Nedavno je teksaški guverner Greg Abbott odobrio izmjene dosadašnjeg zakona o abortusu čijim će stupanjem na snagu, uz već postojeće stroge restrikcije savezne države Teksas, pobačaj na zahtjev biti učinjen još nedostupnijim.
Izmjene zakona, naime, podrazumijevaju oslobađanje osiguravajućih kuća od pokrivanja troškova pobačaja na zahtjev kroz implementaciju takozvanog ‘osiguranja od silovanja’. Implementacija ‘osiguranja od silovanja’ trošak pobačaja na zahtjev u iznosu između 1,500 i 10,000 dolara, pod izlikom rasterećenja poreznih obveznika/ca i povećanja ekonomskih sloboda, svaljuje u potpunosti na ženu koja je zatražila zahvat čak i u slučajevima silovanja, incesta te ozbiljnih deformacija fetusa. Jedina iznimka pri pokrivanju troškova pobačaja jesu zdravstvene tegobe procijenjene kao opasne po život.
Odobravanje unošenja navedenih izmjena u dosadašnji zakon o pobačaju, guverner Abbott komentirao je kazavši: “Kao osoba koja čvrsto vjeruje u teksaške vrijednosti ponosan sam donijeti odluku koja će osigurati da niti jedan Teksašanin ne bude obvezan platiti zahvat kojim će okončati život nerođenom djetetu. Ovaj zakon zabranjuje teksaškim osiguravajućim kućama da vlasnike polica osiguranja prisiljavaju na subvencioniranje pobačaja na zahtjev. Zahvalan sam teksaškoj zakonodavnoj vlasti na prijedlogu ovog zakona i radu na zaštiti nevinih života.”
Iz navedenog postaje sasvim jasno da je doneseni zakon produkt agende anti-choice pobornika/ca prema čijem je shvaćanju, ne samo fizička i mentalna dobrobit, već i sam život žene tražiteljice pobačaja sasvim drugotan dobrobiti nerođenog embrija. Kako bi mogla barem do određene mjere ostati sigurna u dostupnost abortusa u slučaju navedenih situacija poput incesta, silovanja i fetalnih deformacija, žena će biti dužna godinu dana unaprijed uplatiti policu osiguranja. Navedeni koncept u potpunosti je apsurdan. Kao što prenosi The Hill, problem ovog zakona jest da on nadilazi pitanje “ženinog prava na izbor nasuprot prava na život nerođenog djeteta, gdje je moguće naići na strastvene pobornike/ce i jedne i druge strane. Također, ne radi se niti o pitanju ekonomske slobode teksaških poreznih obveznika/ca.”
Moguće je ustanoviti da ono što ‘osiguranje od silovanja’ od žena zapravo traži nije samo financiranje pobačaja iz vlastitog džepa, već i planiranje vlastitog seksualnog napada (što automatski stvara sliku seksualnog nasilja kao normalne pojave na koju svaka žena mora biti spremna tijekom svog života), što u isto vrijeme predstavlja i ekonomsko i emocionalno nasilje nad ženskom osobom. U državi u kojoj prosječna godišnja plaća žena prema statističkim podatcima iznosi 35,453 dolara, 10,000 dolara, koliko iznose troškovi pobačaja nakon 20. tjedna trudnoće u slučaju silovanja ili incesta, predstavlja nadasve apsurdni izdatak koji će veliki broj žena učiniti prisiljenima na iznošenje trudnoće do termina. Nadalje, prema rezultatima istraživanja Guttmacher Instituta, 75 posto žena koje se podvrgnu pobačaju moguće je okarakterizirati kao siromašne, dok njih čak 26 posto živi ispod granice siromaštva. Budući da se većinom radi o ženama koje već žive u otežanim uvjetima koji nikako nisu dostatni za podmirivanje troškova koje sa sobom donosi odgoj djeteta, niti za one abortusa na zahtjev, mogućnost besplatnog pobačaja trebala bi biti imperativ.
Naposljetku, mnoge žene bit će prisiljene na proživljavanje traume uzrokovane primoranošću na rađanje djeteta vlastitog silovatelja i/ili krvnog srodnika. Prema podatcima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, čak oko 32,000 trudnoća godišnje, diljem SAD-a, rezultat su silovanja. Osim što nove izmjene zakona naprosto tjeraju žene u bankrot pri borbi za povrat vlastite tjelesne autonomije – koja kao takva mora predstavljati fundamentalno i neotuđivo ljudsko pravo neovisno o rodnoj pripadnosti – one predstavljaju ozbiljan rizik za, kako mentalno, tako i fizičko zdravlje žena.
Prema istraživanjima, žene prisiljene na iznošenje trudnoće proizašle iz silovanja pod većim su rizikom od obolijevanja od Posttraumatskog stresnog poremećaja nakon poroda od žena čija trudnoća nije bila povezana sa seksualnim zlostavljanjem ili napadom. Žene oboljele od PTSP-a pokazuju niz simptoma među kojima se često nalaze rizična, samo-destruktivna ponašanja te suicidalne ideacije. Iako novi teksaški zakon o pobačaju podrazumijeva subvencioniranje troškova abortusa u situacijama opasnim po život, on ne uključuje situacije povezane s mentalnim zdravljem žene prisiljene na trudnoću. Sasvim je opravdano tvrditi da mentalne i emocionalne posljedice neželjene trudnoće mogu predstavljati izravnu opasnost po život na način da u određenim slučajevima mogu dovesti do samoubojstva. Usprkos tome, teksaški zakon mentalno zdravlje ne smatra dovoljnim uvjetom za pružanje državne subvencije pacijentici kojoj je ista potrebna, u mnogim slučajevima ponovo oduzevši ženama mogućnost odlučivanja o vlastitom tijelu i zdravlju.
Uz dosadašnje restrikcije vezane uz pobačaj na zahtjev, poput obveznog savjetovanja koje uključuje informacije namijenjene odgovaranju žene od podvrgavanja zahvatu, propisanog perioda čekanja od 24 sata prije nego li je pobačaj moguće izvršiti te obveznog ultrazvuka pri kojem je liječnik pacijentici dužan pokazati i protumačiti sliku embrija ili fetusa, novo-sprovedeni zakon još je samo jedna od jasnih manifestacija društvene percepcije ženskoga tijela, to jest percipiranog vlasništva nad istim. Takav zakon svu odgovornost za neželjenu trudnoću ostavlja na ženi te ju za istu čak i nastoji okriviti, dok istovremeno u potpunosti izostavlja bilo kakvu osudu zločina poput seksualnih napada i incesta perpetuirajući kulturu silovanja u društvu. On ne služi ‘zaštiti života’, kako tvrde njegovi anti-choice pobornici/e, on služi njegovoj ugrozi. Poruka koju državna vlast provedbom ovog zakona nastoji prenijeti ženama je jasna: Tvoje tijelo nije ništa drugo do spremnik za nerođeni fetus i kao takvo mu u potpunosti pripada. Tvoje tijelo izvor je profita i kao takvo pripada državi. Tvoje tijelo područje je iskazivanja patrijarhalne nadmoći i kao takvo pripada muškarcu. Najvažnije, tvoje tijelo NE pripada tebi.
Izmjena zakona o pobačaju te uvođenje ‘osiguranja od silovanja’ još je jedan od golemih koraka u natrag u kontekstu reproduktivnih prava žena, koji kao takav zaslužuje najveću osudu i predstavlja još samo jedan od poziva na djelovanje u borbi za rodnu ravnopravnost.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
