Na javnim površinama diljem Hrvatske od četvrtka će niknuti plakati provokativnih natpisa: “Ovaj pločnik rezerviran je za muškarce”, “Invalide ne poslužujemo”, “Zabranjeno uvođenje djece”, “Osobe druge vjere – ulaz na stražnja vrata”, “Zabranjeno za osobe druge boje kože”…
Bit će među nama onih koji će ih smatrati običnim uputama za ponašanje jer i inače smatraju sasvim prirodnim da ženi nije mjesto u šefovskoj fotelji ili osobi druge vjere u njihovu susjedstvu.
Podnesite tužbu
A posljedice takva razmišljanja ovim se oštrim porukama i nastoje popraviti jer riječ je o kampanji za suzbijanje diskriminacije u hrvatskome društvu.
Centar za mirovne studije, Pučki pravobranitelj i Ured za ljudska prava Vlade RH u suradnji s reklamnom agencijom Bruketa&Žinić kreću u kampanju obavještavanja šire javnosti o prisutnosti diskriminacije, ali i njezinoj nezakonitosti. Kampanja će prije svega promovirati Zakon o suzbijanju diskriminacije koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. te na taj način osvijestiti ljude da je diskriminacija zakonski zabranjena.
Zakon štiti od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
Diskriminacija je složen pojam, što često uzrokuje nepreciznost i apstraktnost njezine definicije, ali rezultati istraživanja Centra za mirovne studije vrlo su poražavajući: čak četvrtina hrvatskih građana ne zna opisati što je to diskriminacija, a gotovo 60 posto ispitanika ne zna da postoji zakon o njezinu suzbijanju! Toliko ih ne zna ni kako podnijeti tužbu o kršenju vlastitih prava, a samo jedan posto ispitanika navelo je pučkog pravobranitelja kao zakonom određeno središnje tijelo za pitanja diskriminacije.
Diskriminacija je stavljanje u nepovoljniji položaj po navedenim osnovama bilo koje osobe, a tiče se i njoj bliskih osoba. Za povredu dostojanstva kazna je između 5000 i 40.000 kuna, a za pravne osobe i do 350.000 kuna.
– Kampanjom želimo građane informirati što je diskriminacija, kako se očituje u svakodnevnome životu i što trebamo učiniti ako diskriminaciju uočimo ili smo joj sami izloženi, a isto tako upozoriti i na mogućnost da je i sami provodimo. Naime, predrasude i stereotipi dovode do diskriminacije, što se i događa – govori Lana Vego, stručnjakinja za javne politike izgradnje mira iz Centra za mirovne sudije.
Ispod vrištećih diskriminatornih poruka koje na bilboardima i posterima oštro upućuju na prisutnost diskriminacije u svakome od nas, sitnijim slovima piše i: “Stop predrasudama! Stop diskriminaciji! U Hrvatskoj je na snazi Zakon o suzbijanju diskriminacije!”.
Obraćanje najširoj populaciji drugi je korak u nastojanju da se ovaj dobar zakon, kao pravna stečevina Europske unije, kvalitetno provodi u Hrvatskoj. Prvi su korak bili treninzi s osobama koje su sa zakonom u izravnom doticaju, a to su prvenstveno suci i odvjetnici.
Naime, obrazovanje u području diskriminacije u velikoj mjeri izostaje iz znanstvenih i stručnih sadržaja u srednjim školama i fakultetima, a odvjetnici i suci također nemaju primjereno obrazovanje u području primjene hrvatskih antidiskriminacijskih normi. Kampanju sufinancira Europska komisija i trajat će tri tjedna.
Pritužbe u ladici
Od stupanja na snagu Zakona o suzbijanju diskriminacije, dakle od početka godine, pučkom je pravobranitelju Jurici Malčiću stiglo osamdesetak pritužbi po osnovi diskriminacije i to uglavnom iz područja rada, ali zasad još ni jedna nije procesuirana.
Inače, pritužbu pravobranitelju može podnijeti svatko, a da pritom nije nužno oštećen povredom ustavnih i zakonskih prava. Pristojba se ne plaća, a može se predati osobno ili pismeno (i elektroničkim putem). Inače, u anketi na webu pučkog pravobranitelja 66,7 anketiranih tvrdi da je diskriminacija u RH svakodnevna pojava.
