Serena Williams je osvojila Wimbledon. Pobijedila je Garbine Muguruzu. No, njezina nagrada, barem na društvenim mrežama, popraćena je rasističkim i seksističkim komentarima koji je zapravo prate kroz cijelu karijeru.
Primjerice, danima nakon njezinog osvajanja French Opena u lipnju, Williams je uspoređivana sa životinjom koja liči na čovjeka i prikazivana je kao zastrašujuće neprivlačna. Jedan korisnik Twittera je napisao da Williams ‘izgleda kao gorila i zvuči kao gorila kad rokće udarajući lopticu. Zaključak je da ona i je gorila’. Drugi ju je opisao kao ‘nevjerojatno dominantnu… i muževnu’. Sportski komentator ESPN-a, Bomani Jones je odgovorio na te komentare brojnim tvitovima, kao i na one koji su ih odbacili zbog subjektivnosti.
{slika}
Ono što ljudi koji su inzistirali na tome da su komentari uglavnom nevine, pojedinačne procjene o Sereninom izgledu, nisu razumjeli jest to da ništa od toga nije novo i da ništa od toga nije slučajno.
Indian Wells i poslije toga
Na BNP Paribas Openu u Indian Wellsu u Kaliforniji, Serena i Venus Williams izviždala je publika koja ih je, kad je Venus predala polufinalni meč, optužila za namještanje mečeva. Nakon toga za obitelj Williams stvari su postajale samo gore:
“Kad smo Venus i ja hodale niz stepenice do naših sjedala, ljudi su me neprestano nazivali crnčugom“, rekao je tad Richard Williams za USA Today, njezin trener i otac. Jedan je čovjek, kaže, zaprijetio s rečenicom ‘da je bar 1975., žive bismo vas oderali’.
Serena je bojkotirala ovaj turnir više od desetljeća. Ove godine se vratila.
No, nedavni komentari podsjetnik su da rasistički, seksistički i neljudski komentari o njoj nisu prestali. Ovi komentari su materijal za provođenje studije slučaja o tome kako pristranosti pronalaze svoj put u medije. James McKay i Helen Johnson 2008. pišu u članku za Social Identities o onome što nazivaju ‘pornografskim erotizmom i seksualnom groteskom u predstavljanju afroameričkih sportašica‘, a čak su i takozvani komplimenti o Sereninoj fizičkoj pripremljenosti često utemeljeni na stereotipima o crnim ljudima (životinjski i agresivni), a o crnim ženama pogotovo (u isto vrijeme muškobanjaste, neprivlačne i pretjerano seksualizirane).
Ove primjedbe nisu uvijek tako eksplicitnog oblika rasnih uvreda koje, kao u Indian Wellsu, idu i do prijetnji tjelesnim povredama. No, da je Serena bojkotirala svaki teniski događaj na kojem je netko imao uvredljiv, dehumanizirajući komentar o veličini i obliku njezinog tijela, morala bi u cijelosti odustati od sporta.
Besramni, eksplicitni rasistički stereotipi
Točno je: Williams je crna, mišićava i vješta igračica, ali komentatori često o tim kvalitetama govore na način koji sociologinja Delia Douglas 2004., u članku za Sociology of Sport Online naziva ‘suštinskom logikom rasne različitosti koja je dugo težila označavanju crnog tijela kao u potpunosti drugačijeg od ostalih’. Rezultat je taj da se Serenin fizički izgled pripisuje njenom etnicitetu.
Dr. Peter Larkins je 2006., u očitoj namjeri da Sereni dodijeli kompliment, dao svoje liječničko mišljenje u intervjuu za Australia`s Herald Sun. Usporedio je njezinu fizičku spremu sa spremom njenih protivnica. “U pitanju je afroamerička rasa. Oni jednostavno imaju tu ogromnu snagu gluteusa… Primjerice, očito je da je Jennifer Capriati bila van forme i pretila, dok je kod Serene to samo stas i genetika”, pojasnio je.
Ovakvo razmišljanje je dio tradicije koju je Douglas nazvala ‘drevnom gramatikom crne fizikalnosti’.
Ironično, Serenine greške su isto tako pripisivane njezinoj rasi. Na Sony Ericsson natjecanju u Miamiju 2007. godine, provokator je izbačen s tribina nakon što je doviknuo Sereni: “Tako se to radi! Udari mrežu kao pravi crnac”.
Ali, većina rasističkih komentara o Sereni bili su pažljivije zakamuflirani i rijetko su se direktno doticali njezinog etniciteta.
