, a 2008. na University College London Sveučilišta u Londonu doktorira u području međunarodne zaštite ljudskih prava (žena). U svojoj znanstvenoj karijeri predavala je na University College London kolegiju Međunarodno kazneno pravo te kolegij Međunarodno sudovanje na Sveučilištu za mir UN-a u Kostarici, a trenutno predaje kolegij iz ljudskih prava žena na Pravnom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayer u Osijeku, te na Europskom inter-univerzitetskom centru za ljudska prava i demokratizaciju u Veneciji. Objavljuje radove iz tematike međunarodne zaštite ljudskih prava u prestižnim međunarodnim i domaćim pravnim časopisima (uključujući European Journal of Inernational Law, European Human Rights Law Review, European Gender Equality Law Review, International Journal of Human Rights and Religion) te je radila na jednoj od najprestižnijih međunarodnih pravnih institucija u svijetu – Europskom sudu za ljudska prava.
