Oni ga zovu “Saba program”, po njemačkom nazivu za legendarnu kraljicu Sheba, koja je putovala iz svoje domovine tražiti znanje od kralja Salomona i testirati ga pitanjima.
Većina muslimanki koje su također došle iz daleka kažu da stječu, ne samo obrazovanje koje im je nedostajalo ili njemački jezik koji nisu poznavale, već i mogućnost integracije u društvo u kojem je integracija muslimana stvar žestoke rasprave.
Shabana, 29-godišnja Afganistanka, kaže da bijeg iz okruženja “u kojem muškarci misle da žene ne bi trebale pohađati nikakve škole jest poput ponovnog rođenja” nakon godina patnje u restriktivnom, dogovorenom braku.
Poput drugih žena intervjuiranih za ovaj članak, i Shabana se pribojavala otkriti svoje puno ime, navodeći potrebu za sigurnosti od muškaraca koji bi se mogli protiviti njezinom izboru.
Ali ona, i drugih dvadesetak žena izabranih svake godine za Saba program, isijavale su, kako su to one nazvale – novim samopouzdanjem, jer mogu kontrolirati i oblikovati svoj život.
Program koji je započeo 2008. namjenjen je ženama između 18 i 35 godina koje nisu rođene u Njemačkoj i koje traže diplomu iz obrazovanja. Članice programa dobivaju novac za školarinu, dječju skrb, karte za prijevoz (metro), i dopunsku nastavu.
Izvan školskih sati, kaže Cora Stein, koordinatorica programa, “želimo njihovu međusobnu interakciju – mi, također, idemo s njima u kino, kazalište, a organiziramo i vikend-seminare.”
Shabana, koja je živjela kao izbjeglica s obitelji u Iranu, već sa 13 godina zaručila se za Afganistanca koji je živio u Frankfurtu. To je bilo uređeno od strane njezinog djeda, kaže ona, a dvije godine kasnije udala se i preselila u Njemačku.
Iako su njezin muž i njegova obitelj godinama živjeli u Njemačkoj, nisu joj dozvolili da pohađa školu niti da radi. 2006.godine, nakon 8 godina braka, otišla je i uzela svoju danas 7-godišnju kćer.
Iako Saba program nije namjenjen isključivo muslimankama, većina sudionica jesu muslimanke, uglavnom žene poput Shabane, otrgnute iz svojih domovina u dogovoreni brak s muškarcima u Njemačkoj. U nekim slučajevima, kaže Stein, žene su bile i zlostavljane te dolazile iz skloništa.
Prema statistikama iz 2010., Frankfurt je dom otprilike 77.000 muslimana, od kojih su oko 36,000 njih žene. Crespo zaklada, koja je osnovana sa 1,5 ili 2 mil. €, od strane Ulrike Crespo, unuke čovjeka koji je izgradio kozmetičko carstvo – Wella, dopire tek do manjeg dijela te populacije.
Osim što daju oko 150,000€ godišnje za edukaciju sudionica Saba programa, Crespo surađuje i s Institutom Berami – osnovanim od strane Vlade koji potpomaže imigrantima, kako bi pružili mogućnost za 12 do 15 članica programa da budu pod mentorstvom obrazovanih profesionalnih žena, od kojih su neke i umirovljene, i da dobivaju njihove besplatne savjete godinu dana.
Cilj je, kaže Ute Chrysam – upraviteljica ove inicijative, pomoći sudionicama programa da dobiju “pravu profesiju”, a ne samo školsku diplomu. Svi imaju koristi od miksa raznih kultura, religija i iskustava, kaže ona.
Fatima, sad 30-godišnjakinja, došla je iz Bosne 1993.godine nakon što su joj oba roditelja poginula u tamošnjem ratu. Dovršila je samo 3 godine školovanja u Bosni, a kad je došla kao izbjeglica s obitelji u Njemačku, nije znala njihov jezik.
Na kraju se udala za Bosanca rođenog u Njemačkoj. Brak je, kaže, zapravo bio pravi pakao – brinula se o svojoj bolesnoj svekrvi dok se paralelno borila sa nasilničkim raspoloženjima svog supruga za kojeg je postepeno shvatila da je ovisnik o drogama.
Nakon sedam godina je otišla. Uplašena i zatvorena prema vanjskom svijetu, bilo joj je vrlo teško pronaći svoj put. Saba program, i mentorstvo žene koju danas opisuje kao svoju najbolju prijateljicu, nedavno joj je pomoglo da dobije staž u uredu javnog bilježnika, kaže Fatima.
Sad, smiješi se ona “osjećam da sam snažna i da mogu izraziti sebe.”
Iako većina žena koje se prijavljuju na program ne govore niti pišu njemački, zaklada inzistira na pismenim prijavama te to smatra važnim korakom. Vrlo često, kaže Stein, ta izjava/prijava nije ništa više od rečenice: “Želim se prijaviti u udrugu.”
“Želimo biti sigurni da se žene zaista posvećuju tome i da razumiju da će morati uložiti i nešto truda”, kaže Stein.
Sudionice su rekle da je njima važno da su svi koji sudjeluju u programu – žene.
“Najvažnija stavka koja je meni pomogla bila je razgovor sa svojim suprugom o programu,” kaže 34-godišnja Afganistanka Leeda. “On nije imao nikakvih problema kad sam mu rekla da su svi sudionici – žene.”
“Moj cilj je studirati na Sveučilištu, a suprug mi je rekao, “samo kreni”, dodaje ona.
Zaklada Crespo poziva i muževe da dođu u njihove urede i potpišu Ugovor sa svojim suprugama, kako bi garantirali svoju predanost, kaže Stein.
Rosina Walter, direktorica Instituta Berami, kaže da dok je program mali, njegovi rezultati pokazuju da se muslimani mogu i žele prilagoditi njemačkom društvu. Više od 50% žena koje su sudjelovale u programu “nemaju problema s pronalaskom posla.”
Hilime Arslaner, članica gradskog parlamenta u Frankfurtu iz stranke Zelenih, koja je i podučavala žene u Saba programu, tvrdi da program nije samo integrirao sudionice programa u društvo, već pružajući tim ženama financijsku neovisnost – pomaže i njemačkom gospodarstvu.
“Mislim da danas previše političara govori o nevoljkosti muslimana, a naročito žena, da se integriraju”, kaže Walters. “Ali kad pogledate ove izvanredne žene, shvatite da ti političari jednostavno pričaju gluposti.”
Prevela i prilagodila Ana Marković