Neprimjeren način promatranja i seksualizacija veličine i oblika njezinog tijela
Ovo je nemoguće reći indirektno: fascinacija veličinom i oblikom dijelova tijela Serene Williams, koji nemaju veze s njezinim tenisačkim vještinama, jest jeziva. Ona također nije iznenađujuća. Anita Little iz Ms. Magazinea je 2012. povezala seksualizaciju Sereninog fizičkog izgleda sa starom pričom o Hottentot Veneri, ženi afroameričke rase čije je pravo ime bilo Saartjie Baartman. Ta žena je bila dio showa s početka 19. stoljeća i prikazivana je pred publikom u Europi kao nakazna atrakcija.
“Bez obzira koliko nevjerojatno uspješna postane crna žena poput Serene, nasljedstvo Hottentot Venere će uvijek biti spremno pomoliti svoju ružnu glavu u povoljnom trenutku”, napisala je tada.
Godine 2002. Serena je igrala na US Openu i nosila crni pripijeni kostim. Nakon toga, Otis Gibson, kolumnist Sunday Telegrapha, očito se boreći s pronalaženjem primjerenih riječi za kritiku njezine odjeće tada piše: “Na nekim ženama bi to moglo izgledati dobro. Nažalost, neke žene ga ne nose. Na Sereni, on samo služi naglašavanju nadgradnje koja graniči s digitalnim poboljšanjem i naglašavanju stražnjice koju ću pokušati opisati, najdiskretnije moguće, velikom”.
U 2003. godini je satirična stranica Sportspickle objavila članak koji potvrđuje opsjednutost Sereninom stražnjicom. Prikazali su taj dio njezinog tijela kao pobjednika Australian Opena: “Tenisačka zvijezda Serena Williams u subotu je doplovila do pobjede u finalu Australian Opena i onda poslala svoju stražnjicu da u nedjelju osigura naslov i u parovima. Serena je pobijedila svoju sestru… da osvoji svoj četvrti naslov. U nedjelju, njezina stražnjica je pronašla svoj put do pobjede od 6-2, 6-1 nad parom Virginia Ruano Pascual i Paola Suarez. Ovaj podvig je prva poznata pojava u kojoj dio tijela pobjeđuje u profesionalnom sportskom natjecanju”.
No, ljudi koji daju ovakve tipove komentara nisu samo bijeli promatrači. Jason Whitlock, crni sportski novinar, 2009. u svojoj kolumni za Fox Sports oštro je kritizirao Serenu zbog ‘odluke za gušenjem’ svoje ljepote ‘nakaznim slojem debele, mišićne masti’. Najviše je zakukao, što ne iznenađuje, oko onoga što je nazvao prevelikom ‘naprtnjačom’. “Nisam u startu protiv dobre guze, ali više preferiram punjeni luk nasuprot bundeve iz koje curi”, glasio je njegov gnjusni komentar.
Ovakav tip odvratnog motrišta uperen je i protiv Sereninih grudi. U komentaru koji je dokazivo pogrešan, uzevši u obzir njezin astronomski uspjeh, Matthew Norman je 2006. za The Telegraph napisao da su joj grudi vjerojatno ometale karijeru.
“Generalno, u potpunosti sam za zdepaste sportske zvijezde… Ali tenis zahtijeva mobilnost kojoj se Serena ne može nadati dok okolo naokolo vuče grudi koje su registrirane za glasanje u različitoj saveznoj državi SAD-a od ostatka njezinog tijela”.
Godine 2012. Serenina je prijateljica, danska tenisačica Caroline Wozniacki, ponovno oživjela fokus nad Sereninim tijelom. Rugajući se njezinim oblinama za vrijeme egzibicijskog meča, utrpala je ručnike u svoj top i suknju. Serena je onima koji su mislili da je šala neukusna odgovorila: “Mislim da nije mislila ništa rasistički pod tom šalom”.
“Ako ljudi smatraju [da je bilo rasistički], trebala bi to uzeti u obzir i idući put napraviti nešto drugo”, ipak je dodala.
Samo blesavi štos bez ikakve loše namjere? Moguće, ali je i dalje dio zabrinjavajućeg uzorka. Kao što je Little napisala za Ms. Magazine: “Ako je Caroline stvarno htjela imitirati Serenu, mogla je omotati ruke i noge kako bi predstavila Serenino mišićavo tijelo, ali ona je za svoju malu spačku ciljala na specifične dijelove tijela – grudi i stražnjicu. Navodna hiperseksualiziranost tijela crne žene je nešto što se uvijek koristilo za ismijavanje. Indirektne rasističke poruke Carolininog štosa možda nisu bile namjerne, ali to ne znači da ih nije bilo”.
Hiperboličini opisi Serenine fizičke moći
“Istaknutost narativa koji opisuju sestre Williams kao ‘nadmoćne’ ili ‘uništavajuće’ za svoje protivnice je značajna jer održava stereotipe o opasnom crnom tijelu i snažnoj crnoj ženi” napisala je Douglas. Ništa nije toliko snažno kao crno tijelo Venus i Serene ‘opisivano kao pobjedonosno, nadmoćno i nadjačavajuće nad (očito krhkim i bespomoćnim) bijelim konkurenticama’.
Istina je da se sportske metafore često referiraju na nasilje pa tako pojmovi kao što su ‘slomljen’, ‘ubijen’ i ‘uništen’ nisu neuobičajene riječi za opisivanjem pobjede. No, opisi Serenine snage i snage iza njenih pobjeda došle su do nove razine preuveličavanja. One razine koja sugerira da je Serena nedostižna u snazi i kapacitetu za nasilje, osobito u usporedbi s bijelim protivnicama.
{slika}
Stephen Roderick je pišući za Rolling Stone 2013. primijetio: “Sharapova je visoka, bijela i plavokosa i, zbog toga, zarađuje više novca od ulagača u odnosu na Serenu koja je crna, prekrasna i građena poput monster trucka koji slamaju Volkswagene u sportskim arenama”.
U 2014. je, službenik ruskog tenisa, Shamil Tarpischev, neslavno nazvao sestre Williams ‘braćom’, govoreći: “Zastrašujuće je gledati u njih. Zapravo, trebaš samo igrati protiv loptice”.
U odgovoru na to, Corinne Gaston je za Ms. Magazine napisala: “Način ismijavanja tijela koji se pronalazi u Tarpischevom komentaru, iako suptilan, dolazi upakiran u trijadi iz pakla: mizoginiji, rasizmu i transfobiji”.
Inzistiranje na prikazivanju Serene kao neobično agresivne i (doslovno) animalne
Sue Mott je, izgleda, prihvatila Tarpischevu karakterizaciju sestara Williams kao strašnih i odvela je na iduću dehumanizirajuću razinu kada je 2002. napisala da su Serena i Venus ‘evoluirale u igračice amazonske građe s mentalitetom pirana’.
Čak i kada Serena izgubi, percipira ju se kao neukroćen izvor moći. Opisujući Serenin poraz na US Openu 2009. godine, kolumna ESPN-a je uočila da je Sereninoj protivnici ‘bilo suđeno da pobijedi u meču’ zbog načina na koji je vraćala ‘Serenine divljačke udarce’.
A ako nije sasvim jasno što riječi poput ‘divljačke’ podrazumijevaju, neki novinari su to i izrekli pa je 2001. godine sportski novinar Sid Rosenberg doslovno nazvao Venus ‘životinjom’ i rekao da bi se ona i Serena bolje uklopile pozirajući za časopis National Geographic nego za Playboy. Kasnije je za Daily News rekao kako njegovi komentari nisu rasistički, ‘samo zoološki‘.
David Leonard, šef odjela za kritičku kulturu, rodne i rasne studije na Sveučilištu u Washington je na blogu objavio post sastavljen od tvitova koje je zamijetio nakon što je Serena 2012. osvojila svoj peti wimbledonski naslov. Objašnjavao je da se Serena suočila s rasističkim tretmanom od strane medija i publike:
– Danas je ogromna gorila pobjegla iz zoološkog vrta i osvojila naslov u Wimbledoneu… Oh, to je bila Serena Williams? Moja pogreška.
– Serena Williams je gorila.
– Gledam tenis i slušam tatu kako govori da Serena Williams izgleda kao gorila iz magle.
– Ne mogu shvatiti kako itko može smatrati Serenu Williams privlačnom?! Izgleda kao muška gorila u haljini, samo kažem!
– Možeš jednostavno poševiti gorilu, ako želiš poševiti Serenu Williams!
– Ranije ovog tjedna sam rekao da su sve tenisačice zgodne. Očito je da sam pogriješio: Gorila aka Serena Williams.
– Serena Williams izgleda kao gorila.
– Serena Williams je pola čovjek, pola gorila! Siguran sam u to!
– Serena Williams izgleda kao muškarac sa sisama, da budem iskren, samo kad nosi ekstenzije liči na ženu, kakva ZVJERSKA ODVAŽNA GORILA!
– Serena Williams je gorila u suknji koja igra tenis #Wimbledon!
– Moj Bože, kako je Serena Williams ružna! Građena je kao muška gorila!
“Rasizam koji pada po Sereninoj pobjedi ističe prirodu bjelačke nadmoći… Njezina karijera je ugrožena politikom mržnje, politikom rasizma i politikom seksizma”, Leonard je napisao.
Rasizam koji podcrtava karakterizaciju Serene kao hiperseksualizirane, agresivne i animalne znači i da, kada se Serena usudi iskazati frustraciju, označava se poznatim stereotipom o ‘ljutoj crnoj ženi‘.
Taj stereotip je umjetan kao i ostale etikete koje su joj pripisivane. Unatoč tome, sva omalovažavanja koja je trpjela tokom godina joj daju svako pravo da pobjesni.
Preveo i prilagodio Tomislav Mikulin
